Mladi luk: 9.2007.

Odlomak iz knjige

Kupite u knjižari ili naručite pa da vam poštar donese
ramone76@gmail.com

Zum Ersten Mal In Wien 4

U devet smo ustali. Bobi voli ustajati u devet. Glasno je šetao po stanu da nas probudi jer mu je bilo dosadno. I frižider je bio budan, zujao je. Ipak, nije frižider posebno zanimljivo društvo. Pokušao se Bobi družiti i sa vodokotlićem, čuo sam kako tri puta pušta vodu, tri puta se vodokotlić punio, ali se sve zadržalo na tome, nije bilo druge komunikacije. Bobi je živnuo kad je ustala Lazina djevojka. Onda je ona otvorila frižider i pripremila doručak.

Iza toga smo otišli u nedjeljni obilazak grada. Rekao sam Lazi (to mu je samo nadimak, nema veze s njegovim imenom) da moram otići u Bratislavu kad dođem u novembru. Tako ću ostvariti da u istoj godini posjetim šest glavnih gradova. Lijepo. Kad već toliko godina nisam mogao nikuda, dobro je iskoristiti mogućnost koja mi se sad pruža.
"Nedelja je u Beču penzionerski dan", rekao je on dok smo šetali polupraznim ulicama. Mariahilferstrasse je ulica prepuna prodavaonica, ali one su nedjeljom zatvorene. I kafići su bili zatvoreni, jedva smo našli jedan koji je radio. A tamo su prodavali samo neku hranu i sedamdeset različitih vrsta kave. Izabrao sam jednu od tih sedamdeset. 4,50 evra. Slučajno sam je izabrao, ne razumijem se u taj napitak. Dan ranije se ispostavilo da se ne razumijem ni u mošt, tzv. Sturm. Sva sreća pa je sve dobro prošlo. Od tada se kladim samo protiv Sturma. Druga liga je za njih, za tu nepredvidivu i opasnu ekipu. Jedva sam se izvukao.

Sumirao sam utiske od prethodne večeri dok sam pio kapućino. Jebemti, ja koji ne pijem niobičnu kavu sad pijem nekakav kapućino. Osjećao sam se pomalo glpuo. Danijel i Laza su rekli da je bilo sve dobro. I Bobi. Onda dobro.
Poslije kave smo još malo šetali gradom. Sunčan dan, toplo vrijeme, tiho jutro. Na betonu ispred mene sitno lišće žute boje. Pikavaca i papira nije bilo.
Bobi je gledao izloge kao da je Dejan Trbović. Naime, taj Dejan voli gledati izloge. I voli gledati kad neko nešto kupi da vidi kako njemu stoji. On to baš voli raditi. A i dobro igra nogomet taj Dejan. Ali on nije bio Beču. A i da je bio, mi toga dana ne bismo igrali nogomet. Dejan Trbović bi s nama razgledao izloge. Bobi je vidio neku jaknu. 2000 evra. Rekao sam mu da je ja ne bih kupio ni da je 20 evra. Nije mi se svidjela. Zastao sam ispred jedne radnje. Izvadio sam aparat i slikao. Bio je to izlog u kome su stajale male lokomotive i vagoni, složeni uredno na pruzi. Željeznica. Igračke. Ima li išta ljepše u svijetu igračaka od lokomotive koja ide po tračnicama i vuče vagone? Lopta i lego kocke nisu loši. A željeznica je prava stvar. I moj deda bi zastao na tom mjestu da je živ. I njegov brat, da je živ. Obojica bi tu stali da su živi. I svi njihovi rođaci. Svi su oni radili na željeznici. Zato ja sljedeći put u Beč idem vlakom. Zbog sebe. I zbog dede. I zbog bake. S njom sam putovao vlakom toliko puta da smo Zemlju mogli obići kad bi oko ekvatora bila pruga postavljena. Pored toga što su mame najbolje, uz to što su i tate najbolje, i željeznica je najbolja. I vlakovi. Zug.

Nastavili smo dalje. Šteta što nema više vremena. Mogli smo u Schoenbrunn. Dvorac. Lijep dvorac. Dvorac je lako povezati sa nečim mističnim. I sa nečim neostvarivim. Da. A u dvorcu sigurno postoji neka princeza. I princeze su najbolje. I tada se ispred mene ukazala tabla iznad neke prodavnice, a na tabli je pisalo Gothic store. Fotografisao sam to zbog jedne priče iz 2005. godine koju sam napisao u proljeće 2006. i objavio u deset nastavaka. Treba li reći da priča nije doživjela svoj kraj? Što se tiče gotik muzike, nisam ja baš zainteresiran za to. I pored toga što Evanescence pripada tu.

Poslije podne smo otišli u Klub slovenskih studenata, pokupili Milenka i Sabinu i otišli smo u neki libanski restoran. Trebalo bi jedan takav otvoriti i ovdje. Ako nema Libanaca neka ih dovedu. Kad je mogao onaj Ailton doći u Zvezdu, zašto ne bi neki Libanac kuhar mogao u neki restoran. Tamo smo jeli falafel. Unutar neke lepinje nalazi se leblebija koja je pripremljena tako da ima ukus kao pljeskavica. Uz to je bilo i nekoliko začina i još nešto za šta nisam znao šta je, ali nije bilo nikakvo meso. Dva puta sam naručio. Sjedili smo dugo u restoranu, a onda krenuli na autobusnu stanicu. Razgledao sam srpske novine. Ništa me tu nije zanimalo. Gledao sam hrvatske novine. Ni to me nije zanimalo. Onda sam kupio Allgemeine Zeitung. Tu nisam razumio skoro ništa osim naziva gradova i temperatura u istim tim gradovima, ali sam sam sebi izgledao ozbiljnije s tim novinama u rukama. Ako me sad neko nazove i pita šta radim reći ću mu da čitam Allgemeiine Zeitung. Šta čitaš? Allgemeine Zeitung. Bar se neću nervirati zbog gluposti koje bi razumio i našao u našim novinama.

Imao sam priliku da provjerim svoj njemački. Žena u kisoku me razumjela. Kupio sam papirnate maramice. I žena koja prodaje vodu me razumjela. Čak sam joj lako rekao da hoću veliku flašu gazirane vode. Zahvalio sam se. Još sam pitao gdje je WC. Njemački je prava stvar.
Vani nas je trebao čekati autobus. Ali nije. Čekao nas je minibus. To je onaj autobus koji radnike vozi desetak kilometara u šumu da rade ili onaj što vozi berače na plantažu jabuka. A nas je trebao odvesti 500 ili 600 kilometara na istok. O jebem ti prevoznika. Sljedeći put vlak.
Kasnili smo u polasku sedam minuta. Prije granice je neka žena krenula da popiše putnike. Svako joj je govorio svoje ime i prezime. Putnici su izgovarali svoja imena ozbiljno i uplašeno kao da su na regrutaciji. Kad je Bobi došao na red, gledao je kroz prozor zamišljeno.
"Dečko, kako se ti zoveš?", pitala je žena.
"Bobi", odgovorio je on, a svi putnici su se iznenadili, osim jednog čovjeka koji je spavao. Čak se osvrnula i jedna cura koja je plakala jer joj je dečko ostao u Austriji. Ipak, kasnije je rekao puno ime i prezime. Ja sam išao korak dalje. Rekao sam i srednje ime, ime mog oca, tačnije mog tate. Zamolio sam da tako i napiše.
Granicu smo prešli bez teškoća i nastavili kroz mađarska sela dok se mrak spuštao. Što smo bili bliže Srbiji, bilo je sve mračnije. Spavali smo. Onda smo se probudili. Pa smo opet spavali.
Oko jedanaest sati minubus je usporavao. Uključio je sva četriri žmigavca. Stao je. Ugasio se. Vozač je pokušao upaliti motor. Nije uspio. "Filter", rekao je. Ispostavilo se da su neki filteri začepljeni. Neki su rekli da je u Beču kupio nafte za samo dvadeset evra i da je to razlog što je stao. Da je Dejan Trbović bio s nama on bi znao šta je. Osim što ga zanima odjeća, on se vrlo dobro razumije i u automobile.

Srećom, sedamsto metara od mjesta gdje smo stali nalazio se restoran u kome je vozač imao običaj jesti. Taj je restoran blizu granice i vlasnik zna srpski. Došao je po nas, odvezao nas u restoran i tamo smo čekali. Čuo sam kako dečko koji tamo radi kao konobar živi u Subotici. Dvadeset pet dana radi, a onda sedam dana ide kući, a onda se opet vraća na posao. Jadan dečko. Neka žena je gazdu ubjeđivala kako je u Jugoslaviji predivno. Bila je glasna. Ima penziju 120 evra. I to joj je dosta. Nije skup život u Jugoslaviji, 120 evra je i previše, uštedi ona malo, tako je pričala, odvoji hiljadu evra za drva da ima za zimu, ljudi su dobri, sviđa joj se mentalitet, hrana je jeftina, ne radi se puno, sve u svemu lijepo je u Jugoslaviji. Onda ju je neki momak pitao kod koga je bila u Austriji i dodao je da ne može živjeti ni 10 dana sa 120 evra. Ona je rekla da je bila kod kćerke.
"Sve je jasno", dodao je momak. Jasno je, od penzije je i kćerci odnijela malo novaca u Austriju. Put smo nastavili oko 1 sat.

Na granici su posebno provjeravali samo Bobijev i moj pasoš. To je zato što su jedino naši pasoši bili "putovnice". Mađari su bili brzi. Srbi su bili malo sporiji jer su zvali ministra policije Jočića da vide šta on kaže. Nije bilo onog momka koji mi je rekao da promijenim sliku zbog duge kose. Rekao sam mu tada da ću se ošišati u Mađarskoj, ali to nisam učinio. Vratili su nam dokumente i krenuli smo prema Jugoslaviji, ali je rampa bila spuštena jer je čovjek koji diže rampu gledao Big Brothera čekajući seks. Kad su umjesto Đankarla i "predivne" Jelene nastupile reklame, on je došao da nas pusti.

U Kelebiji smo naišli na tablu na kojoj je pisalo "ALKOHOL", a ispod je bila nacrtana strelica da se zna gdje se može doći do alkohola. Nasmijao sam se.
"E, Bobi, najljepše je u Jugoslaviji", rekao sam odmah i zaspao čim smo prošli Suboticu.

U Novi Sad smo došli oko pola četiri. Bilo je hladno, bila je magla i nije bilo taksija. Poslije deset minuta se pojavio jedan. Odvezao me kući. Dao sam mu novce, ušao u stan, spustio torbu na pod, oprao ruke. Uključio sam kompjuter. Zanimalo me šta se događalo na blogu dok sam bio odsutan. Baš to me zanimalo u četiri i deset ujutro. Zaboga, pa ja sam ovisan o internetu!

KRAJ PRIČE

Dobro je nisam se jedina navukla na blog, ah kada bi bilo više vremena, ovako kradem sama od sebe. Znači tvoji su tekstovi dugi, a kako ja sve moram pročitati moram paziti kada ti dolazim. Šteta što nemaš fotografija. Pozdrav!

Objavio/la uzorita (27. rujan 2007 13:10:00)

Ja sam još "jaaako" ljuta...mislim i Natuknica...i danas neću ostaviti komentar...uuups, omaklo mi se...Kiss:)))

Objavio/la medeja7 (27. rujan 2007 13:12:00)

#Uzoritam iz iskustva ti mogu reći da je svaka ovisnost loša, ova o blogu posebno. Nemoj dozvoliti da te blog otuđi. Kao i sve ostalo, on ima dobrih i loših strana. Fotografije ne volim, sve što je vrijedno pažnje ja pamtim. Pozdrav i tebi! #Medeja7, nemoj biti ljuta, biće kod 200. posta 200 komentara :)). Požurio sam da završim ovu priču, ne volim kad se razvuče. Omaknut će ti se opet komentar, znam:). Veliki pozdrav!

Objavio/la mladi luk (27. rujan 2007 13:51:00)

Ma naravno.CMOK.:)))

Objavio/la medeja7 (27. rujan 2007 15:00:00)

dobra priča, a još mi se više sviđa način na koji pišeš. nikada ne znam kakva će biti sljedeća rečenica, hoćeš li ubaciti kakvu zanimljivost ili šalu ;))) pozdrav

Objavio/la true serendipity (27. rujan 2007 20:13:00)

Znači dok sam ja po treći put kružila talijanskim jugom, ti si po prvi put bio u Beču. Dao si mi ideju da napišem nešto i o putovanju vlakom, samo moram naći vremena ... znaš, ja noću spavam!?

Objavio/la romantales (27. rujan 2007 20:44:00)

Ma ne brini, životni ritam mi je vrlo ubrzan, ne pušim, ne pijem, te mi ovo dođe kao jedini ispuh u životu. Ti ukradeni trenuci baš su slatki, ima tu svega, svakakvih spoznaja. Tako si ljupko opisao taj vlakić u izlogu, te požalih što nemaš fotografiju. Zamišljam izlog, prekrasno! Hvala!

Objavio/la uzorita (27. rujan 2007 21:15:00)

#Medeja7, vidiš kako se lako dogovorimo :)). #True Serendipity, nemoj me previše hvaliti, ne ostajem ravnodušan i sklon sam tome da se uobrazim :)). Dakako, zahvaljujem ti na ovakvim rečenicama :)). #Romantales, možda si u međuvremenu opet išla na jug, ovo je bilo prije godinu dana :). A ja nisam išao kasnije u Beč. Čekam predbožićnu atmosferu, oko 15.12. pa da vidim kako to tamo izgleda. Vlak je prava stvar. Sjećam se tvojih zapažanja u vezi spavanja. Da, puno je bolje spavati noću, ali... :) #Uzorita, kao i alkohol i slatkiše, i aktivnost na blogu treba držati pod kontrolom. Kad sam vidio taj vlak, poželio sam popraviti svoj, ponovo sastaviti prugu. Ali tko zna gdje je to sad. I sad su vlakovi kompliciraniji, mislim na igračke. A lijepo se igrati tom željeznicom u zimskim večerima u toploj kući... :)

Objavio/la mladi luk (27. rujan 2007 21:57:00)

ei... da ti malo odgovorim na comm... zanimljive su mi tvoje suprostavke na moj post... al moram reći da to nisam je izmislila... te zanimljivosti sam negdje pronašla pa sam h stavila na blog što sam i napisala... al nema veze, i meni je to sve pomalo čudno, al moram priznati da mi je bilo zanimljivo... iako prečudno... ostaj mi dobro... pozzz

Objavio/la m.o.n.y- (27. rujan 2007 23:26:00)

uglavnom - sve novine iste :D

Objavio/la samba (27. rujan 2007 23:29:00)

Stvarno čovječe, izdržao si 2 dana skroz bez interneta? ;) Ja već počinjem štedjeti komentare za 200. post! I nemoj se bojati da se uobraziš. Budući da si jarac, to nitko neće primijetiti. ;) :p

Objavio/la natuknica (27. rujan 2007 23:54:00)

haha, a ja mislila da si se već uobrazio, mislim ono, zahtijevanjem 100, 200, 1000 komentara i tako to ;)))

Objavio/la true serendipity (28. rujan 2007 10:49:00)

šta je to s tim dejanom trbovićem, nije ti izlazio iz glave - i u mraku, kad ste bili u opasnosti na cesti bez benzina i filtera, dejan je bio onaj kojeg si zamislio kao vašeg spasioca. hm... a ko je on? treba mi par pointera za odjeću :)

Objavio/la Ithiriel (28. rujan 2007 11:14:00)

ok ekipa..idemo na stotku:)))

Objavio/la janna (28. rujan 2007 11:38:00)

Ja ti često navratim pred izlog! Sada mogu uživati i u glazbenoj podlozi!

Objavio/la uzorita (30. rujan 2007 0:33:00)

hmm..zanimljivo..:))

Objavio/la nevina_suza (1. listopad 2007 12:31:00)

emti Luk i janjetinu mladu:)))

Objavio/la janna (1. listopad 2007 12:37:00)

samo da te pozdravim!!:))

Objavio/la crna_orhideja (Neregistriran) (Neregistriran) (1. listopad 2007 13:29:00)

#m.o.n.y. pa da, o tome sam i govorio, kao što Samba malo niže kaže - sve su novine iste. Danas čitam u jednim novinama o kafiću na osmom katu "Bazara". Inače, "Bazar" ima samo tri kata. Tako i sve ono što si našla ne odgovara istini, ali to ne znači da kritiziram tebe :)). #Samba, sve novine iste, baš tako :)). #Natuknice, ja sam i zmaj, mislim da to nije zanemarivo, ipak Kineza ima najviše :)). #True Serendipity, taj Dejan ti može pomoći oko svega. Ako budeš učestvovala u "Milujunašu", obavezno ga uzmi kao prijatelja za pomoć :)). #Janno, ja sam mislio da će kod tebe biti stotka, kad ono... Nova pjesma!!! :) #Uzorita, glazbenu podlogu ću promijeniti, glazba je zvonka radost, a ova je pjesma postala bez veze. #Nevina suzo, osmijeh uzvraćam u vidu smajlija :)). #Janno, ja ću uzeti samo Luk, a isto predlažem i tebi :)). #Crna_orhidejo, pozdravljam i ja tebe dvostrukim smajlijem sa jednim nosom :-)).

Objavio/la mladi luk (1. listopad 2007 13:49:00)

I ja sam zmaj! :p ;)

Objavio/la natuknica (1. listopad 2007 13:53:00)

#Natuknice, mi smo zmajevi :)). Možda je i onaj moj profesor Veno iz povijesti isto zmaj :)).

Objavio/la mladi luk (1. listopad 2007 14:00:00)

Objavio/la natuknica (1. listopad 2007 19:12:00)

Zum Ersten Mal In Wien 3

Prošao sam pored šanka i pozdravio Milenka koji je bio u ulozi šankera, ali i u ulozi di džeja. Pogledao sam prostoriju. Sva sjedeća mjesta su bila zauzeta, a između ljudi koji su sjedili nalazili su se ljudi koji nisu sjedili. Ispred zida je bio postavljen stol, na stolu su stajale knjige koje je Laza već donio, a iza zida je uz pomoć projektora pisalo Literarische Abend i još nešto ispod. Sabina je to uradila, lijepo je izgledalo. Onda me Laza pitao jesam li spreman dok sam čekao da mi Milenko nalije vodu u plastičnu čašu. Rekao sam da jesam. Laza je bio glavni organizator ovog gostovanja. Kupio je knjigu kad je bio u julu u Srbiji, pročitao je, svidjela mu se i onda mi je poslao e-mail sa ponudom. Pitao me i šta sam uradio ja sa 'tom' malom Ramonom. "Pa napisao sam je", odgovorio sam, a on se samo nasmijao.

