Zagrijavao sam se pored atletske staze. Istezao sam mišiće, trčkarao, onda ispruženih nogu malo sjedio na klupi i posmatrao letvicu. Došao sam s jednim ciljem - moram srušiti svjetski rekord! Nije dovoljno samo pobijediti. Medalje se dobijaju na svakom takmičenju, svjetski rekordi se pamte. Dobro, i medalje se pamte, ali rekord donosi oboje. Možda kasnije netko nadmaši i moj uspjeh, ali bit će to u neko drugo vrijeme. 246 centimetara, neće biti problem. Uradiću nešto što još nitko nije uspio. Pored mene je bilo još dvadesetak takmičara. Kad je letvica podignuta za još tri centimetra, ustao sam, odmjerio visinu. Zagrijao se, popio dva gutljaja vode iz plastične bočice i nastavio pažljivo gledati i odmjeravati je. Jedan je srušio sva tri puta. Mahnuo je publici, nasmijao se i otišao u svlačionicu. Izgledao je zadovoljno sa 224 preskočena centimetra i gotovo osiguranim posljednjim mjestom. Ostali su prošli. Neko lako, neko malo manje lako. A ja sam gledao. Nije mi bilo uzbudljivo. Spremao sam se za veće visine. Koji je smisao skakanje preko tih početnih visina? Gubljenje vremena. Ja sam se pripremao za nešto ozbiljno. Za svjetski rekord. Čekajući da se zaletište raščisti. Skoro sam stradao. Neki nabijeni bacač koplja se malo zanio i zateturao pa se bačeno koplje zabilo pored moje desne noge, a ta mi je posebno važna jer se njome odražavam pri skoku. Poremetio mi je koncentraciju. Nema sumnje, namjerno je to učinio. Isto kao i onaj što mi je bacio kladivo pored glave na nedavnom mitingu. To je bio razlog zašto nisam htio skakati na 230. A još su dvojica otpala. Jednom ni motka ne bi pomogla, tako je nemoćno izgledao. Nisam se dao poremetiti. Zaletio sam se i treći put, morao sam pokušati. Odrazio sam se pravovremeno, i mislio sam da moram uspjeti. Ne zato što sam se dobro zaletio, nisam. Mislio sam da moram uspjeti jer je ovo posljednji pokušaj. Zviznuo sam glavom u letvicu i ona je pala na spužvu prije mene. Za njom sam pao i ja. Onda sam se zagledao u prazan prostor iznad sebe klečeći na spužvi. Zatim sam ustao, podigao ruke i aplaudirao, ni sam ne znam čemu. Bez razloga, ali jesam. Radio sam i gluplje stvari bez razloga pa me ovo nije iznenadilo. Publika me pozdravila aplauzom. Nisam imao dovoljno sreće. Ili dovoljno pameti? Vjerovatno ni sreće ni pameti za takav poduhvat. Preostalo mi je da odgledam ceremoniju dodjele medalja. Teški trenuci su kulminirali kad je pobjedniku okačena zlatna medalja oko vrata. Činilo mi se da joj nije tamo mjesto i da ćui dobiti još jednu priliku. A veseli su bili i oni pored pobjednika, i te su mi medalje sad bile nedostižne, osvojene i zauvijek u njihovom vlasništvu. Zasluženo. Čak je onaj trećeplasirani izgledao kao da nije očekivao taj uspjeh i veselio se kao da je osvojio zlato, a sa sigurnošću mogu reći da je bio sretniji i od onog što je uzeo srebro. Ali zlatna je trebala pripasti meni, pa ja sam imao desetogodišnji plan za nju i kako da je se domognem. Sportski pozdrav! |
- Noć sova
- Poštari u kinu
- Samoubistvo
- Izvanredna priča o Boži
- Centar za odvikavanje od bolesti zavisnosti
- Zimska priča
- Kiseljenje krastavaca
- Zum ersten Mal in Wien
- Put oko svijeta
- Ševići u raljama života
- Tigar lopta
- Evo me u Gloriji!
- Vidio sam Beckhama
- Vlada
- U zoološkom vrtu
- Preplivao sam Nišavu
- Dobar dan, komšija
- Marš ljevorukih
- Vremenska prognoza
- Prdonja
- Nije lako postati popularan
- Sajam knjiga
- U mraku alkohola
- Moj prijatelj Mišo
- Blizanci
- Trešnje na garaži
- ožujak 2010
- veljača 2010
- siječanj 2010
- prosinac 2009
- studeni 2009
- listopad 2009
- kolovoz 2009
- srpanj 2009
- lipanj 2009
- svibanj 2009
- travanj 2009
- ožujak 2009
- veljača 2009
- siječanj 2009
- prosinac 2008
- studeni 2008
- listopad 2008
- rujan 2008
- kolovoz 2008
- srpanj 2008
- lipanj 2008
- svibanj 2008
- travanj 2008
- ožujak 2008
- veljača 2008
- siječanj 2008
- prosinac 2007
- studeni 2007
- listopad 2007
- rujan 2007
- kolovoz 2007
- srpanj 2007
- lipanj 2007
- svibanj 2007
- travanj 2007
- ožujak 2007
- veljača 2007
- siječanj 2007
- prosinac 2006
- studeni 2006
SKOK U VIS
Prekrasan mali blogić, najljepši na mojblog servisu! Pravi šmekerski. Slatko, slatko.
