Mladi luk: 7.2008.

Odlomak iz knjige

Kupite u knjižari ili naručite pa da vam poštar donese
ramone76@gmail.com

Da li je to jedini put

Sjedim u pabu i čekam prijatelja da dođe. Treba da se dogovorimo oko dovođenja novog basiste u našu grupu. Gledam kroz prozor. Gledam u nebo da vidim hoće li pasti kiša i osvježiti moj voćnjak u kome će za sedam dana početi svakodnevni i cjelodnevni radovi. Berba. Onda spustim pogled ispod neba i gledam ljude koji prolaze ulicom. Neki od njih će jesti voće iz tog voćnjaka. Mislim o završnim ispitima koji me čekaju. Mislim i o godinama iza sebe. Mislim o godinama ispred sebe. Ne razmišljam o sadašnjosti. Tražim sponu između prošlih i budućih godina. Pijem heineken, Na sniženju je, samo 150 dinara. Nitko ga nije pio pa je valjda rok trajanja na izmaku. Sunce prži, vruće je. Klizi kap znoja s mog tridesetogodišnjeg čela, zaobilazi moje tridesetogodišnje obrve i nastavlja pored tridesetogodišnjeg uha niz obraz koji je vršnjak čela, obrva i uha. Brišem je. Iznad sljepoočnice je jedna dlaka drugačije boje od ostalih. Neki bi rekli da je sijeda, ali ja mislim da nije.

"Ziko, je l' imaš ti sijedih dlaka", pitao sam juče svoga prijatelja koji nosi isti nadimak već 22 godine, od Svjetskog prvenstva u Meksiku.
"Imam. Tri sa desne strane, dvije sa lijeve i jednu na sredini glave, a i iznad ušiju su mi malo neobične", kaže on precizno.
"Kako to? To nije baš normalno, pa imamo tek tridesetjednu godinu?"
"Da, nemamo dvadesetjednu", kratko odgovara. "Nije neobično, mi smo skoro na pola", kaže on nekako previše ravnodušno.

A ja se zamislim i shvatim da se većina zanimljivog i novog u životu dogodi do dvadesetogpetog rođendana, tu negdje. I još malo do tridesetog. A kasnije sve manje. Zato godine kasnije neprimjetno prolaze, sve su slične.

A onda ispod prozora prođe moj prijatelj Mihajlo. Mlađi je od mene jednu godinu. Po imenu bi se moglo zaključiti da je znatno stariji. Mihajlo nije ime za dijete, ne znam kako se on onda zvao prije dvadeset godina. Ali sad je Mihajlo, a čak je i za tridesetogodišnjaka to preozbiljno. Vidio sam njegove slike na facebooku. Radni šljem na glavi, radio je na nekom mostu. Mihajlo je bio odličan đak, zatim vrijedan student. Rijetko je izlazio. Bio je tih i ozbiljan i volio je pomoći. Završio je fakultet relativno brzo. Dolazio je redovno na predavanja, nikad nije kasnio s grafičkim radovima, nikad nije jurio uvjet, rijetko je padao na ispitima. Dobijao je i visoke ocjene. Brzo je završio, a onda je odradio vojsku. Išao je u redovnu vojsku, civilna duže traje, rekao je. Njemu je vrijeme važno zbog karijere. Hoće da se zaposli što prije. Tri mjeseca mu puno znače. Našao je posao dvadeset dana nakon povratka iz vojske. Radio je na gradilištu, kasnije je napredovao. Ali, i tada i sad radi šest dana u tjednu. Nekad po deset sati, a nekad i duže. Gazda sve uredno plaća. Mihajlo nije zadovoljan plaćom, ali je ipak kupio auto na kredit i tim autom ide na posao, a van grada ne stigne. Živi u iznajmljenom stanu, ali se nada da će za nekoliko godina imati i svojih šezdeset kvadrata. Mnogo radi, zaslužio je, tako bar misli. Ustaje u deset do šest, kući dolazi dvanaest sati nakon što ustane, a u pola dvanaest je u njegovom stanu mrak. Nema godišnjeg, nema slobodnih dana, radi i kad je na zgradi temperatura +42 i kad je 50 stupnjeva niža. Čeliči se.