Stao sam uz stol kad me Danijel predstavio. Začuo se aplauz. Oko devedeset dlanova je aplaudiralo. Nasmijao sam se, sjeo za stol i počeo. Sijalica nije bila jaka, ali je meni bilo još mračnije nego što bi bilo da nisam pio prokleti Sturm.
U publici je bilo bar pola djevojaka. Kasnije sam shvatio da su neke bile strankinje koje studiraju slavistiku. Zbog treme i pospanosti, u uvodnom dijelu sam gubio konce. Kad bih stvarno bio pisac možda bi mi to bilo lakše. Ali ja nisam pisac, glupo bi to bilo tvrditi nakon jedne knjige, a i sramio bih se tako nešto reći. Nisam mogao povezati tri rečenice kako treba, jednu za drugom. Kao kad ekipa bude iznenađena postavkom protivnika pa ne može doći sebi i primi gol već na početku. Tako sam se osjećao. Pribjegao sam lukavstvu. Odlučio sam pročitati jedan odlomak. I uspio sam, lako sam pročitao dvije strane. Slušali su me u tišini. Sasvim slučajno sam izabrao poglavlje koje je dobro predstavljalo glavnog junaka i samu radnju. Onda sam popio malo vode, bila je gazirana. Prijala mi je. Nastavio sam pričati i sad je već bilo malo lakše. Onda sam odlučio još malo čitati. Bobi je savjetovao da pročitam odlomak koji su mnogi čitaoci okarakterizirali kao naljepši. A imao je pet strana i ja sam ga svjesno napisao tako da bude najbolji. Osmislio sam ga jednog popodneva dok sam kao civilni vojnik šetao oko Instituta u Sremskoj Kamenici. Mrzio sam Kamenicu tada. Sad sam prema njoj ravnodušan. Kamenica, selo kao svako drugo. Čitao sam. Dobro je išlo. Dva puta sam zapeo, zbog svjetla. Pet ili šest puta sam čuo smijeh iz publike. Odlično, dopao im se moj humor i neke rečenice. Kad sam završio i drugi odlomak govorio sam još nekoliko minuta, pročitao još tri strane, i nakon četrdeset minuta prisutnima rekao da mi sad mogu postavljati pitanja. Prvi se javio gospodin sa desne strane. Sjedio je pored prelijepe plavokose djevojke. To da je prelijepa sam shvatio tek kasnije, kad je promocija završila. Slijedila su pitanja, jedno za drugim. Za razliku od televizijskih i radijskih voditelja, kao i za razliku od novinara, ovi ljudi nisu postavljali glupa pitanja. Onda je plavokosa pitala nešto, odgovorio sam, a ona je rekla da je zanima da li sam završio književnost ili nešto drugo. Ja sam nju razumio, ali ona mene baš i nije, slabo je govorila naš jezik. Morao sam pribjeći mom njemačkom jer je ona dugo tamo, od sedme godine. Pokušao sam joj objasniti da sam apsolvent građevine, a pomogao mi je momak iz prvog reda koji je uzviknuo: "Bauštel", i svi su se nasmijali. Pitanja i odgovori su trajali dvadesetak minuta, a onda sam se zahvalio domaćinima i rekao da ću doći i naredne godine da pričam o svojoj drugoj knjizi.
Ustao sam, a di džej je pustio Ramonu, studijsku verziju sa prvog albuma Psihomodo popa.

Tek su tada, kao da su stidljivi, počeli prilaziti ti dobri ljudi. Neki su kupovali knjige, prodao sam ih davdesetak. Potpisivao sam ih. Erna, Emina, Violeta... Bilo je i uobičajenih imena kao što su Jelena i Biljana, Aleksandar... Jedna djevojka je kupila tri knjige, jednu sebi, jednu nekome kome nisam potpisao, a treću je namijenila jednoj Ramoni, ta Ramona je bila njena prijateljica. Izvrsno! Jedna Ramona će čitati "Malu Ramonu".
Razgovarao sam sa posjetiocima još oko dva sata, a onda se žurka zahuktala, a mene je glava zaboljela od mošta i dima. Najduže sam pričao upravo sa, na vrijeme uočenom, plavokosom. Došla je do mene, sjela pored i počeli smo pričati. Osim toga što je bila plavokosa (iako je u pitanju žuta kosa, ali 'ajde, neka bude plavokosa), bila je i plavooka te je kao takva bila na dobrom putu da bude okarakterizirana kao atraktivna. Rekla je da će pročitati knjigu kad bude prevedena. Rekao sam joj da ćemo i prevesti. Svidjela joj se promocija. Bio sam zadovoljan. Nadam se da joj se sviđa i Evanescence. Ako ne, ima vremena da ih zavoli do 17. novembra. Da, sad bi za priču najbolje bilo kad bih rekao da smo otišli prošetati da malo vidim Beč, a da smo se onda negdje vani dugo ljubili, ali... Nisam se snašao u šesnaestercu kad sam primio loptu i prilika je otišla u nepovrat, rekao bi Edo Pezzi.

Onda mi je prišao jedan od organizatora, Slovenac, sličan Pimožu Ulagi. Prilika da probam i svoj slovenski. Znao sam da se Miki Muas kaže Miki Miška, a Duško Dugouško Zajček Dolgoušček, ali to ovaj put nisam mogao iskoristiti. Rekao je da je iznenađen i da nije očekivao toliko ljudi. Dodao je i to da je jedna djevojka iz KSS-a greškom dvadeset ljudi poslala u vinski podrum gdje se takve manifestacije obično organiziraju i gdje sam i ja trebao gostovati da nismo pomjerili datum za sedam dana ranije. I bolje, ko zna šta bi sve bilo da sam bio u podrumu okružen sa najrazličitijim vinima. Stao sam uz šank. Nisam ni o čemu mislio jer me glava i dalje boljela. Srećom, jedna djevojka mi je dala aspirin, a aspirin je stručnjak za te stvari, pomaže kao da je u pitanju neki lijek.

Žurka je bila sasvim obična s jednom razlikom u odnosu na naše. Nema grupiranja u krugove i provođenja čitave noći u istom društvu. Nema ni namrgođenih i ozbiljnih ljudi koji stoje kao da su centar svijeta i mjerkaju sve oko sebe. To je razlika. Oko pola tri smo krenuli jer se i Lazi spavalo. Zaspao sam već u autu.

(nastaviće se u posljednjem nastavku, a ovaj je mogao biti i bolje napisan, nisambaš zadovoljan sad kad ga čitam)

To ti je zato što nisi čekao 100. komentar ;) Da si cifrao dok si čekao, bio biš zadovoljniji. :p Ali nema tu pomoći, ti jesi pisac i morat ćeš se pomiriti s tim... :)

Objavio/la natuknica (25. rujan 2007 12:23:00)

ni ja nisam zadovoljna...ipak smo dale sve od sebe da dođemo do 100...a mislile smo ozbiljno.No dobro...život...post...ide dalje.Kiss:)))

Objavio/la medeja7 (25. rujan 2007 14:54:00)

da, baš sramota, medeja i natuknica se ubile od posla, a ti odustade na 81?! uf. sramota ;)))

Objavio/la true serendipity (25. rujan 2007 15:52:00)

Svidjela joj se promocija. Kad je knjiga bila prevedena pročitala ju je, pa joj se i ona jako svidjela. Epilog? Možda je i mogao biti takav, a možda ne. Neće se saznati nikada, jer "prilika je otišla u nepovrat".

Objavio/la (Neregistriran) (Neregistriran) (27. rujan 2007 12:41:00)

STOTI POST

Naputak: uključite zvučnike, modernizirao sam blog (zahvaljujući esnips dami), a muzika je neophodna kako biste shvatili ovo što slijedi. Ako nemate zvučnike, prije nego što počnete čitati skoknite do najbliže trgovine, kupite zvučnike, nađite majstora koji će vam ih spojiti i namjestiti, onda ih uključite (za to vam nije potreban majstor, dovoljno je da ste iz tehničkog u osnovnoj školi imali jaku četvorku) i... Prijatno čitanje vam želim. Dakle...

Ovo je moj stoti post na ovoj adresi. Da bih vam ukazao na taj značajan podatak, ja sam prekinuo seriju postova Zum Ersten Mal In Wien. Nastavak slijedi. Osjećam potrebu da nešto kažem povodom ovoga. Nije malo napisati sto postova.

Na blog sam došao u ožujku (za susjede sa istoka u martu) 2006. godine. Onda sam bio ljuti feferon i nakon tri ili četiri tjedna (za čitaoce bez domovnice nedelja, šalim se malo, šta vam je, šta se odmah ljutite, za boga miloga) dobio sam čitavu vijest na naslovnoj strani bloga u kome me autor vijesti hvalio, a ja sam bio ponosan. Preporučujem onome tko sad uređuje blog da me opet stavi, opada mi broj komentara. Vremenom sam se povukao i nastavio pisati na istočnom dijelu mojbloga (jer se tak veli?). A onda me Samba (voli mačke, ogroman plus je dobila odmah) pozvala da pišem opet i ja sam prihvatio. Ali, postao sam Mladi Luk. Ljepše zvuči. Moje smo postove u decembru prošle godine čitali Samba, ja i poneki zalutali gost. A imao sam tada dobrih priča. Onda je došla i Bodulka.

Preporod bloga došao je pojavom Plavog bloga (zabranjeno mi je preciznije navođenje). Tada su ljudi masovno počeli dolaziti na moj blog i ja nisam stigao pisati koliko su oni tražili. Prosječan broj komentara se brzo udvostručio, umjesto jednog, sad sam ispod svakog posta imao u prosjeku po dva komentara. A onda je broj komentara postao i dvoznamenkast. Bilo je to zlatno doba za Mladi Luk. Neki bi rekli plavo doba Mladog Luka. Postao sam popularniji i od onog Lukea iz Gilmoreica, a baš je u to vrijeme zabio gol kod Lorelai. Luke i Lorelai su tada nebovali (neka ova simpatična riječ zaživi u našem jeziku, meni se baš sviđa i čestitam onome tko ju je izmislio). Postao sam gospodar bašte (gospodar bašče za čitaoce koji vole arhaizme). Popularnost je trajala dok je trajao i Plavi blog, kratko, prekratko. A onda sam nastavio podjednako (ne)kvalitetno pisati, ali nisam imao posebno drag blog na kome bih slobodno gospodario komentarima i uživao dok ih pišem. Tada se pojavila Janna. A ostalo je povijest... :)) Moj je blog opet oživio, Mladi Luk kao da je zaliven, a i posut je vilinskom prašinom koja je pospješila njegov rast. I komentari su se gomilali, redovno sam zvao mamu i tatu da ih obavijestim kad god bi stigao neki novi. Zvao sam i strica, ali on je rekao da "odjebem s tim glupostima i da on nema pojma šta je blog i da ga ne zivkam svaki čas zbog svojih tinejdžerskih zajebancija", tako je rekao. A onda je Janna najavila povlačenje i broj komentara je počeo opadati. I sad sam zabrinut.

Ipak, broj posjeta je zadovoljavajući. Do sad je ovaj blog zabilježio 7374 posjeta i 552 komentara. Imam i dvanaest blog prijatelja. Nikoga od njih nisam vidio, ali sam dvoje od njih čuo. Lijepi glasovi. Ugodni osmjesi. Ako je moguće vjerovati ovome što sam postavio kako bih locirao posjetioce, najčešće mi dolaze iz Hrvatske i Srbije, a iza njih odmah slijedi Italija (hvala ti). Još me vole Rusi, Velšani i Irci, Amerikanci sa zapadne obale, neko iz Vankuvera, stanovnici srednje Evrope, a imam fanove i na Tajvanu. Bili su tu i iz Sao Paola, a Kinezi me mrze i uopće ne posjećuju ovu stranu. Imam vjernog čitaoca i u Sidneju, a i u svim dijelovima Afrike koji imaju struje. Za ostale podatke kliknite na sličicu desno, ClustrMaps. Oni koji su imali više od trojke iz zemljopisa na karti će se snalaziti kud i kamo bolje od mene.

Povodom ovoga posta ukinuo sam anketu kojom su posjetioci izabrali najbolji petominutni crtić. Neočekivano je najviše glasova dobio crtani Generalova radnja. Budući da mi se čini da je tu bilo nekih nepravilnosti, ja sam diskvalificirao taj crtić, a kao pobjednika proglasio Pticu tkačicu (Road Runner) koja je dobila 11,6% glasova. Na drugom mjestu su Tom i Jerry što pokazuje da ljudima na ovim prostorima još uvijek nije dosta nasilja (anketa je bila postavljena na dva bloga). Treći je Pink Panter za koga sam i sam glasao, i mogu reći da nećemo ulaziti u koaliciju sa dva prvoplasirana nego ćemo sarađivati sa drugima. La Linea je sljedeći. Potpuno su podbacili Toro i Pančo (2,0%) i Eustahije Brzić (1,7%) i to je nepravda. Bit će boljena sljedećim izborima. A na ovom blogu slijede zanimljive priče. Ako meni ne vjerujete, vjerujte njoj, ona svaki dan dođe ovamo :).

Srdačan pozdrav!

Bravo! Za stoti post, za sve prijašnje postove, za muziku koju si postavio (tko ti je pomogao da ju postaviš?) Ovom si muzikom vratio djelić Plavog bloga i mogu ti reć da jako prija :) Pozdrav uz želju da se broj postova čim prije udvostruči... učetverostruči... geometrijskom progresijom uvećava :)))

Objavio/la woodland (20. rujan 2007 4:22:00)

dobra glazba... hm, čestitam na stotom postu... eh, a valjda nemam ništa više za reći osim samo nastavi...

Objavio/la deelite (20. rujan 2007 7:17:00)

ovakoooo za početak: torta sa sa 100 svijećica i dvije boce Plavca:)) Živjeli:) Ja sam apsolutno počašćena prisustvom na ovom blogu a posebno u ovim postu:)) Hvala:) Autopatski prosipam tonu i pol vilinskog praha po blogu i svim njegovim posjetiocima i kako bi narod reko...želim ti još barem toliko postova:))) nam da je rano,al ovo vrijedi zaliti s čašom vina:) a tortom ćemo se gađati kasnije:)) BRAVO!!!!

Objavio/la janna (20. rujan 2007 8:14:00)

svaka čast! treba skupiti sto postova... i još bolje zato što ne pišeš šrot s kojim si nakupio sto postova... pozdrav :)))

Objavio/la true serendipity (20. rujan 2007 8:19:00)

Baš si me jutros nasmijao sa komentarom na mom blogu, a evo i ovaj tekst je stvarno osvježenje, Zadovoljna sam dizajnom...i muzikom ( trebao si navest da su zvučnici vrlo jeftini .. ima ih i po 35 kn ) za one koji ne znaju. Guraj naprijed. Ovi blogovi su pražnjenje naših emocija i unutrašnjosti. Puno su bolji od Psihoterapeuta :o)

Objavio/la Rajna (20. rujan 2007 8:26:00)

Phahahahahah ja sam opet čitala ovaj post,mislim da stoti po redu to zaslužuje:)) i svečano izjavljujem da ću ga do kraja dana pročitati još najmanje sedam 7 puta:))

Objavio/la janna (20. rujan 2007 8:41:00)

pa čestitam ti!!mogu ti reći da nebovuješ među blogerima...uživam čitajući tvoji postove i komentare!rijetko tko prosipa bisere kao ti,hehe...e znaš šta?jedem milku s lješnacima!!pusa:))

Objavio/la crna_orhideja (Neregistriran) (Neregistriran) (20. rujan 2007 12:00:00)

Phahahhahahahhha ajmo lakše malo s tim pohvalama,već je ufuran toliko da ne vidi kud hoda:))))) hmmm i di je taj Croaticus?:))

Objavio/la janna (20. rujan 2007 12:03:00)

odličan 5 glazba prekrasna

Objavio/la medusaa (20. rujan 2007 12:19:00)

OPA, EVO MENE, A ONO VEĆ DEVET KOMENTARA :))). Pa krenimo redom: #Woodland, hvala Woodland, a neka se množe i komentari :)). I neka do 200. posta dođe i Plavi blog nazad. Glazbu mi je postaviti pomogla jedna sasma fina dama :)). #Deelite, hvala i tebi. Drago mi je da ti se sviđa ova neobična glazba. Sljedeći post biće 101. :)) #Jannoooo! :)) Morat će biti velika torta da stane toliko svjećica. Neka svjećice budu u obliku mladog luka. Plavac može, dobar izbor. Sad si me podsjetila na jednu pijanu gorskokotarsku noć iz 2006. kad sam u kući uspio naći samo dvije žuje. A bilo je dosadno, a žuje nigdje. Plavac me spasio. Ako se brzo zasitimo tortom ili ako ne bude išla uz vino, možemo se mazati po licu njome :)). #True Serendipity, hvala i tebi, i lijepo je vidjeti te ovdje, baš kao i ostale. Podsjetila si me na izvanrednu i nepravedno zapostavljenu riješ "šrot" :). Pozdrav uzvraćam! :) #Rajna, neka sam te nasmijao i osvježio :). Neka žive ptice pjevice! I ostale ptice. Slabo se razumijemu cijene, ali za ovakvu muziku se isplati kupiti zvučnike i platiti majstora da ih namjesti :). Gurajmo zajedno naprijed, neka bude što više veselih sadržaja na blogu. Srdačan pozdrav! #Janno, volim pročitati ovo hahahhahahahhha, ali kad je ispred još i p onda znam da je napisano bar duplo bolje nego što sam mislio :)). Sedamputa? Toliko je bilo i onih patuljaka :)). Vrtni patuljak šuti, uplavom oblaku dima, putujem kroz gradove... razne :)) #Crna Orhidejo, ima na novomalbumu Smashing Pumpkinsa jedna pjesma u kojoj se spominje orhideja, i ti me uvijek podsjetiš na tu pjesmu. Čista, jasna, ugodna, pomalo mistična. Skini je ako već nisi. Hvala na pohvalama i želim ti da i ti nebuješ, to je tak dobra stvar :)). Malo prije sam spominjao žuju, a na televiziji kažu da je žuja zakon. Da, ali i milka s lješnjacima je zakon. I plavac je zakon :)). Veliki pozdrav! #Janno, pogledaj ti ovo, koliko ljudi, mahom dame. I gdje je sad taj Croaticus? Još ekipa ovdje nije potpuna da bismo nebovali kako treba i kako bismo htjeli. Pogledaj ti ovo, pa ja sam njuška na blogu. Moram zvati strica da mu to kažem :)): #Medusaa, petica, a? :) Bolje nego moja ocjena iz zemljopisa i tehničkog. Jeeee, još ću uspjet proć sa četiri :)). Glazba je zvonka radost! :))

Objavio/la mladi luk (20. rujan 2007 12:36:00)

opet ja kasnim,grrr...prvo čestitam na stotom postu..drugo..nadam se da ćeš ih još 3xtoliko napisati..a treće-pjesma je predivna,zakon glas i riječi..drgo mi je da si odlučio malo poraditi na izgledu svog bloga :) jedva čekam nastavak priče o Beču..pozz

Objavio/la nevina_suza (20. rujan 2007 13:07:00)

Nisam baš u toku sa svime što si napisao, ja sam malo mlađa blogerica. ;) Ipak sam uspjela naći taj plavi blog. Šteta što je sve izbrisano, mora da se dogodilo neko razočaranje. :( A tebi želim da budeš sretan i zadovoljan i da izdaš barem još 100 knjiga! :)

Objavio/la natuknica (20. rujan 2007 13:26:00)

ajme pa ja opet skočila do tebe...stvarno te svi nebovuju...bit će da si dobar!e,zakon je i mladi luk u proljeće!!pozz

Objavio/la crna_orhideja (Neregistriran) (Neregistriran) (20. rujan 2007 13:29:00)

evo ja već četvrti put činam post..phehehehheh 3 more to go:))) i btw.sanduk plvca je ispod stola:))

Objavio/la janna (20. rujan 2007 13:35:00)

Jeee, koliko komentara! :))) #Nevina Suzo, kasniš kad ideš u kolu, prva smjena ovaj tjedan. Ništa ne brini, prva smjena je odlična, i ja sam uvijek bio prva smjena. Pjesma je zbilja krasna, ali ne mogu se sjetiti gdje sam je prvi put čuo :)). Dotjerivanje bloga je u toku, biće još novosti :). Priča o Beču slijedi uskoro na ovom blogu. Zato, ne mijenjajte blog! :) #Natuknice, svatko ima svoje razloge, ali brisanje postova mi djeluje bez veze. Posebno mi bez veze djeluje brisanje mojih komentara koji su nestali brisanjem postova :)). Bio je to lijep blog. I plav. HVala tebi na pohvalama, a za 100 knjiga bih trebao živjeti još bar 100 godina, a ovim tempom i 200 :)). #Crna Orhidejo, ne, ne, ne; ili kako bi to rekla jedna od mojih omiljenih blogerica - nenene, kaže se nebovati pa ide i nebuju, a ne nebovuju. Mladi Luk je meni dobar, vjerujemi ostalima, svjež i zelen, posebno zelen :)).I proljeće je dobro, pa kad kapljice vode klize niz mladi luk u bašti... Pozdrav i tebi i nebujem:)). #Janno, četvrti put čitaš, je l' to znači da ti se tako svidjelo? :)) Izgleda da danas nebujemo od ranog jutra. Kištra plavca, kištra :)). I još nema Croaticusa, a ni onog drugog. Valjda će doći. I gdje je onaj Radee i onaj S, Barba, nikoga nema, samo dame. Još će me blogeri zamrziti :)). Možda neki čitaju iz prikrajka.