No nije sve u izgledu, bitno je ono iznutra - sadržaj zar ne, a ti to tako fino dokazuješ... Tekst ti je jedan od boljih koliko te pratim. U par navrata bilo mi je strašno žao i gotovo sam odustala od čitanja, porazi su se samo nizali i na kraju... "Radio sam i gluplje stvari bez razloga pa me ovo nije iznenadilo. "
Nije ni mene, vjeruj. Više me ništa ne može iznenaditi.
Pozdrav ti, da glavno je imati plan.
:}
Imala sam osjećaj na početku već kako će završiti, vidim da sam pogodila :)
Odličan :)
- Natuknice, zahvaljujem. Jako zahvaljujem :).
- Akvamarin, ali ja stvarno nisam genetski modificiran. Organski sam uzgojen, hehehe.
- Selma, Selma, pa ti meni uvijek dvostruki smajli ostaviš, a jednom sam dobio i trostruki. Hvala, Selma :)).
- Pokosnice, hehe, bolje adrenalin nego kladivo ili koplje kao što je to skoro bio slučaj s ovim iz moje priče. Ili letvica koja je pala :)). Hvala i tebi.
- APsaras, ti hitno moraš u kladionicu da unovčiš svoj talenat za predviđanje sportskih ishoda. Da ja to znam ja ne bih pisao blog nego bih direktno kod Žderića išao :)). Pozdrav tebi i ostalima!
Pitam se, Mladi Luče, što bi bilo da je zid tamo umjesto letvice postavljen?
Vrlo srdačan pozdrav
Mala Ramona je ime mojeg omiljenog kafića u srcu zagorja :))) pozz :))
otkrije neke svoje skrivene talente
Hvala ti na podršci! :)
- Robijan, pa ti bi se mogao prijaviti za takmičenje u preskakanju stepenica. Ja bih to uveo kao olimpijski sport, a izbacio bih konjički sport i natjerao bih one smrdljive džokeje da malo nose konje na leđima, ne moraju preskakati prepone, nisam baš tako okrutan :).
Na tvoje pitanje imam i odgovor: kad ovako prođeš kao ovaj skakač u mojoj priči onda ti je svejedno jesi li proletio ispod letvice i ostao bez plasmana ili si udario glavom u zid. Hvala i tebi. I pozdrav, dakako.
- Love in me, pa nije mi baš Blanka Vlašić bila inspiracija za ovu priču :). Ali nadam se da i ona ovo čita i želim joj da sruši svjetski rekord uskoro :). Nisam nikad bio u tom kafiću, ali sam čitao "Malu Ramonu", hehe.
- Medeja7, nekad disk osvijesti čovjeka pa on shvati gdje stoji i pomakne se. Nekad je to korisno.
- Anonimni, neki samo promijene disciplinu, uzmu motku i nastave dalje :). Živjeli skriveni talenti! :)
- Sjena_, da, razmišljao sam o zelenim slovima, ali ih ne znam promijeniti, a ne bih da uznemiravam Malu Marinu zbog toga, možda ona sad nema vremena za to. Ako se snađem sam promijenit ću slova u zelenu boju. Pohvaljujem ručak od povrća.
- Širim(o) radost, hehe. Pa mene je tvoj komentar obradovao. Hvala, hvala :). Morat ću malo češće pisati postove :). Drago mi je što sam te uspio nasmijati komentarom.
imao si dobar plan ali
možda dres nije bio 100% pamučni
ili nije proslo dovoljno vremena između obroka i rušenja svjetskog rekorda..
topli pozdrav :)
čitam neko vrijeme i pratim neko vrijeme događaje , lako povezujući
stanja, likove i zbivanja u našem pašaluku
pozdrav od sapetog
A letvice svaki dan mijenjaju visine, neki put se čini da su previsoko postavljene, a mi preskočimo k'o od šale, neki put se čini da su nisko i da ne treba neki napor uložiti, pa se odjednom spleteš i spotakneš na svoje žniarance iliti pertle i skok ti ne uspije. Možda je ljepota u tome što se netko igra s nama i tim letvicama, možda je baš zez u tome, a možda je jedino tako moguće. Sve ovisi s koje pozicije gledaš, no kako god bilo, visoko ili nisko, zadatak je zadatak i treba ga odraditi. A ciljevi su dobri, naročito oni kratkoročni.