Svjestan je da se u tom poslu obrću ogromni novci, ali on ih ne vidi. Pita se kako to da je cijena kvadratnog metra 1700 evra, a on za trideset dana ne zaradi ni za pola kvadrata. Pokušao je izračunati koliko godina treba raditi za jedan novi dvoiposobni stan ako ne bude jeo, pio i ako ne bude trošio novce ni za šta dok ne skupi za stan. Zaključio je da mu je plaća vrlo mala. Ipak, ima bolju plaću od onih koji nisu završili fakultet. Za novce koje zaradi za jedan dan može kupiti deset i po heinekena u pabu, više nego većina njegovih kolega. Ali za to baš i nema vremena. Ima slobodnu nedjelju da tu plaću potroši. Jednom je čak, za Novu godinu, imao vezana dva slobodna dana. Eh, kako se samo odmorio tada nakon dočeka u restoranu s tamburašima.

Položio je stručni ispit, ima licencu. Plaća mu je zato i povećana, a i manje vremena provodi na gradilištu, više u kancelariji. Često nosi projekte kući da završi posao, ili da odradi dodatni posao za dodatne novce. Nekad mu je to bilo zanimljivo, sad sve manje. Sve se svodi na isto. Valjda je tako u svakom poslu, misli Mihajlo. Očekuje da za nekoliko godina osnuje svoju firmu, baš kao što to očekuju svi u tim godinama, svi na početku karijere. Onda će novci pljuštati, tako pretpostavlja. A on će ih gomilati na svom računu, baš kao i njegov susjed koji ima šest stanova, kuću na moru, vikendicu na Zlatiboru, dva kafića, mercedesa, audija, džip za šumske puteve, jednu suprugu, bar duplo više ljubavnica, dva rasna psa i članske karte nekoliko stranaka. Susjed koji je sve to stigao zaraditi do četrdesete godine.

Oženio se Mihajlo. Cura je završila ekonomiju. Nije jako lijepa, nije ni nešto posebno zanimljiva, sasvim je obična. Reklo bi se da je jedna od onih koje se ne izdvajaju ni po čemu. Dobro, bar se ne izdvaja po gluposti. A ima i takvih. Cura na kakvu je lako naići. Dobra i poštena, baš kao i Mihajlo. Danas je takve teško naći pa je Mihajlo bar tu profitirao. Nisu se dugo zabavljali, ali su u jednom trenutku odlučili da se vjenčaju jer je vrijeme upravo za to, u crkvi ima slobodan termin, a i oni su dovoljno stari. Mislim da nikad nije bio ni zaljubljen u nju, a ni ona u njega. Ali dobro se slažu, a i zaljubljenost i ljubav su za tinejdžere. Od toga se ne živi. A već zajedno imaju 60 godina i vrijeme je, a i stvarno se dobro slažu, sve je dosta dobro. Ne treba previše tražiti od života. Ima on svoja pravila. Treba ih slijediti i sve će biti dobro. Skoro dobro.

I danas Mihajlo ide laganim korakom. Na licu isti izraz kao i uvijek, ne vidim je li sretan, nezadovoljan, ljut, ogorčen, umoran, radostan, ushićen, zabrinut, oprimističan, pesimističan... Život je to, ne treba u njega ulaziti s previše emocija i s previše očekivanja. Kako je, tako je. Dobro je. Može bolje, a može i gore. Gledaj ovoga što prodaje novine cijeli dan za sitne novce. Kako je tek njemu. Ili onom pekaru što mijesi tijesto po ovoj vrućini za sitne novce. A o zidarima i radnicima na gradilištu ne treba ni govoriti…