Objavio/la mladi luk (20. rujan 2007 14:09:00)

ispravak netočnog navoda-ja sam završila srednju školu i viši fakultet,ove godine upisala drugi fax..sve bi dala da sam srednjoškolka,ali ne ide.. :))pozz

Objavio/la nevina_suza (20. rujan 2007 14:38:00)

mene fakat brine da si ti trenutno jedini muškarac na ovom blogu?..hmmm kamo je nestao patlidžan i krastavac..gdje su krumpiri..što je s bijelim Lukom...čudna mi čuda:) i daj svega ti..što znači taj glagol "nebovat"? ha?:)))

Objavio/la janna (20. rujan 2007 14:41:00)

#Nevina Suzo, ideš...!!! Izgleda da samja jedini tinejdžer na blogu koji je uspio privući mahom starije dame, starije od sebe, ali ipak mlade :)). #Janno, nema nijednog, fakat. Samo ja. Gdje su svi, kamo je nestao češnjak? Nebovati je jedan glagol nastao od imenice nebo, i ima široko značenje, ne baš jasno definirano. O porijeklu toga izraza imam zabranu govoriti pa se toga i držim. Možda se javi netko ko bi smio reći nešto više o ovome. Željko ili Bratoljub Klaić, na primjer. Može i Lazo Goluža ili Pavao Pavličić. Ili bar Vedrana Međimorec, ona je iskusna sa slovima. Ako se nitko ne javi, angažirat ćemo Mirka Miočića, ti si mu blizu, a tvoju molbu nitko neće odbiti, posebno ne on koji je pomagao svim onim duducima u onom bezveznom kvizu :)).

Objavio/la mladi luk (20. rujan 2007 14:56:00)

Phahahahahha duduci je odlična riječ:))) glup ko dud..iako je dud multikorisna biljka:)) Ajd i nije toliko bitno značenje tog glagola,važno je da zvuči lijepo...stoga pozdrav ostavljam:))

Objavio/la janna (20. rujan 2007 15:00:00)

#Janno, imao sam kod bake dud, veliki dud. Najveći dud na svijetu. Jak i velik. Lopove nikad nismo tjerali, naprotiv, davali smo ima da jedu naš dud, ali smo više puta tjerali one što su htjeli da se objese na našem dudu :)). Duduk. A D u toj riječi treba izgovarati tvrdo, nešto između D i Đ, ali bliže D :)). Kao što je to radio Veno iz povijesti. Baš bih da volio čuti kako kaže "duduk" :)). Taj nije govorio dužd nego dušt, sa tvrdim D :)). Pozdrav primam, pozdrav tebi ostavljam i nebujemo :)).

Objavio/la mladi luk (20. rujan 2007 15:13:00)

ja samo čestitam na stotom postu.

Objavio/la narančasta (20. rujan 2007 15:17:00)

čestitam! ...evo i ja se primičem stotom pa ako budem u formi pisanja možda napišem koju kao ti...nadam se da mi nećeš zamjeriti na kopiranju...sretno naprijed!

Objavio/la bungula (20. rujan 2007 20:03:00)

mmm, blackmore's night :) ja sam totalni ovisnik

Objavio/la samba (21. rujan 2007 0:26:00)

ida, Samba i dalje čita ;)

Objavio/la samba (21. rujan 2007 0:27:00)

pihhh...cestitam za pocetak!!Eh da si mene spomenuo,da me citas na blogeru,porasto bi ti rejting:))I da ja sam jannu nagovorila da dode sim,tak da i ja dobim dio slavljenickog kolaca.Janna uvjek pobere slag ..Ja nemam brojaca,a posjetioci iz cjelog svjeta mi dolaze tam.Tak da nisam ti zavidna:)))Zelim ti jos puno puno postova...pozdravcek,pusek musek

Objavio/la vigga (21. rujan 2007 9:56:00)

BRAVO...BRAVISSIMO MAESTRO!!! Nadam se čuješ pljesak svih nas skupa...uz ovu divnu glazbu šaljem ti BUKETIĆ poljubaCA OD MENE...I SVIH BLOGOVITIH.Kisssssssssssssssssss:):):)

Objavio/la medeja7 (21. rujan 2007 10:43:00)

#Narančasta, ja samo da se zahvalim na čestitanju :)). #Bungula, ne da ti neću zamjeriti nego će mi biti zadovoljstvo ako napišeš, a ispadne da sam imao malo udjela u tome da objaviš post o stotki :). Hvala, nastavljamo. #Samba, ja znam samo ovu njihovu pjesmu :). Imaš najduži staž ovdje :)). #Vigga, hvala za čestitku. Janna uvijek pobere šlag, a neko pobere i višnje u onom kolaču sa višnjama i tijestom, kad višnje ne potonu dolje nego ostanu na površini. Neko dobije višnje, a neko samo žuti biskvit :)). Imaš i ti brojač, tamo u onom prozoru gdje pišeš post možeš provjeriti koliko ti ljudi dolazi na blog i kako se oni zovu. Uzvraćam pozdrave, i u stilu jednog mog blog poznanika pozdrav ostavljam i ugodan vikend želim :). #Medeja7, pljesak je gromoglasan, čuje se. Veliki zahvalnost i tebi, vidimo se u mom 101. postu :)).

Objavio/la mladi luk (21. rujan 2007 11:58:00)

Slažem se oko brisanja postova i komentara... :)

Objavio/la natuknica (21. rujan 2007 14:35:00)

ei... prvo čestitam ti na 100. postu... drugo stvarno mi se sviđa tvoj blog... na prvi pogled je sasvim običan, kao i svi drugi... al' kad počneš čitat i ufuraš se u ovo... jednostavno nemoš stat... goooo, goooo... pozzz

Objavio/la m.o.n.y- (22. rujan 2007 0:33:00)

#Natuknice, dakle, mi se slažemo oko tog pitanja :). Zašto uopće pisati ako se tako lako briše? I to je brisanje sebe. Ali najviše mi je žao mojih komentara ispod spomenutog bloga :)). #m.o.n.y. imaš jako zanimljiv nick, i želim ti dobrodošlicu. Zahvaljujem na komplimentima i najavljujem dotjerivanje izgleda bloga, a uskoro i novu priču. Pozdravljam te, m.o.n.y.

Objavio/la mladi luk (22. rujan 2007 14:44:00)

samo da te pozdravim i da vidim da mi se nisi umislio od silnih pohvala?dobro je držiš sa još na zemlji,hehe

Objavio/la crna_orhideja (Neregistriran) (Neregistriran) (22. rujan 2007 15:38:00)

živio mladi luk, da bog da ga nikada nitko ne iščupao iz tople majke zemlje gdje raste u pravu debelu lukovicu najbolju za krumpir i grah salate, te slatke umake od rajčice za špagete :) svaki se put nasmijem kod tebe, nemaš pojma kolko mi je to rijetko :) my bows

Objavio/la Ithiriel (22. rujan 2007 19:59:00)

Evo vidiš, ti slaviš 100., a ja svoj 1.! Čestitam ti, ovako iskusan pomozi mi na mom putu!

Objavio/la uzorita (23. rujan 2007 11:47:00)

#Crna Orhidejo, otpozdravljam ti, a pohvale još uvijek prikupljam. Jednim sam dijelom u zemlji, a drugim iznad zemlje, kao i svaki drugi mladi luk:)). #Ithiriel, daj taj recept za umak od rajčice za špagete. Svaki osmijeh za koji je zaslužan ovaj blog povećava njegovu vrijednost :). #Uzorita, hvala i čestitke za prvi. Na redu je drugi. Otvoren sam za sve vrste pomoći, samo reci šta treba :)

Objavio/la mladi luk (23. rujan 2007 15:16:00)

Kada su ti se kao ljutom feferonu dopali moji komentari na blogu kod Magrit, išla sam pogledati tko si. Tamo gdje si feferon nisam mogla komentirati, pa sam te srećom pronašla i kao mladi luk, meni svejedno volim oboje ;-)Najljepši tvoji postovi su oni gdje na površinu izlazi ono što dijeliš s mojom generacijom - vrijeme kojeg više nema, crtići koje više ne prikazuju, serije koje su odavno zaboravljene, kuće naših djedova i baka koje nas dočekuju hladne i prazne ... no, shvatio si što želim reći, ne?

Objavio/la romantales (23. rujan 2007 19:26:00)

A da skupiš i 100 komentara na ovom stotom postu?!!!Kiss:)))

Objavio/la medeja7 (23. rujan 2007 21:05:00)

2 :)))

Objavio/la medeja7 (23. rujan 2007 21:06:00)

3:)))

Objavio/la medeja7 (23. rujan 2007 21:06:00)

4:))))

Objavio/la medeja7 (23. rujan 2007 21:07:00)

5:)))))

Objavio/la medeja7 (23. rujan 2007 21:08:00)

6eeeeeest:))))))

Objavio/la medeja7 (23. rujan 2007 21:09:00)

i seeedam=7 moj sretan broj...AJMO CURICE AJMO DJEČACI...STUDENTI...ĐACI...NA LUKOV POST.Laka ti noć:)))

Objavio/la medeja7 (23. rujan 2007 21:11:00)

nije ti loša idejo Medejo! ;) :)

Objavio/la natuknica (23. rujan 2007 21:14:00)

Evo i ja se pridružujem :)

Objavio/la natuknica (23. rujan 2007 21:15:00)

Pa mogla bih onda reći i nešto korisno....

Objavio/la natuknica (23. rujan 2007 21:15:00)

Da, zašto da se piše ako se tako lako briše?

Objavio/la natuknica (23. rujan 2007 21:16:00)

Ipak nekom to dođe dobro kao neki ispušni ventil...

Objavio/la natuknica (23. rujan 2007 21:16:00)

Primijetila sam da neki ljudi uopće ne omogućavaju komentiranje na svom blogu...

Objavio/la natuknica (23. rujan 2007 21:17:00)

To im onda dođe kao mom djetetu šaranje po bilježnici valjda...

Objavio/la natuknica (23. rujan 2007 21:18:00)

Ali je pošteno, jer kad obrišu post barem ne brišu i komente kojih nije bilo... ;)

Objavio/la natuknica (23. rujan 2007 21:18:00)

Al opet, mislim si...

Objavio/la natuknica (23. rujan 2007 21:19:00)

ako to nekom može pomoći da se bolje osjeća... kad sve pobriše... neka mu!

Objavio/la natuknica (23. rujan 2007 21:20:00)

Ja se samo nadam da se zaista bolje osjećaju...

Objavio/la natuknica (23. rujan 2007 21:21:00)

Ali ti nisi takav, jel?

Objavio/la natuknica (23. rujan 2007 21:21:00)

Ti ne bi sve pobrisao....

Objavio/la natuknica (23. rujan 2007 21:21:00)

Bungula je na jednom blogu spomenula ovisnost...

Objavio/la natuknica (23. rujan 2007 21:22:00)

Ja ću morati malo razmisliti o tome... ;)

Objavio/la natuknica (23. rujan 2007 21:22:00)

Ali i ti biš se nakon ovolike popularnosti mogao prepasti... hm

Objavio/la natuknica (23. rujan 2007 21:23:00)

Pozzzzzzzzzzzzzzzzzzz :)

Objavio/la natuknica (23. rujan 2007 21:24:00)

hahaha...veselo ćaskamo na tvom blogu a ti negdje pjevušiš serenadu "odbjegloj nevjestihihihi"...Pa-pa---i tebi Natty...Laka vam noć idem spat.Kissići do sutra.:)))

Objavio/la medeja7 (23. rujan 2007 21:36:00)

...da, još samo 39, ajmo...:)))

Objavio/la medeja7 (23. rujan 2007 21:38:00)

Hmm, ovisi za šta si sposoban! A sposoban vidim jesi. Noć!

Objavio/la uzorita (24. rujan 2007 0:04:00)

ajme vidim da su natuknicai medeja pukle pa da brzo i ja stavim komentar, jedan manje za njih :))) veliki pozdrav i iščekujem nastavak putovanja

Objavio/la true serendipity (24. rujan 2007 15:00:00)

...gdje je Mladi luk?!!!:)))

Objavio/la medeja7 (24. rujan 2007 15:51:00)

#Romantales, shvatio sam sve što si htjela reći, i jako mi se svidio tvoj komentar. A ljuti feferon i mladi luk su gredica do gredice pa je lako naći obadva povrća :)). #Medeja7 i Natuknice, odlična ideja, ali ste posustale :). Ja ne bih obrisao postove, možda bi ih sakrio, ali ne bih obrisao. Tako sada razmišljam. Ali tko zna šta može navesti blogera da ih sve obriše. Žao mi je nekih postova, a i komentara. Dodajem da je ovo moj post sa najviše komentara. Jeee! :) #Uzorita, za nešto sam sposoban, a za nešto i ne. A, bio je ovo noćni komentar :). #True Serendipity, sljedeći post biće treći nastavak. Hvala što pomažeš dvjema blogericama :)). #Medeja7, evo me, stigao sam. A gdje si ti? :)

Objavio/la mladi luk (24. rujan 2007 18:30:00)

Objavio/la natuknica (24. rujan 2007 18:51:00)

Pa stvarno nisam htjela

Objavio/la natuknica (24. rujan 2007 18:51:00)

Ponijeti skoro svu slavu za komentare

Objavio/la natuknica (24. rujan 2007 18:52:00)

;)

Objavio/la natuknica (24. rujan 2007 18:52:00)

30 more to go...

Objavio/la natuknica (24. rujan 2007 18:52:00)

E, znaš šta!

Objavio/la natuknica (24. rujan 2007 18:55:00)

Ja da sam ti....

Objavio/la natuknica (24. rujan 2007 18:56:00)

Ja nam ne bi dala novi post

Objavio/la natuknica (24. rujan 2007 18:56:00)

dok se ne skupi 100 komentara... :p ;)

Objavio/la natuknica (24. rujan 2007 18:57:00)

Nema novog posta dok ne doguramo do 1000. Evo i mog doprinosa :).

Objavio/la mladi luk (24. rujan 2007 20:27:00)

još jedan...kiss:)))

Objavio/la medeja7 (24. rujan 2007 20:46:00)

BAŠ JE KRASAN OVAJ DAN...KAO SAN, KAO SAN...DRAGI LUČE EVO TI JOŠ JEDAN...kidam u lijevo...:)))

Objavio/la medeja7 (24. rujan 2007 20:50:00)

1000 je ipak malo previše... možda da se i drugi uključe?! pozdrav :)))

Objavio/la true serendipity (24. rujan 2007 20:54:00)

uh... još malo i sto. pa da i ja konačno doprinesem nečemu. :D

Objavio/la narančasta (24. rujan 2007 21:43:00)

Eto vidiš!

Objavio/la natuknica (24. rujan 2007 21:44:00)

Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može... ;)

Objavio/la natuknica (24. rujan 2007 21:45:00)

Zum Ersten Mal In Wien 2

U subotu sam se probudio kad me Bobi povukao za nogu i rekao da je devet sati i da ustanem. Upravo se s mobilnog telefona začula melodija Don't tell me koju sam postavio onoga dana kad sam u Budimpeštu išao na koncert Avril Lavigne. Neizvjesno je da li će nakon 17. novembra svirati Avril ili Evanescence s tog telefona.

Laza i Bobi su doručkovali, a ja nisam bio gladan pa sam samo pojeo bananu koja mi je ostala u ruksaku još od putovanja. Nisam navikao jesti prije 13 sati. Domaćin nas je odvezao u centar grada. Tamo smo se našli sa još dva momka, bili su to Danijel i Aleksandar. Vedri, raspoloženi, zanimljivi. Nisam ih pitao otkud su odselili, gdje su nekad živjeli. To stvarno nije važno, posebno u takvom gradu i kad ima toliko drugih tema. Popio sam coca-colu u jednom kafiću. Ista je kao i kod nas. Čaša je bila čista. Nisam ni sumnjao u Austrijance. Poslije toga smo Bobi i ja, kao pravi turisti, krenuli u obilazak grada. Laza mi je rekao da su sve zgrade stare kad sam ga pitao da li i nove zgrade grade u istom stilu kako bi izgledalo da su davno sagrađene. Impresioniralo me što su sve fasade besprijekorno uređene. Beč je prije sto godina imao više od milion stanovnika. Sad ima oko 1,6 miliona. I zgrade u većem dijelu Beča su starije od pedeset godina. Mnogo starije. Stanovnici su u prosjeku mlađi od pedeset godina. Kao i kod nas, u Beču su najmlađa djeca.

Kaerntenstrasse je glavna ulica, a u njoj hiljade ljudi. Čudno je da se glavna ulica zove po klubu koji se takmiči u drugoj nogometnoj ligi. Osvrtao sam se oko sebe. Japanci na svakom koraku. Ili neki što liče na Japance. I na Japanke. Gledao sam neke građevine. Nisam znao šta gledam, ali su same zgrade bile zanimljive i bez saznanja šta predstavljau. Prepoznao sam operu. Onda je pored mene prošla kočija koju su vukla dva konja. Ne mislim da konji služe da bi vukli ljude, ali su neki ljudi očigledno mislili drugačije. Sjeo sam tada ispred Goetheovog spomenika i slikao se. Onda sam pozdravio Goethea i rekao da, ako naiđe na moju knjigu, obavezno pročita jer sam i ja Fausta pročitao. Nisam mu rekao da je Mala Ramona bolja knjiga od Fausta, ali sam to mislio. Nije u redu hvaliti se pred starijim čovjekom čim se prvi put vidimo. To da je Ramona ljepša od Fausta ni Goethe ne bi doveo u pitanje. Bobi me požurivao i pitao šta se toliko zadržavam pored Goethea, a ja sam mu rekao: "E, Bobi, mi smo srodne duše, ja i stari Johann".