- Putuzatvorenisvijet, ma život je kompliciran :)). Toplipozdrav i s moje strane! :)
- Sapeti, pozdrav i tebi iz pašaluka i nastavi pratiti :)).
- Sjena_, e, ima opet atletski miting. Nema medalja, ali se rekord može rušiti. "E, ovaj put ću drugačije", misli ovaj iz moje priče :)).
božee...o božeeeee... :D :D :D
daklem htjedoh napisati slijedeće: divim se s koliko strpljenja, razumijevanja i upornosti odgovaraš na svaki, ali svaki komentar...svima posvetiš dužnu pažnju...za nekog tko tako dobro piše (ja zapravo uživam, ali da sad ne kakim previše) neobična razina hm, kako bih to nazvala...razumijevanja...ili neobična odsutnost umišljenosti
npr. prethodni post...ček da prvo citiram bar nešto:
"U tom trenutku je čuo mjaukanje. Odmah je pomislio na mačke." :D
postoje dobri postovi, pametni, logični, pravopisni i gramatični, informirani, čak i duhoviti
i postoje postovi koji imaju ONO...ili postopisci koji imaju ONO (pri tome ne mislim na muški spolni organ, ne)
a naši dragi blogeri udare po nasilju, zaštiti životinja, dobrim i lošim tipovima i ostalim tricama i kučinama
pobogu ljudi uživajte u tekstu...uživajte kako čovjek piše...pa ja jebote kad god mogu kažem "već je pola dva-kako je svijet mali" i svi popadaju oduševljeni...ono kako mi je to dobra fora i tako
tc tc tc...
:}
Sve što se pogrešno protumači može se lako razjasniti. Srećom, čini mi se da su ljudi ovdje spremni na to jer je jasno da napisano nije isto što i izgovoreno pa je moguće da se nečije riječi ne interpretiraju onako kako je autor napisanog htio.
Ako je netko nakon pročitanog teksta čak ostavio i komentar, onda je najmanje što ja mogu napraviti da mu zahvalim što je posvetio vrijeme čitanju priče, a onda i što je komentirao. I nije mi problem odgovoriti na pitanja ili razmijeniti stavove ako do toga dođe. Inače bih zatvorio mogućnost komentiranja. Ovo je prednost bloga, odmah dobijemo reakcije. Nemam razloga da budem umišljen :), a i da imam ne bih bio umišljen, ta osobina mi je strana. Znam ja na šta misliš kad kažeš ONO u vezi pisanja, i veseli me što si to pronašla u mojim pričama. Teško je filozofirati ili davati odgovore na neka pitanja na koja se odgovori ne mogu dati. Zato je dovoljno to što spominješ u pisanju, i drago mi je ako se to primijeti u mojim tekstovima.
Hvala ti na ovom komentaru i vidimo se opet na ovom blogu, ili kod tebe na blogu. Ili na nekom trećem blogu. Ili... Idem napraviti jednu cedevitu da se osvježim :).
- Bambolina, znaš šta bi sad reklai treneri skakača u vis? Oni bi rekli: Bit će bolje drugi put! :))
- Širiš_radost, doći ću, kako ne, kako ne... :)). I komentirat ću ako osjetim potrebu :).
- Uzorita, ja putujem iz DA u NS na treninge svaki jutro, onda se vraćam, a popodne opet, pa se vraćam kad padne mrak. I tako svaki dan osim subotom i nedjeljom. Tada imam samo po jedan trening pa idem samo jednom. Možda je malo naporno, ali isplatit će se jednog dana :)).
ovo što si napisao je tako ok...to je ispravno i pristojno...a ja to ne radim...prasica da bi li prasica...mogla bih, naravno, reći da sam u stisci s vremenom i energijom...a, opet, ko nije?...a mogla bih se i popraviti...na koncu konca, i ja volim kad se netko osvrne na moj komentar
izvoli!
http://apps.new.facebook.com/carstvo/
onda nist!
- Adriane, i to, i postavljanje previsokih ciljeva. A onaj se na trećoj poziciji veselio više od dvojice prvoplasiranih. Čudo, a? :)
- Frka, kroz komentare nekad vidim da nije sve najjasnije iz priče pa moram dodatno objasniti. Ne znam da li je obavezno odgovarati na komentare, ali... Ma pogledaj kad mi ostave smajlija malo ispod tvog komentara :)). Pa tko ne bi odgovorio? :)
- Teta Dany, hvala. Prihvatio sam, ali ću i obrisati jer mi se ne sviđa virualno skupljanje sličica. Kako to kaže Romantales, gdje je tu olimpijski duh? :)
- Janno, :)). Pa gdje si ti, Janno? Citiraš Selmu, a? :) Pozdrav ostavljan! :)
- Teta Dany, kak ništ? Pa prihvatio sam, sad se možemo mijenjati :). Ali, bolje da kupiš pravi album i evo mene u Virovitici sa duplikatima.
nekako mi se čini da joj isto ide...