Da smo se Mihajlo i ja sreli postavili bismo jedan drugom ista pitanja koja smo postavili i prethodni put kad smo se sreli, četiri mjeseca ranije. Dali bismo i iste odgovore. Onda bismo naletjeli na drugog poznanika sa fakulteta, ponovili pitanja, ponovo čuli iste odgovore. Tako rade ozbiljni ljudi. Mihajlo je na vrhu glave malo ćelav, sijede dlake ne stigne prebrojati, nosi naočale, bijelu košulju kratkih rukava s urednom kragnicom i sive hlače do koljena, smeđe sandale. Na licu mu je blag osmijeh koji ništa ne govori. Gura kolica. U kolicima je njegov potomak. Star je šest mjeseci, objavio je Mihajlo i to na facebooku. Zove se Aleksa. Preozbiljno ime za nekoga tko se samo smije, ponekad malo plače, jede, kaka i spava. Izgleda da im je to tradicija u porodici da daju ozbiljna imena malim bićima. Nema vremena Mihajlo za prijatelje, a ni prijatelji za njega jer i oni rade pa kontakte s ljudima održavaju preko interneta. Viđaju se samo na dječjim rođendanima, krštenjima, slavama, svadbama... Nije Mihajlo jedini vojnik kapitalizma. On poljubi sina svako jutro u 6 kad ide na posao i svaki dan oko 18, ili malo kasnije, kad se vrati. Nedjeljom se i igraju jer je tata slobodan čitav dan. I troše novce zarađene preko tjedna. Kad dođe ljeto oni će ići na more, ako tata dobije godišnji, iako je šansa za to minimalna jer je sezona tada u punom jeku. A ako ne, kupit će mu bicikl i odvest će ga na bazen. I povest će ga da sin vidi zgrade na kojima je bio šef gradilišta i u kojima će živjeti podstanari onih koji imaju da kupe stanove. A na more sljedeće godine. I tako će sina izvesti na put. Sve po pravilima. Potomak će završiti gimnaziju, fakultet, otići će u vojsku, oženiti se, zaposliti se, napraviti Mihajlu unuka. Mihajlo će biti sretan, imat će unuka, otići će u penziju i imat će vremena da se igra s unukom. Nadat će se da će ga izbjeći ratovi, da će njega i njegove bližnje izbjeći nesreća, da će njegov životni put ići onako kako treba da ide... Da, sve po pravilima.

Gledao sam Mihajla još malo kroz prozor. Prošao je. Gledao sam za njim. Završio je fakultet, zaposlio se, oženio se, postao je tata, počeo je nositi naočale i košulje s kratkim rukavima, počeo slušati tamburaše,... Sve ono što ja nisam. Sve ono što ja još nisam. Pitao sam se da li želim da jednog dana postanem Mihajlov klon i da li je to jedini način da se provede život poslije tridesetog rođendana.

Misli mi je prekinula pjesma koju je pojačao četredetogodišnji konobar za šankom, moj prijatelj. I don't want to grow up...

Nije jedini put, ali je uobičajen, iako si ga ti malo mračnim predstavio ... zašto recimo Mihajlo ne bi mogao biti zaljubljen u svoju ženu? Samo zato što je on kao tip ozbiljan, pa ti je teško zamisliti da ima i strasti u njemu ... ili zato što njegova odabranica nije po ničemu posebna, već sasvim obična djevojka? Znaš, nitko od nas zapravo nije po ničemu poseban, sve do onog trenutka kad nas ljubav drugih učini najposebnijima na svijetu ;-)

Objavio/la romantales (1. srpanj 2008 21:05:39)

dragi moj Mladi lukiću, svima je tako, možda tebi i ne bude ako proradi taj bend, malo svirke, cuge, trave itd, pa je sve drugačije, pozdrav:))), ne mislim ništa loše :)

Objavio/la trubica (1. srpanj 2008 21:18:27)

:))

Objavio/la selma (1. srpanj 2008 21:33:28)

ja ne bi zivjela kao mihajlo, raditi stvari jer je tako red. meni je to glupo. moguce je da je jadan jako nesretan. ima danas puno mihajlova. ja bi radije slusala taj svoj unutarnji glas koji mi govori sto zelim i kada je vrijeme za to. pliz, nemoj biti mihajlo lukichu.
pozdrav*

Objavio/la Teta Dany (1. srpanj 2008 22:35:23)

Ne može to nikako biti jedini put! Pa nisu svi građevinari! Eto, ima i onih koji prodaju novine, onih koji čuvaju tuđu djecu u vrtiću, onih koji rade stvari koje ne znaju opisati pa teško nađu posao... Ima svakakvih puteva i svakakvih života i svakakvih ljubavi... Sve je to lakše kad čovjek zna što ga čini sretnim, malo je teže kad ne zna. I jednostavno dosadi neodrasti. To jako dosadi i frustrira. A ponovila bim i ono što je rekla Romantales, ali neću da ne ponavljam. :)

Objavio/la natuknica (1. srpanj 2008 23:17:57)