Uputili smo se prema Mozartu tada. Valjda je tamo godina Mozarta kao što je ovdje godina Tesle. Ipak, značaj Mozarta oni očigledno naglašavaju svake godine, sudeći po svemu šta sam vidio. Ušao sam u neki park. Prošao sam brzo kroz njega, napravio nekoliko fotografija, a onda smo krenuli na drugu stranu. Otišao sam se javiti Mozartu. Stajao je kao kip. Ustvari, to je i bio, samo kameni kip. Stao sam ispred njega, uozbiljio se i Bobi je slikao, Mozarta i mene. Njemu, Wolfgangu, nisam ništa rekao o mom sviranju. Nekako mi je bilo neugodno da se hvalim Mozartu kako znam sve akorde, čak i neke suseve, a i jedan maj akord, F-maj7, čini mi se. Ispred tog spomenika je na uredno pokošenoj travi raslo cvijeće ljubičaste boje. Pa šta, šta je tu posebno zanimljivo? Cvijeće raste tako da formira violinski ključ. E to je zanimljivo, hvala na objašnjenju.

Zatim smo razgledali neke ogromne stare zgrade, neke zelene površine, konje upregnute u kočije nadajući se da konjima nije teško, ljude. Stvarno mnogo Japanaca. Možda je Šveđana bilo više, ali ih je teško razlikovati po fizičkom izgledu u odnosu na Austrijance. Zastao sam ispred neke kapije kod koje su zaustavljeni Turci. Bobi mi je rekao da su Poljaci bili u to vrijeme besposleni, a i da su ih Turci nervirali pa su došli na zakazanu tučnjavu i pomogli Austrijancima. Bobi je zvučao pametno dok je to govorio. Onda su se Turci povukli. Nisu mogli dalje. Ja sam uspio. Bez problema sam prošao kroz tu zidanu kapiju. E, moji Turci... Gledajte mene.

Tu smo se zatekli uz neke štandove na kojima su se dijelili neki papiri vezani za dugu noć muzeja, tako se to zove. Jeftiniji ulazi u sve muzeje te noći u kojoj oni rade duže nego obično. Nisam imao vremena za to zbog promocije. Nastavili smo dalje. Opet Mozart. Sjetio sam se Top-liste nadrealista iz 1989. "To su kipovi, živi kipovi...", rekao je Asim Bod, tj. Šibi. Na nekom postolju je stajao čovjek sa perikom, obučen kao Mozart, a odjeća i lice mu je bilo premazano bijelom bojom, samo su mu oči bile drugačije boje. Slikao se sa djevojkama, one su se smijale, a on im džentlmenski otpozdravljao. Sa druge strane sam vidio neki kanal u kome su bili ostaci Rimskog carstva.

Zatim sam ušao u neku ulicu u kojoj je bila baš gužva. Bezbroj ljudi u bezbroj boja. Prepuni kafići, restorani, klupe... Prodavali su tamo neke kobasice, ali ni nalik neuglednim kolibama, nekako je sve sređeno kako treba. Nije bilo vegetarijnskih kobasica pa sam nastavio dalje, pored nekih peciva, kifli i pereca, a bilo je i krafni koje neki zovu krofne, a jedan televizijski voditelj ih je 1993. nazvao krahne. I tada je došlo do greške. Ugledao sam dva čovjeka uz neku burad. Prodavali su Sturm. Ali ne onaj Sturm iz Graza, to je takva ekipa da bi ih i moja ekipa, ako bi igrao Dejan Trbojević Stari, uspjela pobijediti. Ovo je bio puno opasniji Sturm. Odmah sam znao da je to mošt (za neupućene, ako takvih ima, mlado vino vrlo opasno jer je izuzetno ukusno i pitko, slatko).
"'Ajmo po jednu čašu, rekao sam Bobiju. Iskusni alko-majstor Bobi je sa smiješkom prihvatio. Došao sam do posljednjeg gutljaja, a Bobi tek do pola. Morao sam povećati na 2:1. Otišao sam i sad na jasnom njemačkom tražio eine schilcher wein. Zatim mi je zazvonio telefon. Mama me pitala šta radim, ja sam rekao šta radim. Onda sam ja nju pitao šta ona radi i šta moje mačke rade i ona mi je odgovorila. Mame su najbolje na svijetu. Dala mi je tatu. On me pitao isto, nešto se našalio i onda rekao da odem u Schoenbrunn. Budući da sam znao da nismo blizu tog dvorca i da nemam vremena da ga razgledam, odgovorio sam: "Drugi put, tato, kad budem išao u novembru na koncert." Tata je rekao da pazim šta radim i pozdravio me. I tate su najbolji.

Nastavili smo piti sok od grožđa. Pored nas je stajalo još dvadesetak ljudi, svi sa plastičnim čašama u rukama. Iza leđa je bio veliki vegetarijanski restoran prepun gostiju. Sa druge strane, među Japankama, prolazile su i "nejapanke". Blijeda lica nosi zrak... Plave oči, žuta kosa. Nasmijana lica. Raznoliko obučene. Najuočljivija je došla u toku druge čaše mošta, baš takva, vitka, u suknji od džinsa koja je sezala do koljena. Sjela je u vegetarijanski restoran. Ustvari, prodavalo se tu i meso, ali u manjoj mjeri i ja sam na meniju na staklenoj ogradi uočavao samo jela bez mesa. Kad sam vidio da se ta lijepa cura smjestila i licem se okrenula prema meni, krenuo sam prema buretu. Pravi razlog za moju treću i Bobijevu drugu čašu. Onda su se tu našli i neki Austrijanci i počeli smo razgovarati. Jedan mladi bračni par i jedan veseli gospodin s njima. Davno sam učio njemački, ali išlo je. Čak sam se sjetio i nekih riječi koje nikad nisam znao i koristio sam ih. Malo njemački, malo engleski, a malo mošt. Smijali smo se kad sam kao iskusan majstor klađenja rekao da se mogu kladiti da ću popiti 4-6, a Bobiju sam garantovao 4+. Bobi se nasmijao i rekao:
"Šta smo slikali, slikali smo, za danas je gotovo."

Moja prognoza je bila točna, pogodio sam oba ishoda. Otišli smo na početak Kaernten ulice koja se maglila pred mojim očima. Tamo smo pojeli pice i popili po jednu coca-colu. Razbistrio sam se, ali nedovoljno. Metroom smo se vratili u Lazin stan. Legao sam da se odmorim i da budem spreman za promociju. Laza i Bobi su otišli na neku utakmicu i rekli su da će se vratiti po mene da idemo u Klub slovenačkih studenata. Čvrsto sam zaspao, a poslije sto minuta sam se uplašeno probudio i pogledao na sat. 20:12! Jebemti mošt i Sturm! Bio sam sam u stanu. Nazvao sam Lazu, javio se neki momak koji nije bio Laza. Ustvari, možda je i bio Laza, postoji mala mogućnost da se tako zove, ali ne Laza kojeg sam očekivao. Taj momak je rekao da će oni sad doći po mene. I kad sam krenuo u kupaonu da se umijem, začuo sam kako se ulazna vrata otključavaju.
"Idemo, jesi spreman?", pitao me moj domaćin pored koga je stajao Bobi.
Spustili smo se niz stepenice i ušli u auto. Za deset minuta sam se našao ispred vrata kluba u kome je zakazano moje gostovanje i promocija velike priče nazvane Mala Ramona.

(nastaviće se)

Prekrasan opis (nisam nikad bila u Beču pa si mi mogao prodati bilo šta, ali svejedno imam osjećaj da sam se prošetala njime). Vrlo pitko čitanje. Super!

Objavio/la natuknica (18. rujan 2007 20:42:00)

Kao da je Goran Milić pisao ovaj putopis..klap,klap,klap...ovo je spontani aplauz:)))

Objavio/la janna (19. rujan 2007 8:10:00)

daj, umislit ćeš se od svih ovih pohvala, pa ću ja šuteći iskazati svoje zadovoljstvo napisanim :)))

Objavio/la true serendipity (19. rujan 2007 9:12:00)

#Natuknice, lijepo je pročitati ovakav komentar. Ja sam u Beču kratko bio, ovo su osnovne impresije. Volio bih tamo opet otići. #Janno, uh, kakav si samo kompliment uputila Goranu Miliću :)). Biće ti zahvalan. Možda Goran Milić dođe na Jadran da napravi neku reportažu. Pred tvojim aplauzom mogu se samo duboko nakloniti što i činim :). #True Serendipity, ja sam se već umislio :)). Imam još dva dijela priče, moguće je da će ti se svidjeti zato ne mijenjaj blog, vraćam se uskoro :).

Objavio/la mladi luk (19. rujan 2007 12:04:00)

bem ti i ja bi u Beč :)) uživaj dok možeš..e,a mogao bi nam i neke slike iz Beča staviti na blog..:) pozz

Objavio/la nevina_suza (19. rujan 2007 12:55:00)

Nemam želje ići u Beč, ali nakon tvoga posta taj nedostatak želje postaje manji i gotovo da se pretvara u slutnju odlaska u daljoj budućnosti. Zato volim blog, što drugi na svoj osoben i nenametljiv način umiju rastumačiti zbog čega je njihov život poseban.

Objavio/la NoMedij (19. rujan 2007 23:41:00)

Zum Ersten Mal In Wien

Bobi je ponio ruksak i torbu u kojoj je nosio cigarete. Ja sam ponio ruksak i torbu u kojoj sam nosio knjige. Bilo je tu još nekih neophodnih stvari za higijenu, kao i odjeća, ali su knjige bile najvažnije. Tako je to kad se ide na promociju u Beč. U ruksaku su mi bila tri vegetarijanska sendviča koja sam napravio oko podne. Ponio sam i Vodu Vrnjci, dvije banane, a i Malu Ramonu da je čitam tokom puta kako bih znao o čemu se radi i šta da pričam ljudima.

Ušao sam u autobus i u 13:45 smo krenuli. Nisam bio raspoložen za razgovor. Gledao sam kroz prozor. Još uvijek sam razmišljao o konceptu promocije. Koliko puta da kažem paradigma, a koliko puta da upotrijebim riječ diskurs. Tako bih mogao ispasti pametniji, ostaviti jači dojam. Paradigma i diskurs. To ozbiljno zvuči. Paradigma. Diskurs. Stvarno ozbiljno. Toliko ozbiljno da kad posjetioci odu sa promocije ni ne znaju o čemu sam pričao, ali konstatiraju kako sam jako pametan. Obe riječi sam nekoliko puta čuo na nekoj književnoj večeri nekoliko dana prije puta.

Za devedeset minuta smo stigli na granicu. Mladi čovjek u uniformi, ne bih rekao da je stariji od mene, a ja sam mlad, što je vrlo važno za cijelu priču, dugo je gledao u pasoš neke žene prije nego joj ga je vratio i izustio: "Jedva". Mislio sam da se šali. Onda je stigao do mene. Jedan sličan njemu, strog i naizgled opasan, me 1994. priveo na informativni razgovor kad sam preko Mađarske prelazio granicu. Izgledalo je da bi opet mogao završiti u posebnoj kancelariji predviđenoj za sumnjive. Sjećam se 1994. jednako dobrokao i 1995. Dobro, malo slabije, ipak tu postoji 12 mjeseci razlike. Dok je stajao ispred mene, jedan njegov stariji kolega je pitao drugog privedenog, nekog brku, koja mu je krsna slava. Takva su tada bila pitanja na granici. Nekad su znali pitati i šta rade neki ljudi u gradu iz koga dolazite. I, taj mladi policajac je uzeo moj pasoš, onda je gledao u sliku u njemu, pa u mene, pa u sliku, pa u moju dugu kosu, pa opet u sliku sa kratkom kosom, a onda je sasvim ozbiljno rekao da se zbog takvih stvari skida iz autobusa i šalje kući. Nastavio je prema zadnjem dijelu autobusa. Čuo sam kako se raspravlja s nekom ženom čudeći se što njen devetogodišnji sin crne boje kože i nastanjen u Austriji ne zna srpski jezik.

Mađar je bio bolje raspoložen. Rekao je da svi izađemo van. Bobi je u toku dvije sekunde nekim ljudima podijelio cigarete i izašao iz autobusa. Kad je moja torba došla na red za pregled, carinik se zagledao u knjige i pitao me šta je to, na dobrom srpskom. "Knjige", rekao sam. Onda ih je malo gledao s nevjericom, ali nekako zainteresirano. Nosio sam dvadeset istih knjiga crvene boje. "Ja sam pisac", objasnio sam mu ozbiljno kao da on u rukama drži moj deveti, a ne prvi roman. Zvučao sam čudno i sam sebi kad sam to izgovorio. Ali to je bilo tačno i na vrijeme izgovoreno. "Ti si pisac?", iskreno se i srdačno nasmijao, nekako zadovoljno, i rekao da uzmem torbu i da mogu ići u autobus. Onda mi je mahnuo, a ja sam mu otpozdravio. Vratio sam se u autobus.

Vozač je izabrao jeftiniji put. Izbjegao je autoput i krenuo preko nekih mađarskih sela. Htio je uštediti novce. E, nećemo tako. On štedi dok se mi truckamo po uskim cestama. U nekom selu ga je zaustavila policija zbog prekoračenja brzine. Žuti karton. Četrdeset evra. Pokušao se dogovoriti. Nije uspio. Nije uštedio. Nastavio je put. Taman kad sam uspio zaspati, probudila me neka buka. Vozačev pajtaš je na nekom video-rekorderu pustio film Maratonci trče počasni krug. Odlično, baš sam se obradovao. Pa taj film sam gledao samo pedeset puta. A ostali putnici možda ni toliko. U slučaju da u autobusu ima nagluvih ili gluvih koji su zaboravili slušni aparat, vozačev pajtaš je pojačao do kraja. E, to je briga o putnicima. Mislio sam mu aplaudirati, ali sam se zaustavio kad sam se sjetio da to neće biti lako objasniti, a Beč je još daleko da bih išao pješke. Slika je titrala neprekidno pa je on često premotavao napred, a povremeno i lupao po televizoru. Kad je filmu došao kraj, zabava je nastavljena uz treći nastavak Tesne kože.

Oko 23:00 stigli smo do austrijske granice. U pravom trenutku. Na ekranu se pojavio Stevo Žigon u nacističkoj uniformi. Tu su negdje bili pijani Mikula koji čeka partizansku trojku, i Misirac s nožem u ruci. Povratak otpisanih. Da se zna ko dolazi na granicu i da smo se spremni obračunati sa Gašparovim gazdama. Čudno, ali na granici nije bilo nikakvih vojnika, a kamoli mitraljeskih gnijezda. Tamo je samo jedna mlada Rumunka sjedila usamljena sa spuštenom glavom. Nisu je pustili preko. Bilo mi je žao te mlade djevojke. Isto bi bilo i da nije mlada. I da nije Rumunka. A i da nije djevojka. Tužno mi je izgledalo kako sjedi u hladnoj noći na nekoj stepenici i ne zna šta da radi. Plakala je i bilo joj je hladno, a oko nje ne bila tiha noć.

Ušli smo u Austriju. Ubrzo su se sa lijeve strane počele redati vjetrenjače. Bobi, sada već iskusni inženjer elektrotehnike, objašnjavao mi je kako rade. Rotor, stator, generator, ruža vjetrova, položaj vjetrenjača, voda, turbina, hidroelektrana, ugalj, nuklearne elektrane, zagađenja, novac, magneti, struja, stvaranje struje, potrošnja, proizvodnja, jeftinija tarifa, rudari, računi za struju, TV pretplata... Nešto sam i naučio nakon što mi je dva puta objasnio. Rekao sam mu da bi on trebao raditi u školi, pojednostavljeno objašnjava. A onda - kraće radno vrijeme, može davati jedinice i petice, nastavnici fizike ili elektrotehnike koji pojednostave te sulude predmete ostaju vječno u lijepom sjećanju normalnih đaka, a i kad idu školska slavlja obično bude alkohola. Nasmijao sam se, a i on je. Dobro, više bih volio da sam putovao with my special one, kako kaže Joey Ramone, da je sjedila pored mene umjesto tog inženjera koji šverca cigarete i ide da posjeti svoje prijatelje u Beč. Ali bolje uz prijatelja nego sam. Nešto sam stvarno i naučio o struji. A kad gotik rok princeza bude gostovala 17. novembra u bečkom Gasometru, tada će stvari biti drugačije. Ići ću vlakom i...

Iza toga je, sa iste strane, zasvijetlila rafinerija nafte. To je prekinulo prethodnu misao. Kao neki grad, sve je bilo osvijetljeno duž nekoliko stotina metara. Vidio sam putokaz za Bratislavu. Samo 55 kilometara je udaljen taj grad od glavnog grada Austrije. A onda putokaz za Beč. I uskoro, što je bilo i za očekivati nakon tog putokaza, Beč. Zum ersten Mal in Wien.

Dočekao nas je moj domaćin Laza. S njim sam ugovorio gostovanje. Kupio je knjigu kad je bio na Exitu, pročitao je kad je Exit prošao, a onda mi poslao mail sa ponudom da gostujem u Beču jer mu se knjiga svidjela. Sjeli smo u auto i ubrzo se našli u Klubu slovenačkih studenata. Vino je bilo dobro, lijepo su me dočekali, ali sam ja bio umoran pa smo poslije sat i po otišli u Lazin stan. Oprao sam zube, istuširao se i legao u krevet. Prvo spavanje u Beču.

(nastaviće se)

Pa da, to da si pisac, to smo već znali. ;)

Objavio/la natuknica (17. rujan 2007 8:54:00)

hmmm... u 12.mj. smo dečko i ja poduzeli put na advent u beč via putnička agencija. bilo je otprilike kao i tvoj put... što znači odlično!!! ;)) truckanje preko mađarskih sela, nemogućnost spavanja zbog preglasno pojačanih loših filmova (što je prestalo tek nakon što sam treći put otišla do vozača i skoro se počela prijetiti), loša klima, nepostojanje wc-a, stajanje u tesco od sat i pol (?!)... ma bilo je tu još dobrih stvari ;) nadam se da baš nikada neće promijeniti te načine putovanja. veliki pozdrav :)))

Objavio/la true serendipity (17. rujan 2007 8:55:00)

ja jedva čekam opis kako su se obožavateljice bacale na pozornicu:)))

Objavio/la janna (17. rujan 2007 11:33:00)

:) odlican si...pozdrav

Objavio/la neko zaljubljen (17. rujan 2007 21:05:00)

:)) pozz

Objavio/la nevina_suza (17. rujan 2007 21:08:00)

#Natuknica, jak pisac... :)) Sve moje knjige možeš pročitati za dva dan i po :). #True Serendipity, kako god se putuje, isplati se kad se stigne u Beč. Nevjerovatan grad! A bio sam i u Vinkovcima. #Janno, to kad budem gostovao na Jadranu :)). #Neko zaljubljen, hvala, i ti si odličan :)). #Nevina Suzo, štovanje! :)

Objavio/la mladi luk (18. rujan 2007 13:44:00)

Kako postati Savremena djevojka

Napomena: ovo sam davno napisao u želji da pomognem curama u svom okruženju, u gradu u kome živim, ali i šire. Vidim da je tema aktuelna i danas pa tekst ponovo objavljujem.