- Trubice, hvala, hvala :)). Trešnje su i meni jako drage, vidim da ih se i ti sjećaš i drago mi je što je ta priča naišla na takav odjek :)). Imam još jednu priču koja bi izazvala slične reakcije kod tebe, pretpostavljam, ali još nije dovršena, a i dugačka je jako. Pozdravljam te!
- Zvuci srca, evo vidiš, uzeo sam medalju ipak :). A i štih imam, hehe. Još kad dodam neke priče koje su mi u pripremi kao adute... Pa izgleda da mi dobro ide ovdje :). Lijepo je što mi zahvaljuješ, a i što si došla opet. Vidimo se na tvom ili opet na mom blogu.
- Bambolina, dobrodošlicu ti želim :). Mislim da Blanka Vlašić ipak ima puno više uspjeha od ovog mog atletskog Edija Edvardsa :).
nego novi post(tvoj).
baj d vej, adriane je, ak se sjecas ko je adriane uopce, ak ne onda nema veze :D
:*
- Makebejka, treba se odraziti u pravo vrijeme, a to znači da treba dobro zakoračiti, i sigurno. To puno znači. Ma, prekočit ću, ide novo takmičenje :).
- La Distancia, dobro je u Tokiju, ali treba ići u Toronto, tamo je još bolje ako se ide zbog ovoga zbog čega sam ja išao. Sjećam se, da, ali sad imaš novi nadimak pa ću i taj zapamtiti u slučaju da ga opet promijeniš. Ne samo da sam fan Avril Lavigne nego sam istinski fan Avril Lavigne :). Pa ja sam je dva puta uživo gledao u Budimpešti. Ali velim, treba ići u Toronto. Skinuo sam upravo danas koncert iz Toronta - pa to je čudo! Prepuna dvorana, Avril raspoložena i vesela, ma čudo! :)) Morat ću napisati post o Avril Lavigne.
- Natuknice, pa to je lijepo :). I, koju sli sličicu dobila? Jesi li kupila zbog čokoladice ili zbog sličice? :)
Ah, dobro onda... Mogu još malo razmišljati? :}*
promluvit.tak ocekujem post!hezky pozdrav :))))))
tek sad vidim koliko sam lupio/lupnuo
- Vigga, malo sam promijenio izgled, možda ću opet ako nađem nešto bolje. Pozdravljam te! :)
- Zvuci srca, e, ide novi mjesec, bit će i novi post :).
- Uzorita, e, ne razumijem baš ovo, ali sigurno ima objašnjenje.
- Darka, šehno rozumim, a trošku mluvim. Zapomnjel sem, ale diž budem pšišel do Slavoniji ja se budem... Kako se kaže podsjetiti? :) Hesk pozdrav, hesky pozdrav :)).
- Trej, nekih želja se ozgleda ovaj u priči i previše boji :). A nisi lupio, ne znam zašto bi. Pozdrav i tebi! :)
- Uzorita, nema potrebe izvinjavati se zbog šale.
- Teta Dany, ja sam kupio album, imam već 8 sličica jer čekam da popunim stari. Danas sam dobio broj 147, životinja se zove šuša, baš kao što se preziva jedan moj prijatelj bez brkova.
- Zvucisrca, već je sredina mjeseca. Već je srijeda, a kao da je jučer bio utorak. Eh, kako vrijeme leti :). Nećemo ni trepnuti, a već će doći četvrtak. EKSKLUZIVNO! Najavljujem novi post! Hvala na gurkanju da ga napišem.
- Shiza, a kako ide s onima koji nisko lete, ili uoće ne lete nego kao nojevi samo hodaju?
OĆEM OĆEM OĆEM!!!!!
veliki pozdrav,dragi moj luče!!
napokon!
mah mah!
- Crna_orhidejo, hvala što si nakon odsustva došla opet u baštu, a hvala i za pohvale. Veliki pozdrav i tebi, tamni cvijete :)).
- Teta Dany, o kojoj ljubimici? Imam ja više ljubimica. Uh, kako sam ožednio odjednom, idem popiti malo vode, phehehhehehe :)).
Tonkica Palonkica, izgleda da se već dva mjeseca ne mogu odraziti na pravi način pa zato i zastoj u objavljivanju postova. Heheh, odlično ti je ovo za čovrće, nasmijao sam se :). Kao salenta (palenta s nečim, zaboravio sam s čim, a čuo sam u Bitangama i princezama, ili onaj Zdenko Farkaš Zdenfa, iz iste serije). Pozdrav od čovrća :)).