- Romantales, da bi priča djelovala uvjerljivije, ja sam neke stvari naglasio. To je potrebno u ovakvim tekstovima kako bi utisak bio jači. Nemoj zamjeriti :).
Mihajlo bi mogao biti zaljubljen u svoju ženu, ali ja mislim da nije. Postoji brojni primjeri koji pokazuju da se u vezu ne ulazi sa strašću. Ljudi su različiti. Mihajlo je prototip savremenog roba upregnutog u gazdine uzde u srpskom obliku kapitalizma. Nema on vremena za ljubav. Ima ljudi koji treba da kupe majicu i oni to obave u prvom dućanu u koji naiđu. I dugo nose tu majicu, onaje uvijek čista i ispeglana i to im je dovoljno, nije im važno kako im stoji i da li im se sviđa ili ne. Majica ispunjava svoju osnovnu funkciju. A neki ljudi pretraže sve radnje po gradu... Na televiziji bi rekli da sam zabrijao pa sad završavam komentar :). Ljudi su sve otuđeniji, moraš se složiti sa mnom da postoje veze u kojima nema ljubavi.

- Trubice, ja sam ipak za gemišt :). Dio sa svranjem je ubačen da se pokaže da se može zabavljati i sa više od 25 godina, i sa više od 30 i da ne treba početi slušati tamburaše i njihovo cviljenje iz 18. stoljeća... :). Ma razumiješ me :).

- Selma, ma bar si ti razumjela priču i moju namjeru u potpunosti :)).

- Teta Dany, teško da bi netko bio sretan s takvim poslom. Zamislimo plaću od 1500 evra s tim da te novce možeš trošiti samo nedjeljom. Zvuči bez veze. Ali, ljudi žive po nekakvom kalupu koji su drugi napravili. Slično žive i konji kad ih ljudi upregnu, stave im ono na oči, kako se to zove, i kad zamahnu bičem... Oni nemaju kud ako žele jesti.

- Natuknice, pa nisam ni mislioda su svi građevinari. Postoje i druge struke u kojima je situacija slična. Gazdama trebaju robovi raznih profila :). Ako ovo pročita moj prijatelj basista (evo dokaza da ovo nije autobiografski post, ali je osvrt moj, ja ne idem u pab tokom ljeta jer je vruće, a nemam ni sijedih dlaka), on će samo potvrditi davno rečeno da sam ja komunist :)). Onaj što prodaje novine radi nešto drugo kad ih proda jer neće imati za voće samo od novina :). A i njegova djeca vole banane i jagode, a ne samo mušmule što rastu kod susjeda :). Neodrastanje... Mislio sam u tom smislu da se ljudi čitav život trebaju veseliti onome što, a ne se bezrazložno uozbiljiti. Nisam mislio da ljudi treba da ostanu u pubertetu cijeli život :). Dakle, treba se veseliti onome što nas čini sretnim bez obzira na godine.

DODATAK: Neki su pomislili vjerovatno da propagiram nerad što je pogrešno. Ja sam ovim postom opisao tipičnog mladog građevinca koji je upao u kandže investitora koji mu je šef i koji ga tretira kao roba. Mihajlo je upao u kolotečinu. Njegov život je samo rad, a to će ga slomiti. Mora imati vremena i za sebe, bar da potroši zarađeni novac. Ovo je srpska verzija kapitalizma, vjerujem da je u Njemačkoj drugačije. Objašnjavati šta sam htio reći bilo bi glupo jer bi ispalo da tekstom nisam uspio ništa reći, a pisao sam ga sat i po :)).
Ako ima pitanja, rado ću odgovoriti.

Objavio/la mladi luk (2. srpanj 2008 2:32:57)