Prolazim gradom i gledam. Prolaze mlade djevojčice. Prolaze i one malo starije. Nailaze i one koje su zagazile u drugu četvrtinu života ukoliku su isplanirale da žive sto godina. Nekad je bilo drugačije, bilo je teško biti atraktivan, lijep, privući nečiju pažnju. Srećom, danas djevojke u Srbiji, i ne samo u Srbiji, imaju puno mogućnosti. Gledam ih i primjećujem da neke odudaraju od propisa, ne izgledaju isto kao i većina. Za takve, objektivno nesretne cure, ja imam 21 savjet. To je 21 najosnovni savjet, da naprave prvi korak prema pretvaranju u Savremenu djevojku.

1. Sad postoje solariji. Ne treba više čekati ljeto i sunce da se potamni. Dovoljno je otići pod tu mašinu, okrenuti onaj regulator, i evo boje. A poznato je da je tamna boja na licu izuzetno privlačna, posebno kad je kosa potpuno svijetla. Nikad u životu nisam vidio lijepo lice, a da je svijetlo ili blijedo. Živio solarij!

2. Boje za kosu nikad nisu bile raznovrsnije. Ipak, najbolje je da izabereš onu boju koja dominira na glavama većine. Tako nećeš dobiti negativne poene zbog loše boje. Sva sreća pa danas nije teško pronaći bilo koju nijansu pa je neophodna uniformnost zagarantirana.

3. Nekad je do novina bilo teško doći, a sad... Kiosci, kolporteri, internet... Sto načina da nađete slike tako atraktivnih žena kao što su Madonna, Paris Hilton, Victoria Beckham, Gwen Stefanie i da ne nabrajam dalje. Slijedi njih, one znaju šta je dobro za tebe. Victoria je rekla i dala primjer svakoj od vas; ona nije pročitala nijednu knjigu, nije gubila vrijeme, nije riješila nijedan matematički zadatak, ali je uspjela, postala je žena Davida Beckhama. Madonna i Paris su isto tako uspješne. A one se sviđaju velikom dijelu muškaraca, upravo onolikom dijelu koji odgovara postotku osrednjih i priglupih, potpuno uspješnih i potpuno zadovoljnih sobom s kojima ćeš se lako sporazumijevati. Nećeš pogriješiti ako ih kopiraš.

4. Seks je nekad išao tek poslije ljubavi, ili uz ljubav, nakon što neko osvoji djevojku na humor, dosjetke, gestove, romantiku, razne gluposti. Srećom, ovo je dvadesetprvi vijek. Nemoj gubiti vrijeme, izađi i obavi to iste večeri kad nekoga upoznaš. Pa ne moraš znati prezime onoga koji će te odvesti u auto na parkiralištu ili u WC kafića. Za to uvijek ima vremena, za identifikaciju. Da bi ispala veća i značajnija u društvu, obavezno ga ponizi i ignoriraj kasnije, do sljedeće zgode na parkiralištu ili u WC-u, a posebno se tako odnosi prema onome kojem se sviđaš, ako takav postoji. Dokaži mu da si nedodirljiva!

5. Najbolje su tehno žurke. Tu ćeš se lako uklopiti. Umjesto ploča, sad postoji mp3 muzika. Lako je doći do pjesme koju hoćeš. Još je lakše izabrati techno party na kojem će se puštati ono što niko ne zna kako se zove, ono što niko nije čuo, pa neće ispasti da nemaš pojma ako te neko pita za ime grupe ili pjesme, a ti ne znaš. Najbolje je da kažeš da volite psycholdelic trance ili house.

6. Sjećam se kad su curice bušile uši. To je bilo u 17. stoljeću. Ništa nisi napravila ako ne probušiš obrvu. Minimalno što treba da učiniš je baš to. One savremenije i samosvjesnije cure neka probuše nos. Ako imaš taj hendikep i na nosu ti već nije izrasla neka bradavica, ne očajavaj, sve je riješeno u tvoju korist, majstor će te uljepšati tzv. piercingom. Tako lijep efekat možeš postići postavljanjem nekog komada nakita na nos. Najbolji efekat je kad se isti presijava na suncu ili pod svijetlima reflektora na techno partyju. Naravno, najpametnije i najsamosvjesnije među curama će isplaziti jezik i dati majstoru da ga probuši. Stavi što veću kuglicu na njega. Ako je progutaš, ne oklijevaj nego idi i kupi još veću. Ništa ljepše ne postoji od nakita na jeziku. Zub nisam spominjao jer već sigurno imaš neki dijamant na njemu, a to je bar duplo ljepše nego kad ti zub zauzme karijes. Još treba da znaš da samo krajnje glupe cure nemaju probušen pupak. Za šta služi pupak ako ne za jednu sjajnu naušnicu koja se u ovom slučaju pretvara u napupčnicu? Zabodi jednu veliku, neka sijeva kad obučeš majicu koja pokriva samo tvoje grudi koje ti treba da zoveš sise (valjda si ih već napumpala jer priroda nema pojma, zato su tu naši prijatelji estetski hirurzi i ne dozvoli da tvoje usne budu manjeg volumena od grudi neke obične djevojke konzervativnog odgoja). Jer, onaj pamuk iz pupka može ispasti tokom dana i pupak ostaje prazan i ružan, ali napupčnica ne, ona je dobro zašarafljena.

7. Imaš konzervativnu prijateljicu koja je tiha i misli da je pristojna, ali to ne ističe nego samo sramežljivo šuti? Odmah je počni izbjegavati, upala si u loše društvo. Sasvim je normalno da djevojke psuju. Na taj način će pokazati svoju snagu, emancipaciju i ravnopravnost sa dečkima. Dakle, ubuduće, ako si takva glupača pa još ne koristiš takve izraze (izvinjavam se damama koje psuju), obavezno naglašavaj da ideš da se zajebavaš u grad, drugima govori "sereš" kad mu baš ne povjeruješ, reci svojim prijateljicama da si odjebala dečka koji te proganja (iako znaš da te niko ne proganja upotrijebi taj izraz), a ne zaboravi ni uobičajene i blage izraze kao što su kurac, pička, jebanje, kao ni pokazivanje srednjeg prsta onome ko te nervira, budi ženstvena i iskoristi dar prirode, tvoj damski srednji prst...

8. Sigurno znaš, ali dodaću, žargon je ono što krasi svaku mladu djevojku. Mama, tata, dečko, to je prošlost. Stara, stari, keva, ćale, tip, frajer, riba, nabacivanje, muvanje, otpadanje, to izvanredno zvuči kad te riječi izlaze iz usta "mladih riba" (ovo je za cure iz Srbije, ostale neka dopune vokabular zavisno od regiona u kojem žive). Usta, to već znaš, moraju biti napumpana da bi bila u skladu s tvojim tamnim licem. Tako napumpana da ti pozavidi i najimućnija narodna pjevačica, i ne samo narodna.

9. Pazi na odjeću. To je vrlo važno. Trudi se da budeš kao i sve ostale cure u tvom gradu, a i u tvojoj državi koja i nije puno veća od tvog grada. Nogavice obavezno zavrni. Ako nosiš čizme, a sigurno nosiš, nemoj propustiti da ih pokažeš naciji. Zavrni nogavice još više i trudi se da, kad izađeš van iz kuće ili stana, izgleda kao da ti je u stanu poplava i da je nivo vode toliki da šestogodišnje dijete u stanu može plivati na relaciji dnevni boravak - kuhinja (u koju ti ni po koju cijenu ne zalaziš jer nemaš pojma o kuvanju, to je prošlost, ko još kuva? Možda bi znala samo kavu, čaj, pa čak i kuvano jaje. U kuhinju idi samo kad piješ kavu s prijeteljicama s kojima i provjeravaš sudbinu u ostacima na tanjuriću, ili kad pričate o tome ko vas smara jer si ti jedna super riba). Suknju nikad nemojte obući jer ih ne nose ni muškarci. Kako ćeš pokazati da si ravnopravna s njima ako se ne oblačiš kao i oni?

10. Seks, još jednom. Kad pišeš ovu riječ onda obavezno piši sa x, dakle sex. Tako bolje zvuči. Kad pišeš tekst, isto koristi x jer je to riječ stranog porijekla. Za razliku od nekadašnjeg seksa koji je nazvan običan seks, sada možeš prakticirati i oralni seks, češće nego onaj ustaljeni. Za to postoje brojni sajtovi na internetu pa potraži i nauči. I nemoj čekati da do sexa dođe. Pristupi mu odmah, ali tek nakon odjebavanja onog jadnika koji se pali i na emocije.

11. Ako uhvatiš malo vremena između kvarcanja, dijete, teretane, manikira, pedikira, sjedenja u kafiću sa dvije prijateljice i ostalih neizostavnih aktivnosti, pogledaj novine da vidiš koja je pjevačica promijenila boju kose i kako stoje stvari na nebu, nemoj da ti horoskop promakne. Najbolje je kad pratiš horoskop u nekoliko novina jer čak i astrolozi, nećeš vjerovati, ponekad pogriješe. Onda uključi televizor da čuješ koja je dijeta najbolja. Uzmi onu Atkinsonovu i pored svih savjeta jer nju drži i glumica iz serije Seks i grad, tvoja omiljena žena. Jedi meso jer su životinje stvorene da bi ih ti jela i unoseći isključivo proteine smršavila. Možda će ti mozak malo zakržljati, ali ne brini jer mozgu pažnju posvećuju samo metiljavi momci, mozak se ionako ne vidi, a ljepotani iz teretane vole "lijepo telo". I mozak je precijenjen, lažu oni nesretnici koji drugačije kažu.

12. U kafiću (ovo je važno jer savremena cura tamo treba provesti dobar dio dana) obavezno budi ozbiljna. Ako se nasmiješ, a ponekad nije čak ni to tako loše (nevjerovatno ali je tako) onda se potrudi da to bude što napadnije kako bi svi u kafiću vidjeli kako se ti fenomenalno zabavljaš. Ako se pojavi neki dečko u društvu, započni temu o automobilima jer ništa na svijetu ne postoji zanimljivije od toga. Ako si sama sa prijateljicama, onda pričajte kako je neki sportaš sladak. Zavisno od trenda, nekad prati košarku, nekad odbojku (ti su baš slatki), a nekad i fudbal jer oni imaju najviše novca. Naravno, i sama znaš da su vaterpolisti cool. Izbjegavajte teme koje bi vas zamarale (u Srbiji obavezno koristite izraz "smaranje", tako "lepu" reč teško da će još neko izmisliti). Nemoj previše misliti jer ti od razmišljana mogu izbiti bore na čelu i one se neće lako puvući, a još je rano za zatezanje.

13. Nikad, ali nikad, nemoj zaboraviti ljeto i zimu, ljetovanje i zimovanje. To su dvije najvažnije stvari u životu. Ako nemaš dovoljno novca, uštedi i po svaku cijenu idi nekuda. Još važnije od toga je da, kad se vratiš, što veći broj ljudi sazna da si negdje bila jer bez toga samo putovanje nema smisla. Ispričaj im, prepričaj im to tako da prepričavanje traje duže i od samog perioda provedenog van grada, ali neka ti zavide. Tako ćeš postati još privlačnija.

14. Kad izlaziš iz kafića, ili ako te na ulici sretne neko i pozdravi te, ako ga ne prepoznaješ ne odgovaraj mu. To je sigurno neki manijak koji bi te silovao ako bi mu otpozdravila, sigurno nije neko s kim si se upoznala i pričala pa te on zapamtio i pozdravio jer je mislio da je to normalno u takvim slučajevima. Ako ga poznaješ onda opet ne odgovaraj i prođi pored njega kako bi ispalo da ti poznaješ bar deset puta više ljudi od njega pa ne možeš sve zapamtiti.

15. Kad te dečko pozove u grad, čak i ako ti se sviđa, ne prihvaćaj. Samo ćeš tako ispasti cool i dobra riba. A nema veće sreće nego kad ispadneš cool. Cilj svih nas je da budemo cool. A takva ćeš i ostati sa 28 ili sa 30 godina, ima li veće sreće? Sama, neosvojiva i cool! A uvijek će se naći neki "slatki" iz teretane koji će ti na neuobičajen način pružiti seksualno zadovoljstvo pa ćeš iskustvo moći ispričati prijateljicama. Emocije mogu samo pokvariti stvari. Neka vam u prvom planu bude lizanje intimnih dijelova, to je popularno. Ako imaš kameru onda te trenutke snimi. Ako nemaš onda sigurno on ima. A ako nema kameru ni na mobilnom telefonu onda te nije ni zaslužio. I kud si ti gledala kad to nisi uočila?

16. Još jedan savjet kod oblačenja. Postoji propaganda kojom se spriječava nošenje krzna. One pametnije djevojke koje znaju šta hoće su sigurne da životinje koje imaju krzno služe upravo za to da bi se od njih napravila bunda. Zato ti sigurno imaš bundu, a ako ne, naći ćeš dečka s kojim ćeš biti mjesec dana i onda zaslužiti taj dio odjeće. On i ne mora biti dečko, to u ovom slučaju nije važno. Može biti i vršnjak tvoga tate.

17. Kod naručivanja pića ne zaboravi da su najgore i najodbojnije djevojke koje piju sokove. Uh! Alkohol, to je ono što pravu curu razlikuje od neke druge, one obične, one fine male slatke djevojčice. Neka ti uvijek drugi plaća piće, to je emancipacija. Obavezno izaberi alkoholna pića, skupa i jaka. Pivo iz krigle nije isključeno. Ništa ljepše od cure čije je nakvarcano lice priljubljeno uz rub okrnjene krigle koju je pažljivo oprao onaj što je zadužen da iza šanka pere tuđe krigle i čaše.

18. Uz piće ništa bolje ne ide od cigarete. Kupi cigarete, uživaj u dimu koji te davi. Pričaj s prijateljicom i nalakti se na stol tako da ti svi vide cigaretu među prstima, da cigareta dođe do izražaja. Kad povlačiš dim, povuci baš dobro, stisni lice da izvučeš ono najbolje iz duhana, trudi se da ličiš na mrmota dok sisaš cigaretu, tako je baš privlačno, svi će ti zavidjeti. Onda klimni glavom dok slušaš prijateljicu i njene ozbiljne priče i pusti dim kroz nos da ti taj dim sprži dlačice, a ostatke dima puštaj kroz usta praveći kolutiće tako što ćeš usta nekoliko sekundi otvarati i zatvarati kao riba, na primjer šaran obični, on otvara usta dok pliva baš kao da puši. Neka se ostali posrame pred tobom kad vide koliko je koncentracije uključeno u tako običnu radnju i kako tvoj mozak radi punim kapacitetom. Neka te gledaju i neka uče kako se "kouži", što bi Česi rekli. Neka ti pozavidi i onaj deda što cijeli svoj život puši koliko dima izlazi kroz iz tvojih pluća putujući kroz tvoja usta preko kuglice na jeziku i milujući zube boje zrelog limuna pristiglog direktno sa crnog kontinenta.

19. Ako te neko isprovocira, obavezno odgovori. Budi bez dlake na jeziku. To je lijepa osobina, biti bez dlake na jeziku. I svakome reci u lice šta misliš, bez dlake na jeziku. Zbilja, bez dlake na jeziku. Žena sa stavom, da. To je to. Psovke su neizbježne. Reci onome ko te isprovocirao bar dva puta "jebeni" ili "jebeno", može i "jebena". To je ženstven pridjev, djevojka koja ga upotrebljava zvuči neodoljivo.

20. Oko šminke ti ne mogu puno pomoći. Najbolje je da uzmeš najskuplju. Ne zato što je i najbolja već zato što ćeš moći reći prijateljicama cijenu pa će ti se one još više diviti. Prijateljice postoje za to da bi se imala kome hvaliti i da bi ti imao ko zavidjeti. Kad odjebeš nekog dečka, obavezno javi svim svojim prijateljicama, kao i kad vas te momak pozove da se vidite. Neka ti zavide. Neka znaju da si bolja od njih. Neka znaju, zato i služe prijateljice.

21. Kad ideš na žurku obavezno dođi kasnije, zakasni. Neka, po mogućnosti domaćin dođe po tebe autom. Prije nego žurka završi, čak prije nego što iko ode, ti prva napusti mjesto. I to tako da svi vide. Reci im da bi ostala, ali da još ideš na četiri žurke jer si popularna i svi te vole pa moraš krenuti. Ostatak večeri oni će provesti sretni što si se bar nakratko pojavila i uveličala proslavu. Ako je žurka novogodišnja, do zadnjeg dana nemoj prihvatiti poziv. Onda odluči da odbiješ i taj i drugi poziv, i sve ostale pozive kojih nije ni bilo, i završi u nekom jeftinom kafiću da ne potrošiš puno novca. Drugi dan im reci da je bilo fenomenalno. Noć završi s nekim koga prvi put vidiš da stekneš novo iskustvo u novoj godini. Neki bi pomislili da si priglupa fufica i drolja, ali ti znaš da si savremena i emancipirana mlada žena koja zna šta hoće.

Sva pitanja možete postavljati u komentarima ili e-mailom. Rado ću vam pomoći.

Vaš Mladi luk, savjetnik za savremene dame

Sada vidim sav potencijal koji se u tebi krije/tek saaaaad?/...šalim se, ali definitivno si IN...informiran o događanjima oko sebe...naravno nasmijala sam se do suza. COOL savjeti za dame.Zar su to dameeeee...Kiss:)))

Objavio/la medeja7 (13. rujan 2007 15:24:00)

bez riječi. znaš, kad ovako nešto pročitam, zavidim tim curama. baš su cool :)))) mladi luk je luuuud :))

Objavio/la true serendipity (13. rujan 2007 16:08:00)

A savjeti za mlade i moderne muškarce? To će tek biti prava tema ... znaš djevojke ionako svi savjetuju, dok dečke ne, ne znam iz kojeg razloga ne?

Objavio/la romantales (13. rujan 2007 16:31:00)

potpuno se slažem s romantales. mislim, muškarci su u zadnje vrijeme sve svjesniji sebe i svog izgleda :)))

Objavio/la true serendipity (13. rujan 2007 17:59:00)

#Medeja7, u trendu sam, i in sam :)). #True Serendipity, Mladi luk je lud, svaka žena u gradu s njim počinila bi blud :)) #Romantales, bit će i ti savjeti, ali mi se nije dalo pisati. Za njih imam još više savjeta. Ništa nebrini, stiže. Ovo je tekst iz moje arhive, čim bude vremena, evo pomoći dečkima :)). Odoh ja sad u teretanu dizati iz benča :)) #True Serendipity, muškarci su u zadnje vrijeme sve više curice, to si htjela da kažeš, je l' da :)

Objavio/la mladi luk (13. rujan 2007 18:07:00)

Svaka ti čast! Ovo bi trebale pročitati sve cure svijeta! Odmah treba prevesti na preko nekoliko jezika! A one koje te ne poslušaju, nek se poslije ne žale kako nisu uspješne! ;) :D

Objavio/la natuknica (13. rujan 2007 20:12:00)

naravno. sve je počelo s beckhamom, a danas... samo se čuje "bio sam u solariju", "bio sam na manikuri", "baš mi je cool friz" i tako to. a da za puder i brijanje nogu ne pričam!?!

Objavio/la true serendipity (13. rujan 2007 22:42:00)

Aaaaaah! Brijanje nogu? To toleriram samo biciklistima. Navodno im inače dlačice zapinju za lanac od bicikla. Ljeti. Zimi nose duge hlače. ;)

Objavio/la natuknica (14. rujan 2007 9:45:00)

baš sam se pitala kako postati jedna suvremena dama, znaš, jer me vrijeme lagano prestiže, a najveća želja u životu mi je izgledati seksipilno i up-to-date :) hvala ti, o veliki fashion guru

Objavio/la Ithiriel (14. rujan 2007 13:09:00)

#Natuknice, ja sam im rekao, a dugo sam i pažljivo pratio uspješne, zadovoljne, emancipirane, samosvjesne, nezavisne, cool i urbane cure. Dodaj ako sam nešto propustio :) #True Serendipity, evo, ja samupravo stigao iz solarija. Malo sam ga jače odvrnuo... #Natuknice, zaboravio sam tetoviranje nepostojećih životinja i životinja kojih nema u albumu Životinjsko carstvo. Vidim da je izvjesni jednorog popularan kod prepametnih :) #Ithiriel, samo ti mene poslušaj i biće sve u redu. Uskoro savjeti za modernog dečka.

Objavio/la mladi luk (14. rujan 2007 22:07:00)

:) pozdrav

Objavio/la neko zaljubljen (16. rujan 2007 11:05:00)

"pozajmljen text od "prljavog malog pracica"....proverite y google-u...

Objavio/la Unatoc (Neregistriran) (Neregistriran) (22. rujan 2007 18:29:00)

ovo je katastrofa...kaj bi sve cure trebale bit samo neke glupače bez mozga sa savršenim tijelom i izgledom droljetine...ti si fakat glup...ljepota je prolazna...i sta ce onda kad ostari...samo zalit za propustenom mladoscu kad je svakog odjebavala i na kraju nije nasla nikog...ma...ti tvoji savjeti su za kurac

Objavio/la plawuša s mozgom (Neregistriran) (1. rujan 2009 1:51:53)

Nije lako postati popularan

Smeđa kompozicija krenula je po redu vožnje, oko devet ujutro. Polako i na vrijeme. Uvijek je lijepo vidjeti ulazak lokomotive u stanicu. I osjetiti, posebno za mašinovođu koji ne vidi kako lokomotiva stiže. Ovaj put je kompozicija bila neobično dugačka. Ne znam šta sam jeo i kad sam posljednji put zastavicom označio da vlak zauzme mjesto na peronu, ali sam osjetio da ima mnogo vagona. I, kad sam završio posao i povukao vodu, vidio sam da kiša neće uspjeti otpremiti kompoziciju prema Crnom moru. Smeđi se vlak stacinirao na bijeloj unutrašnjosti WC školjke i nije mrdao. Voda je prelazila preko njega u silnom naletu, ali ništa. Teška i dugačka kompozicija odolijevala je naletima vode. Sjetio sam se moga komšije Miroslava Latinovića Tarzana koji je uvijek govorio: "S rogatim se ne vrijedi bosti." I ja sam se pomirio sa nepobjedivim. Govno nije htjelo napustiti moj stan. To je trebalo iskoristiti. Odlučio sam da razglasim kakav primjerak imam u kupatilu, turizam je budućnost. A možda se i sam proslavim kao menadžer moga govna. Ili kao stvaraoc. Možda od govna stvorim zvijezdu, ili "zvezdu". Poput nekog popularnog pjevača, ili pjevačice. Odmah sam zaštitio kupatilo i ukućanima i gostima zabranio korištenje istog. Srećom, imali smo rezervni i turistički nezanimljiv toalet.

"Čujem da imaš super govno u kupatilu", rekla mi je mlada komšinica iz susjednog ulaza, neotporna na one što svoje novce vole trošiti na nju.
"Da, odlično govno. Dođi da vidiš. Ja nikad tako nešto nisam u životu vidio. I sam sam se iznenadio", pozvao sam je kad već nisam mogao na drugi način privući njenu pažnju. Sad sam imao nešto što je plijenilo njenu pažnju, nešto što ju je zanimalo, što je ličilo na ono što voli. Postao sam konkurent bilderima i mlađim momcima u džipovima koje su posudili od svojih očeva i dolazili po nju.

U prva dva dana govno se nije pomaknulo ni za milimetar, vodokotlić je bio nemoćan. Školjka nije mogla progutati takav zalogaj. Čudo prirode. Priča o velikom govnu se brzo raširila, najprije u komšiluku, logično i prirodno. Ti su ljudi znali namirisati šta valja. Dobar glas daleko se čuje, a i osjeti. Mladi bračni par je doveo svog sina da vidi šta je prava stvar i prava vrijednost. "Idi da vidiš, sine", rekli su mu dok je ulazio u WC. "Idi dok si mlad", dodali su. Neki koji mi nisu persirali prije nenadanog uspjeha su mi počeli govoriti "vi". Sve više ljudi oko mene je pričalo o tom poduhvatu. Poslao sam mail Unescu. I Guinnessu. Guinness je rekao da će doći i pitao me imam li zidarski ili bar krojački metar ili da oni ponesu. Rekao sam da imam samo libelu. Rekli su da će ponijeti metar i vagu.

Narednih dana sam postao popularan u komšiluku. Govno je postalo izuzetna atrakcija. U stan su mi ulazili i oni što me nisu na ulici pozdravljali, htjeli su da vide šta sam to napravio. Tako se kreće, to je početak. Jedan je mali je čak ispisao grafit s mojim nadimkom ispred zgrade. Neke su me tursitičke agencije zvale da sklopimo ugovor kako bi dovodili grupe posjetilaca da vide to čudo prirode. Čitao sam u novinama o sebi. Izmišljen intervju i govno obrađeno u Photoshopu, nije bilo moje. Moje je čak bilo ljepše.

U zanimljivostima sam čitao o sebi. Čuo sam i na radiju. Izašao sam na internetu. Počeli su stizati i poruke sa mobilnih telefona. Sjetili su me se i oni davno zaboravljeni. Zvali su me da jedemo i pijemo. Da igramo nogomet. Nudili mi da šutiram penal. Iz gimnazije su me zvali da gostujem i da pričam gimnazijalcima o svom uspjehu. Na jednom sam forumu pročitao kako je jedan iz Beograda tvrdio kako je vojsku služio sa mnom, iako ja vojsku nisam služio, i da smo najbolji prijatelji. Jedan se frizer hvalio kako sam njemu prvom ispričao o svom poduhvatu. I kako mi on namješta frizuru, i to je rekao. U jednim sam novinama držao za sise neke dvije fufe. Majstori Photoshopa. A ja sam samo bio jedan turistički djelatnik. I imao sam sreću da mi bog pomogne, da mi da ono što drugima nije dao. Ustvari, za sve je bio zaslužan moj kilometarski smeđi prijatelj koji je ponosno stajao u WC školjki i nije mrdao. A ja sam otvarao vrata stana već u osam sati kako bih primio mnoge znatiželjnike.

Najavlile su se školske ekskurzije. Valjda im je bilo jednostavnije da dovedu đake da vide kako sam se posrao nego da im pričaju jedno te isto u novoj sezoni, a i grupne posjete su bile jeftinije pri čemu sam im obezbjedio i vodiča. U parovima su ulazilu u kupatilo, malo gledali, neki su fotografisali, a onda izlazili i prepuštali mjesto sljedećem paru. Naplaćivao sam ulazak u kupatilo, a fotografisanje posebno. Oni imućniji su plaćali oboje, a uz to i puštanje vode da se sami uvjere da je govno neuništivo. U dnevnom boravku sam organizovao čajanku. Bili su tu i čaj, i napolitanke, i sokovi. Gazirani, smeđi i žuti. Napolitanke sam kupovao preko puta u radnji, a u stanu sam ih prodavao duplo skuplje. Imao sam i suvenire, mala plastična govanca, replike najpopularnijeg govna u Srbiji, i to je dobro išlo. Mnogi su se slikali sa mnom, većina me na tim slikama grlila. Kupovali su moje slike koje sam prodavao u hodniku, čim se uđe u stan. I komšija je profitirao, kuvao je kukuruze ispred ulaza i onako žute i vruće ih je prodavao. Neki koga nikada nisam vidio je postavio pića u plastične kadice, hladio ih i prodavao. Dobro su išle i majice sa mojom slikom kako sjedim u WC-u, a ispod je pisalo "Srpski junak". Izašao sam i na naslovnoj strani Blica, a prilog o meni je bio pored teksta u kojem je neki Dragutin J. Bužić s uživanjem pisao o koridi. Normalno, brzo sam tužio Blic jer je moje govno stavio u njegovu blizinu, a oni su ponudili kompenzaciju i rekli da ako imam problema, Dragutin će doći izvaditi to što ne može kanalizacija primiti.
A jedan dan mi je došao i neki debeli i ponudio članstvo u stranci, rekao je da sam jedan od najuticajnih seronja i da bi me voljeli vidjeti u svojoj stranci jer je to ono što oni traže. Odmahnuo sam rukomi rekao sam da me sad samo turizam zanima i da ne pokušavaju iskoristiti moju popularnost.
Čak je i jedan ministar došao i tražio da uđe besplatno, on i njegova pratnja, rekli su da su oni VIP. Nisam dozvolio.
"Ma znaš me, ja sam, bre, ministar."
"Pred mojim govnom ste svi isti", pojasnio sam.

A po noći bih ulazio u kupatilo, obrisao pod od tragova patika i cipela, sredio stan za nove posjetioce. Ne podnosim nered. A onda poklopim WC školjku, zatvorim radnju pa tako do osam ujutro. Čak su bili i neki ekstremni sportisti. Gurali su glavu i mirisali, tako po tri puta pa nazad, kući, na rehabilitaciju. A djeca su dolazila i dolazila, pila su sokove, jeli napolitanke i slikali se zagrljeni sa mnom pored školjke, a u centru najveće govno Mliječnoga puta.

Slava me nije promijenila. Kupio sam dvije nove majice, a i traperice Levi's 505, naručene preko Amazona. Međutim, to bih kupio i da nisam postao poznat. Kupio sam i nekoliko flaša vina skupljeg od onog kojeg sam pio dok sam bio anoniman. I dok sam sjedio u svojoj sobi uz to vino, začulo se zvono. Otvorio sam.
"Heeeej, ćao! Ja sam Žuna Žu sa televizije. Reeciii miiii, čuli smo da imaš ekstra govno pa smo hteli da napravimo prilog."
"Samo izvolite, rekao sam."
"Reeciii miiii, a je l' ti odgovara da snimimo prilog u kupatilu, pored šolje, to je glamurozno", pitala me ona.
"Odlično ste to smislili i hvala što ste došli, nadam se da će ovaj prilog još više podići rejting vaše emisije. Hvala u moje ime i u ime mog govna, Žuna Žu."
"Kul. Ja se inače zovem Žužana, ovo je umetničko.."
"Lepo zvuči i Žužana, imao sam curu koja se zvala Suzana, a to je slično."
"Jao, super", rekla je ona kad je ušla u WC.
"A, šta kažete, je l' dovoljno dobro za vašu emisiju?"
"Jao, koliko je!!! Super je, urbano. Reeciii miiii, je l' možemo da napravimo fotke?"
"Slobodno, samo izvolite."
"E, suuuuper, baš si kul", rekla je oduševljeno i počeli su da škljocaju.
"Je ' vam se sviđa, jesam li se dobro posrao? Šta kažete?"
"Ovo je glamur, neverovatno! Car si, stvarno si car. Nikad nisam videla još ovoliko govno, mnogo je lepo. Reeciii miiii, je l' to bilo sve u komadu?"
"Sve. Šta kažete'"
"Urbano, stavrno si car. Pa to je sad već postao srpski brend. A neki kažu da nije pravo, da je sve laž. Reeciii miiii, je l' smem da pipnem?"
"Da, to je brend, dobro ste rekli. Brend. Pipanje eksponata se dodatno plaća, biće mi zadovoljstvo da moje govno pipnu Vaše nežne ruke."
"Nema frke, sve ćemo da platimo. Stvarno si car...", rekla je ona i dodirnula moj izmet. "Stvarno je pravo."
"Probajte, slobodno", ponudio sam.
"Baš si kul", rekla je i povukla prstom preko primjerka. Onda je prst gurnula u usta i oduševljeno rekla.
"Vau! Ekstra!"
Zatim su me malo snimali, ja sam pozirao, u ruci sam držao pakovanje od deset rolni papira, tako su mi rekli. Iznenadio sam se kad sam narednih dana dobio ponude sa gotovo svih televizoijskih stanica u Srbiji. Svi su htjeli da dođu da snime prilog jer je to ono što narod želi vidjeti, tako su rekli. I ja sam prihvatio, neka se narod zabavlja.

Međutim, govno je postajalo sve manje interesantno ljudima. Posjete su opadale. Publika je pronašla nova govna kojima se divila, svježa i veća od moga. Odlučio sam da treba da se povučem na vrijeme. Prebrojio sam novce zarađene od turizma, a onda ušao u kupatilo, i pustio vodu. Odjednom, voda je odnijela smeđi primjerak sa koga je u vis poletjelo nekoliko muva, i govno je otišlo prema Beogradu. Vratio sam se, još jednom prebrojio novce i razmislio šta je sljedeći korak, šta bi moglo biti jednako zanimljivo i kvalitetno. Hm. Možda napišem neku pjesmu za neki festival. Možda postanem producent neke domaće serije, ili organiziram neki reality show. Ili da organizujem fashion week. Moram dobro razmisliti šta je namudrije. Ali čini mi se da ništa od toga ne može nadmašiti slavu i uspjeh moga govna.

Saaaaaaaavršen si! Ovo ni Kishon ne bi bolje napisao! :D

Objavio/la natuknica (11. rujan 2007 14:49:00)

hehehe,a jesi me nasmijao..lol zakon napisano..hehe..pozz

Objavio/la nevina_suza (11. rujan 2007 15:48:00)

"Ni Luk gledala...ni Luk mirisala...ni Luk opipkivalahahaha"...Ti si pravi "Stand-upupup" komičar...to ti je sada INNNNN...Sada ozbiljno, ti si zarazan...ne mogu otići s tvog bloga...umjeto BB neka bude Big LUK.kISS:)))

Objavio/la medeja7 (11. rujan 2007 16:22:00)

Hihihihihihihihihihihihihihi... Što ti sve neće past na um ;))))))))))))))))

Objavio/la woodland (11. rujan 2007 16:42:00)

predobro. podsjeća me na priču prdežu. i malo podsjeća na život ;)))

Objavio/la true serendipity (11. rujan 2007 17:01:00)

#Natuknice, ako ovako nastaviš, ja ću se potpuno uobraziti i ne znam šta će se tada dogoditi, počet ću sebe ozbiljno shvaćati :). #Nevina Suzo, vidiš, neki plaču zbog luka, a ti se smiješ. To je lijepo :)). #Medeja7, hvala i tebi na ovako toplim riječima. Zadovoljstvo mi je ako samte uspio nasmijati. Još će luk postati omiljeno povrće ljudima :) #Woodland, koliki hihi, a uz to i beskonačan smajli. P ai tebi se svidjela priča :). I gledaj, sve dame dolaze, ispast će da sam pisac za dame :). Ali nema Janne :(. Doći će ona pa će biti :). #True Serendipity, prehvala :). Malo podsjeća na Prdonju, ali je Prdonja zao, ovaj nije. A sve može podsjećati na život, tako i ova priča, posebno kad se ode u WC :). Ili kad se uključi televizor.

Objavio/la mladi luk (11. rujan 2007 17:36:00)

sta reci...kenjas vrhunski :))) pozdrav

Objavio/la neko zaljubljen (11. rujan 2007 18:38:00)

Evo...uspio si POPULARAN čovjek...VIPssssssssssssssssssssss:))))

Objavio/la medeja7 (11. rujan 2007 18:47:00)

bravo,ooon pa ja te poznam !!hehe pšozdravcek

Objavio/la vigga (11. rujan 2007 19:21:00)

Dobar tek svima!

Objavio/la deelite (12. rujan 2007 6:38:00)

Mladi Luče, da te nema, trebalo bi te izmisliti! Nema ništa lošeg u malo zdrave uobraženosti. ;)

Objavio/la natuknica (12. rujan 2007 9:15:00)

eo janne:)) misli,evidentno je da se krug obožavateljica tvog lika i djela širi..pa toooo majstore:))))) komentar: ma mislim...ono..sranje:)))))))))))))

Objavio/la janna (12. rujan 2007 11:32:00)

moram ti priznat da sam cijeli dan tmurnog raspolozenja al citajuci tvoj post uspio si me nasmijati osobito zadnjom recenicom....lud si kao siba...pozdrav...

Objavio/la angy (12. rujan 2007 13:21:00)

#Neko zaljubljen, i to treba znati, biti vrhunski u nečemu što svako radi :)). Pozdravljam te! #Medeja7, popularan sam, ali dio zasluga pripada i momizmetu, da nije njega, nitko ni za mene ne bi znao. Hvala u moje ime i u njegovo :). Veliki pozdrav! #Vigga, poznam i ja tebe :)). #Deelite, hvala. Nadam se da nisi čitao (čitala) ovo za vrijeme jauzne, marende, gableca ili takozvane užine. #Natuknice, zdravo sam uobražen :). A danas sam pokušao ostvariti još jedan uspjeh, jutros, ali mi nije pošlo za rukom. Mnogi potonu već na početku karijere :)). #Janno, sad kad si i ti komentirala ja mogu objaviti naredni post. Kao kad autobus koji kreće na ekskurziju čeka đaka koji kasni, ili stiže poslije svih. Neke se đake isplati čekati :)). #Angy, moram i ja tebi priznati da je zadovoljstvo kad naiđeš na nekoga tko ti prizna da ga je oraspoložilo i nasmijalo ono što si napisao. Zato ti zahvaljujem. A sviđa mi se ovo "lud kao šiba" :)). Pozdrav uzvraćam :)

Objavio/la mladi luk (12. rujan 2007 13:59:00)

koja maštovitost...hihihi...i nasmiješena i oduševljena upravo njom, odlazim s nešto ozbiljnog obraza naše realnosti - pozdrav!

Objavio/la bungula (13. rujan 2007 8:13:00)

e ova mi je ipak najdraža

Objavio/la frka (14. svibanj 2009 23:33:41)

Zodijakom do tri boda

Čitao sam neke blogove, gledao malo televiziju, prelistao čak i novine. A slušao sam i neke ljude, neke koje ne viđam često i koje ne zanimaju iste stvari koje zanimaju mene. I šta sam uočio? Jasno je da značajno mjesto kod muške populacije zauzima nogomet, a kod ženske horoskop.