Luče, ne mislim ja da je loše što si se ti bacio u ozbiljnije vode. Naprotiv, mene uvijek veseli kad ti nešto napišeš. Ali kad odeš u ozbiljnije vode, onda je normalno i da se malo više raspravlja o tome, a i da se nađe ljudi koji misle drugačije. A nije ni to problem jer je s tobom baš ugodno i raspravljati, ali ne bih htjela da se osjetiš napadnutim.
Ja sam recimo od tih ljudi koji vole kupiti majcu u prvoj radnji jer mi je draže trošiti vrijeme na druge stvari nego na obilaženje radnji. ;)
I zaključiti da ima veza u kojima nema ljubavi nije isto kao i reći da je to jedini put jer onda ispada da su sve veze bez ljubavi. I baš ne mislim da je strast dobar razlog za ulazak u vezu. Često puta brak iz računa uspije bolje nego brak iz strasti jer u njemu ljudi unaprijed znaju što očekuju i što mogu dobiti pa se teže razočaraju. Ipak, najbolji je brak iz ljubavi, a ljubav ljudi često brkaju sa strašću, a to nije isto. Ali mislim da to i nije baš glavna tema posta. Možda jednom budeš i o tome pisao pa ćemo se opet malo raspravljati. Ne bi bilo dobro da sve ispucamo sada. ;)
Ali slažem se da su ljudi sve otuđeniji i da se tome ne treba prepustiti.
I drago mi je da smo se složili kako se treba u životu veseliti i tu ću se sad opet ponoviti jer mislim da je lakše kada čovjek zna što ga veseli. (a to je baš ono što me trenutno muči s jednom od moje djece jer je pokušavam natjerati da otkrije što je to veseli) Od ljudi koji ne znaju što ih čini sretnima lakše je napraviti robove. Problem je samo što ni gazde koji imaju svoje robove često nisu ništa sretniji od njih nego i sami robuju.
I nisam ni jednog trena pomislila da propagiraš nerad, samo da znaš. Ali je isto tako moguće da je netko tko ne voli raditi pomislio da propagiraš baš to. Jer dobar tekst sačinjavaju tečne rečenice, a ne činjenica da ga svi tumače na isti način. Čitatelj uvijek voli interpretirati dobar tekst onako kako njemu odgovara i zato nema ništa loše u dodatnim pojašnjavanjima. :)

Objavio/la natuknica (2. srpanj 2008 6:46:11)

Ds li je to jedini put?
Naravno da nije...e mali moj nije to samo tak:)

Zamisli malene mlade Lukove jednog dana....imat će "starog koji je imao bend,pisao knjige,ljubio najljepšu mađaricu u NS...imat će full cool "starog":)))
Može i tak:) A Mihajlo?ako je sretan,sretni smo i mi,makar velim ja....ebeš ljubav bez strasti:)))

Objavio/la janna (2. srpanj 2008 8:11:55)

evo, bosonoga sam ušetala na tvoj blog...i mislim, da svatko bira svoj put...Kiss.:)))

Objavio/la medeja7 (2. srpanj 2008 11:15:34)

grozno. ovo za mihajla. a priča je počela jednako veselo kao i ranije. ne biti kao mihajlo. davati djeci normalna imena...

Objavio/la true serendipity (2. srpanj 2008 12:28:55)

Jasno mi je da koji put moraš pjesnički pretjerati da bi naglasio ono što želiš istaći, ali ... u svakoj priči je i trunčica nas, naše stvarnosti, našeg pogleda na svijet. Tako se meni učinila zgodna prilika ukazai da taj jedan Mihajlo, koji je krenuo svojim zacrtaim putem, koji tebi ili nekome tko ima drugačiji pogled na svijet, ne mora biti niti uzbudljiv niti zanimljiv, ali to ne znači da njemu nije. Tako i žena s kojom je odlučio živjeti nekome može izgledati nezanimljiva, hladna, obična, dosadna, ali to ne znači da nije sposobna i za strast ili velike emocije.
Ponekad kada čitam dolazim do zaključka da vi muškarci zapravo pojma nemate što želite; obična, jednostavna žena čini vam se lošim izborom, nema tu velikog uzbuđenja i strasti, a s druge strane ne želite niti dijametralno suprotne, otovrene, dinamične, strastvene koje znaju i što hoće i koga hoće i ne žele polagati nikome račune, ni za ponašanje, niti za šoping.

Veze u kojima nema ljubavi mogu biti vrlo funkcionalne i uspješne, kao što ti je več Natuknica rekla, znam da je to nepopravljivom romantičaru teško za prihvatiti, ali brakovi iz koristi su najuspješniji - u njega se ulazi razumom, ne srcem i mena emocija koje nas priječe da sagledamo u stvarnom svjetlu osobu s kojom planiramo sklopiti brak.
Možda je problem što nisi opisao njihovu vezu kao onu bez ljubavi, već je više ispala nekako dosadna, bljedunjava i u kontekstu cijele priče, i iako znam da ti to ipak nije bila namjera, opisao si ih gledajući ih "svisoka".

Objavio/la romantales (2. srpanj 2008 20:49:23)

Rekao je: "Više se neću pitati, od danas se navikavam."