"Šta si u horoskopu", to je često pitanje kad pričam s nekom curom prvi put. I čudo, cure zapamte šta sam u horoskopu, baš to od svega zapamte. Onda ja pitam "a je l' ti stvarno vjeruješ u horoskop", a svaka od njih spremno odgovara kako ne vjeruje nego samo 'onako' pita. Da bi zadovoljio oba spola, a i da bi moj blog postao malo popularniji, ja sam odlučio da u ovom postu spojim nogomet i horoskop. Horoskop je toliko značajna stvar i tako jasno i precizno određuje ljude da je dovoljno da nađete jedanaestoricu koji su rođeni u različitom znaku i planete će odraditi ostalo, imaćete nepobjedivu ekipu. Nakon dugih analiza, opredijelio sam se za sljedeću postavu:

1. Blizanci - Dobro je imati golmana koji je rođen u ovom znaku jer su mu svojstvene duple osobine, ako je rođen sa talentom za branjenje, ovaj će talenat biti još izraženiji. Još je bolje ako vaš golman ima brata blizanca. Ukoliko ovaj vaš nije raspoložen toga dana možda njegov brat je pa će se i ovaj osjećati spreman (kao ona priča kad jedan od blizanaca da gol, drugi je sretan zbog njega, čak i kada ne gleda utakmicu on to osjeti)

2. Ovan - Da biste spriječili nalete protivničkih krila, najbolje je da vaš bek bude rogat kako bi ih s lakoćom zaustavljao. Rogat znak - rogate osobine, britak i oštar.

3. Bik - Glupo je da desni bek bude rogat, a lijevi ne jer ćete u tom slučaju izazvati da protivnik sve svoje snage usmjeri na drugu stranu i da vas "probija" baš sa te strane

4. Škorpija - Poznato je da se škorpije ne kreću puno tako da je najbolje da na ovo mjesto postavite nekoga ko je taj znak. Isto tako se škorpije odlično slažu sa djevicama pa je dobro da zajedno budu u liniji centarhalfova.

5. Djevica - Ključno mjesto ako tim kreirate po zodijačkom sistemu. Zadnji čovjek odbrane. Mora biti pouzdan. Koga ćete staviti nego nekoga ko nikad nije zgriješio, dakle djevicu. Neki misle da je upravo djevica najmanje zaslužila ovo mjesto zbog pomanjkanja iskustva, ali griješe. Ona će se upravo truditi da sve napadače drži što dalje od gola.

6. Lav - Poznato je da igrači ne vole nositi broj šest. Da bi trener održao jednakost u timu moraće lava staviti na ovu poziciju. Tako će lavu potisnuti ničim opravdanu nadmenost i uobraženost samom činjenicom da je lav što, čini se, zvuči snažnije i zvučnije nego da je npr. škorpija ili vaga. A na ovoj poziciji ni ne treba neka velika inteligencija, a budući da znam nekoliko izuzetno glupih osoba rođenih u tom periodu, ovo je odličan izbor.

7. Vodenjak - Desno krilo, brzo i prodorno. Zato izaberite vodenjaka. On će se tu snaći kao u vodi, kliziće uz tu desnu liniju i opravdati svoj horoskopski znak. Rođen u zimu, naviknut je i na teške uvjete pa je odlično riješenje za ovo mjesto.

8. Rak - To je znak za sve pozicije, malen i drag, istovremeno nezaustavljiv. Nije loš ni u odbrambenim zadacima.

9. Strijelac - Svaki trener će vam reći da je u ekipi potrebno imati bar jednog dobrog strijelca. I mi ga imamo! Pravi golgeter je svaki onaj rođen u znaku strijelca.

10. Vaga - Da se Pele rodio samo jedan dan ranije, bio bi vaga. Da se Maradona rodio devet dana ranije, bio bi kao beba stotinjak grama lakši, a bio bi i horoskopska vaga. Ako je Ziko rođen između 23.9. i 22.10. i on je vaga. I koga ćete staviti na ovo mjesto nego vagu?. Ima i onih koji misle da je bolje staviti škorpiju jer su tu Pele i Maradona, ali ima i onih koji misle da se zbog Avril Lavigne desetka treba dati vagi. Isto tako, nisu rijetki ni oni koji misle da se vaga u dativu kaže vazi. A šta je sa Kate Winslet? Na kraju krajeva, i 16. oktobar je tu... Ovaj igrač zaslužuje i kapitensku traku jer je šef na terenu bez obzira šta kažu zvijezde i planete.

11. Ribe - Slično kao i za desno krilo, i lijevo mora biti gipko i pokretljivo. Riba. Sad je na centru, a već u sljedećem trenu je na rubu šesnaesterca. Idealan igrač za ovu poziciju. I šutljive je prirode, ne postavlja pitanja vezana za zadatke koji joj se povjere. Nikad neće ni žuti karton dobiti zbog prigovora.

Jedanaest pozicija, a dvanaest znakova. Hm, šta sad? A, da, pa treba i trener, šef stručnog štaba, kako to vole reći (to je baš struka i štab). A koga da stavimo tu? Pa onog koji je ostao, jarca. Oštar je i uporan jer ima rogove, ima bradu što znači da je mudar.
"Neka jarac bude naš vođa, on je najpametniji i najbolji organizator", povikali bi svi igrači.
"Neka tako i bude", odgovorio bi jarac staloženo.

Dragi čitaoci, vjerujte u horoskop i gledajte nogomet.

hahahahahaahahhaahhaahahahahhhahhaahh jao jao...sad će se natuknica prosuti od smijeha:)) fino si ti spojio nespojivo:)))) bravo ..gromoglasno se ori sa tribina:))

Objavio/la janna (10. rujan 2007 11:12:00)

a ja uopće nisam znala da se muški kuže u horoskop, kadli... a ja kao ovan uvijek igrala u napadu, a sad sam skontala zašto gubimo - moja prirodna obrambena savjest je sve pokušaja udaraca prema suparničkom golu zaustavljala ;)))))))))

Objavio/la true serendipity (10. rujan 2007 11:21:00)

hahahahahahaha...naizgled nespojivo ti si SPOJO...jedan pljesak, molim...ja sam ipak STRIJELAC a bez nas se ne može...jejejeje...a bome ni bez drugih. Nadam se da si ti JARAC?!!!

Objavio/la medeja7 (10. rujan 2007 12:05:00)

Da, SMIJEŠAK sam ti ostavila na prošlom postu...Kiss:)))))))))))))

Objavio/la medeja7 (10. rujan 2007 12:13:00)

#Janno, a nije to nespojivo, u tome leži istina. Svaki pravi trener obraća pažnju na ove stvari. Čekamo Natuknicu. Hvala za dugačak osmijeh :)). #True Serendipity, ako se u nešto razumijem onda je to horoskop :)). Mogu biti savjetnik svakom treneru. #Medeja7, naklon nakon pljeska :)). Bez vas mogu samo defanzivne ekipe, a to su gubitnički timovi. Bez strijelca nema ništa. Igrom slučaja ja samstvarno jarac :). Smiješak prihvaćam i osmjehom uzvraćam. Srdačno vaši! :)

Objavio/la mladi luk (10. rujan 2007 12:34:00)

hm...igrom SLUČAJAHAHAHA...Zlatan si!!!:)))

Objavio/la medeja7 (10. rujan 2007 12:39:00)

hehehe..zanimljivo razbuđivanje...nešto mi se podudara,a to je da ne dobivam žute kartone,ja odmah dobivam crveni karton.. a takve smo mi zlatne ribice :))btw dugo sam trenirala rukomet-bila lijevo krilo,a onda srednji vanjski..u svakom slučaju zanimljivo :)) pozz

Objavio/la nevina_suza (10. rujan 2007 13:11:00)

ljepo si ovo spojio...uloga bika mi je malo mala,no dobro ovo je ipak tvoj scenarij...smiješak za jarca:))

Objavio/la crna_orhideja (Neregistriran) (Neregistriran) (10. rujan 2007 13:23:00)

Ta dam! Tu sam! I uopće ne umirem od smijeha. :p Ja sam LAV i još uvijek ne kužim koji mi je to dio terena namijenjen ni što bim to trebala raditi??? Možda je baš zato taj broj 6 kao stvoren za plavuše poput mene... ;) Prvo sm mislila kako, eto, ja jednostavno nisam sposobna nešto takvo smisliti... Dok nisam došla do lava. Od tada sam jednostavno zbunjena. :D

Objavio/la natuknica (10. rujan 2007 13:30:00)

A ja sam se nadala da će mi netko objasniti što je to broj 6. Muž mi je na putu, nemam koga drugog pitati... ;)

Objavio/la natuknica (11. rujan 2007 10:50:00)

ei, interesantno je ovdje kod tebe...vratit ću se s malo više vremena, pozdrav

Objavio/la bungula (11. rujan 2007 11:02:00)

#Medeja7, pa da igrom slučaja. Nisam ja birao kad ću se roditi :). #Nevina Suzo, ovo se može i na rukomet primijeniti. Sljedeći korak je pisanje formacije vezane za kineski horoskop. #Crna Orhideja, zbog smiješka jarcu ćeš dobiti mogućnost da šutiraš slobodne udarce :). #Natuknice, trebaš samo slušati šta ti trener kaže :). Ima igrača koji baš vole nositi broj šest, nisusvi isti. Kao što ni svi lavovi nisu isti, važan je i podznak :). Nemoj biti zbunjena. #Natuknice, ako imaš još pitanja u vezi broja 6, samo daj. Rado ću odgovoriti :). #Bungula, dođi, vrati se, tu sam ja. Pozdrav i tebi.

Objavio/la mladi luk (11. rujan 2007 14:31:00)

Svadba visokog rizika

Vjenčanje Ane i Vladimira je dugo najavljivano. Očekivalo se mnogo gostiju na svadbi, odštampano je i poslano 400 pozivnica pa je svečanost istovremeno proglašena i svadbom visokog rizika. Ništa čudno jer je poznato da nekima ne treba poseban povod za razbijanje tuđih glava.

Od ranog jutra su se svatovi skupljali sa svih strana. Neki su dolazili vlakom, neki autobusom, a većina je došla vlastitim prevozom. Automobili iz čitave zemlje, ali i iz inostranstva, stizali su u Novi Sad. Tenzija se osjećala u zraku od jutarnjih sati. Ipak, zabilježeno je samo nekoliko manjih incidenata, nekoliko sitnih obračuna na ulicama, razbijena stakla na autubosu mladoženjinih gostiju kao i dva vozila mladinih rođaka bačena u Dunav, kao i jedan pokušaj bacanja kombiniranog vozila u kanal Dunav - Tisa - Dunav.

Ceremonija u crkvi počela je u 15 sati. Bilo je predivno gledati dvoje mladih ljudi i slušati popa. U pozadini je stajao šestočlani zbor koji je pjevao prateće vokale, ali je zanimljivo istaći da su i svi posjetioci složno pjevali prateće vokale i nadglasali zbor šireći svoje šalove. Pop je brzo obavio svoj posao, a onda otišao da se obrije jer je imao zakazano vjenčanje u katoličkoj crkvi. Gosti sa mladine i mladoženjine strane su u miru pratile vjenčanje. A onda su se svatovi počeli udaljavati iz crkve ispred koje su ih dočekali drugi svatovi, oni koji su vjenčanje zakazali za 16 sati. Bio je to neki stariji par. Njihovi gosti su imali spremno kamenje, a nakon nekoliko povika uslijedilo je skandiranje naših: "Staaa-ree pič-ke!, aludirajući na godine mladenaca. Jak kordon policije nije uspio spriječiti da nekoliko kamenica poleti s jedne na drugu stranu i obrnuto. Sve je prošlo bez ozbiljnijih posljedica nakon nekoliko udaraca pendrecima. Svadba Ane i Vladimira se uputila prema opštini gdje ih je čekalo vjenčanje u 17 sati.

Izgledalo je da će sve proći bez sukoba. Gosti sa mladine strane i gosti sa mladoženjine strane nisu ulazili u sukobe, sportski su bodrili svako svoga i čak zajednički pjevali ispred zgrade u kojoj je trebalo biti održano vjenčanje. Vrata matičnog ureda otvorena su već u 16:30 kako bi se izbjegle gužve i nervoza prisutnih. Pred salom popunjenom do posljednjeg mjesta pred mladence je izašao poznati novosadski matičar Vladimir Batić, ponikao u jednoj seoskoj ligi u okolini Beograda, kao i njegova dva pomoćnika. Publika nije imala strpljenja i Vladimir Batić je doživio zvižduke kad je počeo bezvoljno čitati tekst Duška Radovića uobičajen na vjenčanjima, a i povike "crna svinjo" kad je rekao da će neke dijelove preskočiti. Onda i prvo uzbuđenje; došao je trenutak da se mladenci obećaju jedno drugom. Vladimir je rekao "da", a njegovi navijači su istog trena upalili nekoliko baklji, iako su na ulazu bili detaljno pretreseni. To je izazvalo kratak prekid, a kad se dim razišao i kad je i Ana potvrdila vjernost i ljubav Vladimiru i njeni navijači su na isti način reagovali, upalili su baklje, a jedna je poletjela i prema matičaru i proletjela zamalo ispred njegovog, slobodno možemo reći, ogromnog nosa. Poletjelo je i nekoliko papirnatih traka iz pozadine prostorije, jedna se nije odmotala i pogodila je matičarevog pomoćnika sa desne strane u čelo tako da je on morao napustiti ceremoniju. Veći sukobi su izbjegnuti i matični ured je napušten bez sukoba dviju strana, a nije zabilježeno ni korištenje vatrenog oružja. Kolona u kojoj su se isticale raznovrsne zastave zaputila se prema restoranu praćena jakom policijskom pratnjom.

U blizini restorana bilo je raspoređeno mnogo policajaca i veći broj redara. Međutim, jasno uočljivo je bilo da se ne poštuje zabrana točenja alkohola u prodavnicama i kafićima u krugu od 500 metara od restorana. Bilo je čak i nekoliko uličnih prodavaca koja su alkoholna osvježenja i doping prodavali hladeći ih u lavorima i plastičnim dječjim kadicama u blizini restorana. Specijalni delegat Vladimira Batića je sve uredno bilježio u svoju bilježnicu što je uznemirilo jednu grupu pijanih gostiju iz inostranstva pa su ga pogodili mobilnim telefonom u glavu. Mladenci, sada već mladi bračni par, izašao je van praćen pjesmom, konfetama i opet pirotehničkim sredstvima koja su sad postala već uobičajen dekor na našim svadbama. Dio gostiju, mladoženjinih rođaka iz Njemačke, napustio je svadbu revoltiran što im nije dozvoljeno da svoj transparent "Ist sie schmale?" okače na ulaz. Jedan je čovjek povređen kad ga je djevojčica koja kiti svatove ubola nehotice špenadlom jer je imao tanku košulju. Pomoć mu je ukazana na licu mjesta i on je ušao u restoran.

Svaka struja zvanica smještena je u svoj dio restorana, a dio vegetarijanaca bio je odvojen ogradom i specijalcima u tzv. kavezu. Večera samo što nije počela i izgledalo je da će svadba proteći u fer i korektnom duhu. Tome je doprinio i prvi ples koji su otvorili mladenci, a onda sjeli za svoj stol. Međutim, malobrojni vegetarijanci su iznervirani slabom hranom, hladnim rižotom sa nevidljivim šampinjonima i lošim tretmanom, pa su nakon konobarovog pitanja zašto ne jedu meso bacili suzavac, a još je gore bilo što su neki pustili vjetrove koji su od pojedenog zeleniša bili opasniji i od samog suzavca. Incident je brzo utišan otvaranjem prozora, a prekid svadbe trajao je čitavih petnaest minuta. Dio gostiju zgrozio se i kad je bend počeo svirati Svilen konac kao da je 18. stoljeće pa su poletjele stolice i escajg, a polomljeno je i nekoliko stolova. Ali, poslije večere gosti su počeli svoj program. Naime, alkohol se točio u ogromnim količinama, i to besplatno. Tako je već na početku veselja, u vidno usijanoj atmosferi, kum pogođen upaljačem u glavu. Ubrzo su u ionako prepun restoran ušli i neki ljudi bez pozivnica. Svadba je bila uveliko na rubu incidenta, a dva tabora razdvajala je samo žica na sredini restorana. Već na početku proslave, kad se hrana slegla pod djelovanjem gemišta, djever je napustio teren zbog problema s jetrom. Ispraćen je aplauzom nakon što je mahnuo rukom otpozdravljajući i tiho izustivši: "Bez mene.".

Oko ponoći, odjednom su se pojavili i trubači. Već na ulazu, jedan je svat, neki šogor, počastio trubače čak sa sto evra jer nije imao sitnog novca. Mislio je da je to previše pa je ruku gurao sve dublje i dublje u prazan instrument tražeći kusur i tako je stigao do sredine sale. Trubači su bili mnogobrojni i donekle uvježbani. S jedne strane su prihvaćeni, a sa druge i ne. Dok su se neki veselili, sa zapdane strane restorana je doletjela divna bomba i upala u bas trubu te stvorila dimnu zavjesu oko muzičara. Tu se našao jedan gost sa južne strane i počeo gasiti dimnjak rizlingom.
"Nemoj vino u trubu, nemoj vino...", vikao je vlasnik trube.
"Ništa ne brini, evo malo i vode, sad imaš gemišt", rekao je vatrogasac sa istoka i trubači su se ubrzo povukli. Ali tada su na scenu opet stupili ovi uz zapadni zid i zapalili baklje kad je presječena svadbena torta u ponoć. Na to je jedan istočni gost uletio na binu, uhvatio pjevačicu za guzicu, i u pratnji kuma se ipak vratio na svoje mjesto. Nakon dvominutnog razgovora starog svata, kumova, popa i šefa benda, pjesma je nastavljena od refrena, ali su ispražnjena dva stola u uglu, a gosti su udaljeni iz objekta. I tako je bilo do kraja svadbe. Reportažu i najzanimljivije dijelove ćete uskoro moći gledati na RTS-u u emisiji "24 sata svadba", ako plaćate pretplatu.

Međutim, nakon pet dana stigla je kazna. O svadbi se pričalo za zelenim stolom. Disciplinska komisija je obradila zapisnik delegata Vladimira Batića. Bila je rigorozna, a kazne su drastične, zbog strogih pravila koja su na snazi. Epilog nije iznenađujući jer su se ovakve stvari na svadbama kod nas već događale.

Mladenci su kažnjeni samo novčanom kaznom, iako je razmatrana mogućnost da se svadba ponovi bez prisustva publike. Dobili su i opomenu. Ukoliko se budu ponovo vjenčavali, svadba će se morati obaviti bez prisustva publike. Na sreću, brak nije poništen i vjenčanje je registrirano kao važeće. Mladoženja je dobio i zabranu ženidbe pet godina nakon eventualnog razvoda jer potiče iz porodice u kojoj su se ekscesi na svadbama događali i u prošlosti, na svadbi njegovog oca, kao i na svadbi njegovog brata.

Organizatori svadbe i stari svat kažnjeni su novčanom kaznom zbog sukoba prije, za vrijeme i poslije svadbe. Isto tako, narednu svadbu koju budu organizovali mogu održati u gradu koji je udaljen najmanje 300 kilometara od Novog Sada.

Restoran je kažnjen zbog glasne muzike i lošeg osvjetljenja, kao i zbog kliskog poda nepovoljnog za brze plesove, ali i zbog dozvoljenog neometanog i slobodnog protoka alkohola. Tako će narednu svadbu moći organizovati tek nakon isteka suspenzije, a i tada vjerovatno pred praznim stolovima.

Matičar Vladimir Batić je sam sebe kaznio zabranom vjenčavanja naredna tri mjeseca uz prijetnju vjenčavanja pred pustim matičnim uredom ukoliko se neželjene scene ponove.

"Zgroženi smo ovakvom odlukom. Ovo je nepravda. Mi ćemo se žaliti", rekao je stari svat, vlasnik restorana se složio, a i kumovi su se saglasili.

Rok za žalbe je tri dana od trenutka vjenčanja.

:))))) a tko je zabio pobjednički gol??:)))

Objavio/la janna (7. rujan 2007 7:56:00)

Opasno neko vjenčanje?!

Objavio/la romantales (7. rujan 2007 8:27:00)

Ti si genije, čudo prirode! A ja sad moram na oživljavanje jer sam umrla od smijeha!

Objavio/la natuknica (7. rujan 2007 8:53:00)

pheheheheh natuknica...vicast je lik taj naš Mladi Luk:))

Objavio/la janna (7. rujan 2007 8:57:00)

Svatovi vjenčanje i veselje nek bude sretno mladencima.

Objavio/la Croaticus (7. rujan 2007 10:59:00)

ja sad samo čekam da Luk da svoj komentar na ove komentare..eeeeee to je tek smijeh:)))

Objavio/la janna (7. rujan 2007 11:12:00)

stvaro opasno vjenčanje,hehehe...dobro je Mladi Luče

Objavio/la crna_orhideja (Neregistriran) (Neregistriran) (7. rujan 2007 12:56:00)

#Janna, mislim da je mladoženja zabio u nadoknadi vremena :). #Romantales, kao i većina vjenčanja na ovim prostorima. #Natuknice, opet si me podsjetila na onog profesora povijesti što je 7-8 puta u 45 minuta znao reći "natuknica". #Janno, tako napiši, neka vide da se i Mladi i Luk pišu velikim slovom :). #Croaticuse, neka bude sretno, ali više opreza sljedeći put da opet ne bi pljuštale kazne :) #Janno, ne treba previše očekivati od mojih komentara, oni se pišu na zadatu temu, a priča je slobodna tema. Bolje je kad je slobodan izbor. #Crnna Orhidejo (a nnekako samnavikao pisati po dva N uvijek, kad god vidim N ja dodam još jedno, ne znam zašto), hvala na ovakvom komentaru, Crnna Orhidejo :)

Objavio/la mladi luk (7. rujan 2007 13:35:00)

ludo neko vencanje,,,

Objavio/la neko zaljubljen (7. rujan 2007 17:52:00)

Nadam se da se neće bit žalbi, te da će se pamtit samo ono lijepo (vino, torta i sl.) ;)))

Objavio/la woodland (7. rujan 2007 19:56:00)

Eh, da sam bar ja upoznala tog tvog profesora, možda bim sad i znala nešto povijesti... ;)

Objavio/la natuknica (7. rujan 2007 20:18:00)

#Neko zaljubljen, doista ludo i neobično :). #Woodland, pravila su pravila. Divljaštvu i primitivizmu se mora stati na kraj. #Natuknice, ja sam od njega zapamtio samonatuknicu i faktički, to je još jedna neobična riječ koju je često koristio. "Tko je bio taj Mileta?", i to sam zapamtio :)).

Objavio/la mladi luk (8. rujan 2007 2:57:00)

za puknut' od smijeha :))))

Objavio/la true serendipity (8. rujan 2007 9:25:00)

Hm, a mene čeka subotu...ovu slijedeću...vjenčanje moga sina...da li je RIZIČNO...tko zna, može postati!!!Kiss:)))

Objavio/la medeja7 (8. rujan 2007 14:12:00)

#True Serendipity, uzvraćam smajlijem :)))). #Medeja7, budi oprezna i neka na ulazu bude jaka kontrola. Želim sreću i tebi i tvom sinu, a to znači i njegovoj budućoj supruzi :)).

Objavio/la mladi luk (8. rujan 2007 23:01:00)

ti si čovječe nevjerojanog natjeateljskog duha... ali ja sam ipak brža hehe ;)))

Objavio/la true serendipity (10. rujan 2007 8:55:00)

heheheh to je zato što si već ukapirala da pišem ujutro rano uz kavu:)))

Objavio/la janna (10. rujan 2007 9:01:00)

Veeeliki SMIJEŠAK ostavljam dragi moj LUK...Kiss:))))))))))))))))))

Objavio/la medeja7 (10. rujan 2007 10:02:00)

Milka s lješnajcima

Ušao sam u trgovinu u kojoj su sve police bile popunjene. Oko kase na blagajni je sve bilo puno, vrata nisam mogao otvoriti jer su mi smetali naslagani deterdženti iza njih, deterdženti što samo u reklamama skidaju mrlje od majoneze, višanja i od crnog vina (hm). Gdje god sam pogledao sve se šarenilo od raznolikih proizvoda. Čak su i police predviđene za voće i povrće izgledale bogatije nego na pijaci, bilo je i voća za koje nisam znao kako se zove, a ni kako se jede. Pored uobičajenog voća i povrća, vidio sam i neko za koje sam mislio da postoji samo u novinama. Imali su čak i ono voće koje se ne jede, ali ih tinejdžerke koriste da bi im ten ostao čist i uredan, posebno pred kvarcanje. U kutu su stajale i tri lubenice kockastog oblika da bi se lakše transportirale. Bile su preskupe i nimalo slatke, ali su bile tu. Jedan mi je prijatelj pričao da će, zahvaljujući jedenju tih lubenica, sva djeca u budućnosti imati kockaste glave, rekao ja da će biti prava rijetkost sresti čovjeka okrugle glave, a to će značiti da su mu preci jeli samo prirodne i okrugle lubenice, lubenice iz Đurđeva i okoline Šapca.

Skoro sam se sudario sa dječakom koji je izlazio praznih ruku, uplakan i razočaran, tužan i potišten. Bilo mi ga je žao. Eto, takav sam, ja se lako sažalim Pogledao sam, on je dolazio iz pravca gdje su stajale čokolade. Ubrzo sam i ja stao ispred visoke police i gledao čokolade. Baš mi se jela čokolada, i to milka sa lješnjacima. Gledao sam, tražio, zvjernjao okolo, razgledao, ali nije je bilo. Onda sam pogledao još jednom, pažljivije i sporije, temeljitije, ali ništa. Čokolade sa lješnjacima nema. Kako to? Pa mora biti, to je klasična čokolada, tu čokoladu svi vole, savršena čokolada, oko nje nema spora, baš kao ni oko toga koja je cura najljepša na svijetu. Onaj ko ne voli milku s lješnjacima nema pojma. Onaj ko misli da na svijetu nije najljepša... Dobro sad, šta je, pričamo o čokoladama, a ne o djevojkama. Još sam jednom odlučio provjeriti, treći put, za čokoladu, ne za curu, za curu sam potpuno siguran još od 2003. godine. My-My Kind Of Girl, rekao je davno moj prijatelj Jeffrey Hyman. Rezultata nije bilo. Ispred mene je stajala obična milka, milka s lješnjacima i grožđicama, milka s kakom kao i ona s bademom, bijela milka, smeđa milka, crna milka, milka s jogurtom, milka s kiselim mlijekom, milka sa sirom, milka posuta šećerom, milka s metalnim opiljcima, milka s okusom tobleronea, pa milka s izvrsnim jogurtom... Ti su bili u prednosti, mislim na one koji vole milku s jogurtom. Ako ne nađu milku s jogurtom, oni kupe običnu i jedan jogurt i uz svaki zalogaj popiju i jedan gutljaj jogurta. Nama je bilo teže, ni približan nije ugođaj kad se jede mliječna čokolada i lješnjaci posebno. Onda sam vidio razne milke, milku s rižom, kavom, pepermintom, keksom, dudom (murvom za čitaoce i čitateljke s juga), milku s gumenim bombonima, ječmom, alkoholom, rumom, kokosom pa čak i nestle čokoladu od recikliranih milki, ali milke s lješnjacima nije bilo.

"Šta će ti ta milka? Pogledaj kakvih sve modernih milki ima, a ti se uhvatio baš te. Ta se jela prije 20 godina, sad ima boljih i ljepših", rekla je prodavačica obučena isto kao i ona na kasi koja je opet imala istu odjeću kao ona što prodaje sir i salamu, kao i ona što nije ništa prodavala, ali je pazila da ne bi neko nešto ukrao. Izašao sam bez riječi. Tužan, nezadovoljan, slomljen. Iz dućana koji je bio na drugoj strani ulice vidio sam onog malog kako izlazi još uvijek sa suzama u očima i praznih ruku. Ni oni nisu imali milku s lješnjacima, klasičnu, jednostavnu i neodoljivu. Spuštenog pogleda sam lagano krenuo kući, s neostvarenom željiom i praznim srcem. Isto je učinio i onaj mali. Neki ljudi nemaju pravo na izbor, nemaju pravo na svoju čokoladu. Mogu samo prihvatiti neku drugu, nametnutu čokoladu, ili se povući i u tišini svoje sobe šutjeti, čekati i čeznuti. Sam i gladan, baš kao i taj dječak. A možda u ovom okrutnom svijetu nema mjesta za ljude poput nas. Za nas koji samo želimo kockicu svoje čokolade da je jedemo u miru i ne smetamo nikome. Možda ovo zbilja nije svijet za nas...

Za mojblog.hr vaš Mladi Luk

Kakva drskost,nemaju milku s lješnjacima...cccc..strašno. Takve drgovine treba zatvoriti e:) Sigurno je šefica te trgovine ljubiteljica Dorine:))

Objavio/la janna (4. rujan 2007 6:57:00)

prisutna:))))

Objavio/la janna (4. rujan 2007 12:45:00)

Dorina je očajna! :)) Jedino što vredi od Krašovih čokolada su one sa 69 % kakaoa! Meni omiljena je Nestle Crunch bar dok mi zubi traju! :)

Objavio/la lonelyrider (4. rujan 2007 12:47:00)

#Janno, evo kuda je svit otiša kad nemaju milke s lješnjacima. Škandal! #Janno (ha, zoveš se isto kao ova što je danas ustala tako rano samo da bi provjerila jesam li šta novo napisao, hvala joj na komentaru u 06:57), evo ti jedanplus za prisustvo. #Lonelyrideru, poslušao si Jannu i došao 'vamo, dobrodošlicu ti želim :). Dorina je fakat očajna, osjeća se onaj čudni šećer, a i liči na one šećerne ploče što su se prodavale nakon drugog svjetskog rata. Što se tiče Kraša, vrijedi i kolumbo, a istakao bih i Životinjsko carstvo, ali samo zbog sličica. Samo ti piči Nestle Crunch, zašto postoje zubari nego zbog ovakvih slučajeva.

Objavio/la mladi luk (4. rujan 2007 12:56:00)

#Lonely, kad budeš probao čokoladu sa 80% kakaa, onda si gotov, razvija se ovisnost. Imam jednog prijatelja koji je otišao u Rusiju na odvikavanje, ne šalim se. Nadam se da će se izvući.

Objavio/la mladi luk (4. rujan 2007 12:57:00)

a ne ne...dorina s keksom je zakon...samo da se zna a o čokoladama bi se dalo raspravljati..šta kažete na Lindt??:))mljac:)

Objavio/la janna (4. rujan 2007 12:59:00)

a neka se celici ,da nikad u zivotu nedobijes sve sto zelis. I vjeruj mi postat ces bolji covjek od onoga sto sve dobije,nda.

Objavio/la vigga (4. rujan 2007 13:00:00)

btw. danas kad ima toliko ducana,mozes kupiti i na placu milku kakvu hoces...ma daj ima sad s pudingom od vanilije,to mortam probat

Objavio/la vigga (4. rujan 2007 13:01:00)

oprosti molim te, ali ovo je veća tragedija nego što sam ju ja ikada uobličila riječima! :)

Objavio/la Ithiriel (4. rujan 2007 13:15:00)

uh a tek milka sa suhim šljivama i cimetom:))) Ithiriel...ženo on je sklon dramama:)))

Objavio/la janna (4. rujan 2007 13:19:00)

Lindt!? Yeah, sav sam se istopio, sjajno! Naučno je naime dokazano da ako konzumirate 9 kg čokolade imaćete simptome narkomanskog ovisnika! :))

Objavio/la lonelyrider (4. rujan 2007 13:47:00)

A gdje je domoljublje? Kakva Milka! Imamo mi i naših čokolada, jednako dobrih kao ova ljubistača krava.

Objavio/la deelite (4. rujan 2007 14:17:00)

lonely..pa ti si đanki:) deelite apsolutno te pridržavam hihhii:)

Objavio/la janna (4. rujan 2007 14:25:00)

#Vigga, ja se s tim nikada nećupomiriti, ja ću čekati... #Vigga, zmišljaju toplu vodu. Kome je do pudinga neka kuha puding, mi ostajemo uskraćeni zbog egzibicionista. Jednom ću napisati kako je nastala čokolada sa lješnjacima, a i kako ona sa grožđicama. #Ithiriel, toliko tragedija oko nas, a sad i ovo, nepostojanje i nestajanje omiljene čokolade. O, bože... #Janno, osamdesetpostotna milka (mislim na kakao u njoj) i suve šljive i možeš na sedmodnevni put bez straha da ćeš morati u WC :)). #Lonelyrideru, pa da, tako je moj prijatelj završio na onojruskoj klinici. Kad mu budem išao u psojetu, ponijeću mu čokoladu, stopostotni kakao :). #Deelite, milka je zakon, baš kao što je žuja zakon. Kolumbo može, ostale neka vježbaju da dođu u milkin rang. A o domoljublju... U tvornici Josip Kraš, odjeljenje za čokoladice Životinjsko carstvo drže moju sliku. Pa da vidim tko je domoljub, a tko ne. #Janno, Lonel će ti odgovoriti, ne mogu ja umjesto njega. A za Deelite imaš odgovor gore. Imam i tetovažu onog Kraševog znaka.

Objavio/la mladi luk (4. rujan 2007 14:42:00)

Janna, moja dnevna doza je 0.3 kg pa i nije mnogo!? :)

Objavio/la lonelyrider (4. rujan 2007 14:58:00)

zaboga,pa to je punooo i previše. a ten?a linija? a celulit? a joj joj joj:)))

Objavio/la janna (4. rujan 2007 15:00:00)

Apsolutno se slažem da je Lindt zakon čokolada. Šteta samo što je skupa. Volim i Krašove čokolade razne, volim i Nutellu, ali nikako baš nikako ne volim čokoladu s lješnjacima! :p

Objavio/la natuknica (4. rujan 2007 15:01:00)

#Lonely, ja i ti smo postali pravi pečalbari, pišemo u inozemstvu :)). #Janno, lješnjaci su odlični za ten. #Natuknice, najbolje su bile one punjene čokolade "Samo ti" i "Volim te". Kandit iz Osijeka, koliko se sjećam, ili su ih čak proizvodili oni drugi Slavonci.

Objavio/la mladi luk (4. rujan 2007 15:08:00)

uh natuknice nutellaaa joooj njam njam:) gastarbajteri,neka vas:)) i mikado:)

Objavio/la janna (4. rujan 2007 15:13:00)

aha, gastarbajter već 3o i neku godinu! :))) Evo idem sad malo da vidim kako ste ;) Nutella nije čokolada ali kad je otvorim moram ići do kraja! To je stvarno ovisnost!

Objavio/la lonelyrider (4. rujan 2007 15:26:00)

nema mi čokolade do lindta, a ni onaj neki nestle sa staciatellom ili tako nešto nije loše, milka s lješnjacima je ivuje in, a volim ja i staru dobru idilu :)))

Objavio/la true serendipity (4. rujan 2007 16:12:00)

Čitam te već duže, ali nisam komentirala osim jednom. Sad nemogu a da ne kažem... ODLIČNO.. od jedne "sitnice" cijela priča,zanimljiva,vesela... i potiče te na razmišljanje, tj sad bi pojela čokoladu pa da i nije Milka....

Objavio/la Rajna (4. rujan 2007 20:52:00)

Zar "Samo ti" i "Volim te" nisu iz Zvečeva? :) No, "Milka" je zakon! Sa lješnjacima, naravno! Priznajem, ovisnik sam. 100 g mimimum, svakoga dana :)))

Objavio/la woodland (4. rujan 2007 21:16:00)

#Janno, može i meni jedna nutella. Ostajem, ostajem. #True Serendipity, ali milke u mojoj radnji nema. Nema one s lješnjacima. Zato čekam. Koliko dugo, pitam se... #Rajna, zahvaljujem na tvom toplom i dragom komentaru. Imaš milku, način preuzimanja ćemo odrediti u budućnosti :). #Woodland, da, Zvečevo. No, milka i žuja su zakon :). A kako to samo dobro ide, slatko i gorko, uh! :))

Objavio/la mladi luk (5. rujan 2007 0:49:00)

Ajoj, imaju barem milku sa keksom.. Fantastična je! Ali i milka sa lješnjacima je isto jako dobra.. Baš kao što kažeš: klasičnu, jednostavnu i neodoljivu.. Istina je..

Objavio/la desert_rose1 (5. rujan 2007 1:10:00)

I da.. Neću odgovarat na Jannin blog nego na tvoj.. Da, dugo me nije bilo, imala sam maleni problemčić sa okom.. A evo, dobro sam, ok.. A pjesmicu još nisam naučila napamet, tek je sastavljena.. ;)

Objavio/la desert_rose1 (5. rujan 2007 1:13:00)

grozno...ja sam velika obožavateljica milka čokolade,osobito s lješnjacima!čak su me cjelu srednju zvali milka zato što sam je jela umjesto jauzine.ma je ovo svijet za nas,samo dok ima trgovina koje prodaju milku s lješnjakom...:))

Objavio/la crna_orhideja (Neregistriran) (Neregistriran) (5. rujan 2007 21:15:00)

#Desert Rose1, i sa keksom je dobra, ali ja volim one jednostavne i savršene na prvi pogled - čokolada sa lješnjacima :). Nadam se da je sa okom sve u redu. Volio bih da je. Sad si dobro i to me raduje. Učićemo napamet pjesmicu, onda jedan stih recitiram ja, drugi ti, kao na priredbama, a Janna oduševljena :)) #Crna_Orhidejo, za nas je samo kao pronađemo našu milku umjetso ovih tehno milki :)). Sad si me podjetila na mog nastavnika tjelesnog, zvao se Antun Vorel i govorio je pred kraj sata: "Dečki, idemo ja jauznu" :)).

Objavio/la mladi luk (6. rujan 2007 2:50:00)