Objavio/la Zipper (3. srpanj 2008 0:00:53)

Uhhhhhhhhhh! ne slažem se s time da je život iza 25-te izlizan ili potrošen ili što god što si spomenuo. Ja sam prošao i 35-tu, a bližim se brojci od 40, pa mi život iz dana u dan izgleda sve zanimljiviji, sve bolji, sve kvalitetniji, sve draži. Doduše, još uvijek se osjećam kao da mi je 25. Još uvijek volim sjesti u auto i onako pubertetski naviti CD-e do panja i uživati u glasnim akordima i basovima da mi se sve šajbe tresu od vibracija. Doduše to mi je gotovo i jedini način gdje mogu slušati glasnu glazbu. Ponekad to učinim i doma kada sam sam. Još uvijek bih išao na rave party-e kao i u doba od 25 kada sam ih redovno obilazio. Još me drži techno manija. I sada ponekad izađem sa mojom boljom polovicom, i nauživam se plesanja baš kao i u mlađim danima. Po mnogim stvarima sam ostao u duši onaj od 25. I dalje volim putovati, i dalje se obožavam rolati. Još uvijek radim mnoge stvari koje sam radio i ranije. Ni po čemu mi život nije stao i nisam zahrđao. Fizički se osječam jači i zadovoljniji sam svojim izgledom nego što sam bio prije 10 ili 15 godina. Ali, jedna od najboljih stvari koje nose ove godine u kojima sam je samosvijest. Iskustvo. Ono što sada imam ne bih mjenjao za nikakvih 25. I još uvijek imam ciljeva i trudim ih se ostvariti. Moj svaki dan je ispunjen u minutu od rane zore kada ustajem pa do 22 sata kada idem na počinak. I to je ono što sam Uzoritoj napisao da imamo izbor.
Zvuči li djetinjasto moj život? Možda, ali ne želim se odreći stvari koje mi pričinjavaju zadovoljstvo. Kako nekada tako i sada. Uvjeren sam da i drugi to žele, ali zbog nekih nametnutih normi se ne usuđuju to činiti i odatle također proizlaze frustracije.
Mi možemo birati kako želimo živjeti. Nisam građevinac koji će odraditi svoju šihtu i doći doma da bi vidjeo svoje dijete na 5 minuta i išao spavati da bi ujutro sve mogao ponoviti. Ljudi koji su to isto gledali od svojih roditelja i koji nemaju volje promijeniti nešto, opet biraju ono što su gledali cijeli život. Nema to puno veze sa kapitalizmom. To je više stvar izbora na samom početku. Ono što gledamo je najčešće ono što biramo. Ono što smo vidjeli od svojih roditelja. Mihajlo je možda izabrao taj način jer nije upoznao da ima mogućnost izbora, drugačijeg i boljeg života. Možda je mislio da će mu takav ukalupljeni život odgovarati pa je od početka krenuo putem koji će mu takav ukalupljeni život omogućiti. Slušao je od starijih kako su govorili o svojim dosadnim ženama i svojim ljubavnicama i u glavi si je stvorio obrazac da ženu ne možeš voljeti već da treba imati ljubavnicu koja će ga seksualno ili duhovno zadovoljiti. A sve je to samo naslijeđe, navika i ne mogućnost spoznaje o izboru. Zašto on recimo nije gazda? Zašto on nije vlasnik firme koja daje posao drugim šljakerima? Samo da se razumijemo da ovim izrazom ne želim podcjenjivati ničiji posao. Za mene je svaki posao vrijedan, bez obzira bio čovjek građevinac, čistačica, manager ili rock zvijezda. Samo je pitanje u pripremi posla koliko će tko biti plaćen. U konačnici, dobiješ da je 90% ljudi nezadovoljno svojim izborom, a činjenica je da ih nitko nije tjerao na to, jer to što su izabrali je bio njihov izbor i za to snose posljedice bez obzira na to sviđalo im se ili ne.

Objavio/la deelite (4. srpanj 2008 10:09:36)

kazes sipak;)
nasmijao si me
ma da je i mladi luk godilo bi;))

Objavio/la sirim_radost (4. srpanj 2008 18:36:05)

Ne, to nije jedini put. Iako mi se u zadnje vrijeme čini da je za građevinare vrlo prikladan. A našao bi se tu i pokoji Visokoškolovani elektrotehničar i par ekonomistica. Sve redom odrasli ljudi, ne. Koji više ni o čemu ne razgovaraju osim o tome što su jeli na kojoj svadbi, krstitkama, ili svetim pričestima, a da ne zaboravimo firme. No, nije to stvar zanimanja, samo mi se lijepo uklopilo sada. Stvar je samo u tome da neki ljudi imaju različite pojmove odrastanja. Tvoj pojam je samo tvoj, kao što je moj samo moj, a da ti pravo kažem, toliko su mi ga zgrozili da sam ga posve izbacila iz riječnika. Da, po pravilima, ali individualnim. A onda to više nisu pravila već crte ličnosti. Trik je u tome, što nam se tuđe nametaju kao poželjne, a nametaju nam se stoga što ni njima samima nisu ispunjavajuće, pa se onda čini ako svi mogu, mogu i ja... No, to je posve druga priča. Kao što je Mihajlo posve druga priča. I nek ostane tako. A ti budi svoja, ionako ti lijepo stoji :)

Objavio/la Ithiriel (4. srpanj 2008 22:40:59)

mnogi ljudi žive gledajući druge, oni su tako, to je znači put..
ali srce je nesretno ako ga ne slušaš a glava boli ako nešto propustiš...
kad otkriješ što je tvoja zlatna sredina, upoznaš curu koja je baš za tebe, kad kažeš živim život koji želim živjeti...možda ćeš reči : ovo je pravi put
NAJVAŽNIJE je što ti želiš? :)

Objavio/la putuzatvorenisvijet (6. srpanj 2008 10:36:03)

Hola, Luče! :9 vidim da te u posljednje vrijeme kače teme o sijedenju, starenju, godinama.. joj, joj. :) Šaljem ti jednu domaću zadaću mladolikoga tipa pa da te malo osvježi u svemu tome. Pusa!

Objavio/la Tonkica Palonkica (6. srpanj 2008 13:27:39)

uuu, baš me štrecnula tvoja priča. poznajem puno Mihajla. poznajem i par Mihajlovih žena - znaš što mi fali: jedna priča u kojoj bi se našlo neko rješenje (poput cjepiva protiv odumiranja strasti) za to otuđivanje i brakove bez ljubavi. to bi vjerojatno bio SF, a ne znam pišeš li ti takve priče ;-))

Objavio/la Nymphea (Neregistriran) (7. srpanj 2008 9:58:23)

Prvi dojam koji sam stekla (možda posve pogrešno) je da ti je bio rođendan.
Mihajlo je, na žalost, svakodnevnica i stvarnost i kod vas, i kod nas, pa čak i u Njemačkoj. Ono čime je Mihajlo profoititrao je to da će u penziji ipak imati koga vodati okolo, pokazivati bagere i učiti voziti bicikl - unuka. Današnji mladi ljudi, posebno žene, ne idu uopće u brak, ne misle o djeci. Iz sebičnost, straha i nerazmišljanja... ne znam! Samo znam da je Mihajlo u mojim očima ispao mlad hrabar čovjek koji će plodove svoje hrabrosti ubrati za još toliko godina jer neće biti sam! Što ti znače i pijanke u mladim danima i karijera i stan i dobar auto kad si sa 60 stari, čangrizavi, zajedljivi, ćelavi, debeljuškasti samac kojeg bi trpili samo najbliži koi su odavno pomrli.
Sretna sam da moj muž nije Mihajlo, a ja nisam Mihajlova žena i svakog dana se veselim doći doma, popiti kavu, vidjeti djecu, brinuti za njihove ocjene, odlučiti za neki izlet ili posjet rodbini... možda sam žrtvovala karijeru zbog toba, ali mi nije žao i znaš kaj? Ne bum sama i stara, pa će starački dom biti moj osobni izbor, a ne nužnost!

Objavio/la lorna (9. srpanj 2008 8:50:08)

Lorna, ženo, rekla si točno ono što ja mislim, a nisam se znala izraziti! :)

Objavio/la natuknica (9. srpanj 2008 10:32:52)

vjerojatno imam tu sreću pa se nalazim u zlatnoj sredini između ova dva primjera... da, svaki dan se ide na posao i više manje počinje i završava jednako, no između dodajem slatke začine kojih se ne odričem, svoje slobodne vrijeme i dalje provodim s dragim i prijateljima, putujući, uživajući, a nemam baš previše novaca... niti težim tome...

Objavio/la amorfia (10. srpanj 2008 9:19:58)

mislim da ukoliko se odlučiš za brak, ili nešto što na to liči...počinješ se menjati svakako...ne znam baš da ćeš nositi košulju kratkih rukava, možda ćeš i imati vremena za sebe, ali svakako da to nije više samo tvoje vreme i da taj život više nije samo tvoj, surovo, zar ne? kissssssss

Objavio/la feniX (11. srpanj 2008 13:54:30)

Iskreno, ja funkcionišem pola-pola. Puno radim, ali se i puno zavitlavam. Verujem za sebe da izbegavam krajnosti ali samim postupanjem na pomenut način stvaram još jednu krajnost.
Mada, sve je to život. Bitno je imati ga...
:)

Objavio/la trej (12. srpanj 2008 14:16:51)

vojnici kapitalizma... to si tako dobro rekao. ali isto tako, ne mora bas svako bit vojnik :D

Objavio/la photofairy (13. srpanj 2008 10:32:07)

Mihi...

ja sam onaj koji je probdio dio života među kukuljicama neizleženih ludih leptira i onaj koji je moć sumračnih oblaka pokušao preobratiti u dugu povučenu cijelim nebom
onaj sam koji se oči u oči u mraku ispunjenom crvenookim mjesecom pogledam sa zloslutnopjevajućim ćukom i razgovaram s beskućnicima s asfalta
i onaj sam kojem se dvadeset i četiri dnevne mjerne jedinice čine besmislicom jer mu je život prekratak i koža pretijesna

preobražen u svjetlu dugopadajućih kiša ležim na podu i držim telefon u rukama i smijem se smijem se od uha do uha glasu iz nedodirnute daljine
i samo prođem rukom kroz svoju kosu da otjeram brze znake kolebajućih sjedina dok mi druga ruka glumi jastuk

i onda polako ali sigurno budem onaj kojem se riječ nježno spusti iz misli u eter i tamo zazvone ili zatrešte zarondaju nekom pa u vlastitom smiraju premiješenih misli osiguram tebi i sebi osmijeh kao pratnju za novonastale svjetove u kojima orlovi nadlijeću prazninu i ne osjećaju umor stalno ispruženih krila

tako budem neki uspravljeni oslonac i sebi i tebi da odrvenjena svakodnevnica zavijuga tijekom neke neimenovane rijeke i obale si pruže ruku kao u nekom polupatetičnom filmu

usrženim glasom me ovjenčaš
pa se svjetlost ugnijezdi pod krilima svakoga dana bez obzira na fizikalnu vrijednost i klimatske mijene

~ Preneseno sa meni najdražeg bloga... Mnogo govore sve te riječi, veliki čovjek je ispod njih. Misli su nekako poznate, zar ne?!
Pozdrav tebi veliki

Objavio/la uzorita (13. srpanj 2008 12:32:18)

eee, luče, vidim još si u naponu snage spreman za pisanje dugih postova...
došla ti ja reći da sam se vratila, valjda me se još uvijek sjećaš...
veliki pozdrav =)

Objavio/la m.o.n.y- (21. srpanj 2008 23:57:10)

tako je to kad si pomalo dosadna osoba, a Mihajlo mi tako zvuci. ali zato prica uopce nije dosadna, naprotiv, vrlo je zanimljiva i poucna :)

Objavio/la photofairy (24. srpanj 2008 15:51:03)

a dobro je... ne bih ni ja da odrastem.. fali mi sve ono djetinjasto.. necuuuuuuuuuuuuu..

pusa :*

Objavio/la adriane (25. srpanj 2008 12:53:38)

o moj bože, zaboravi na "jedine" načine i šablone i ono što drugi rade, provodi život onako kako želiš. uživaj. budi blesav. regresiraj u prošlost ako treba. :D

Objavio/la amata (1. kolovoz 2008 15:27:00)

Aha! :-))))

Objavio/la Zipper (9. kolovoz 2008 21:51:21)

Mlada Kapulice..uh meni izvrsno kao i uvijek i mislim da nisi pogriješio, jer možemo mi sebe zavaravati u nešto drugo, ali ipak najviše Mihajila hoda po ovom svijetu bez obzira da li su građevinari ili nekog drugog zvanja...šabloni su skoro pa isti... i znaš nije taj srpski kapitalizam samo takav pa nije ga srbija izmislila, to je ionako kopija zapada...čak ponekad mogao bi reči da taj Mihajilo ima sreću jer još uvijek nekada pođe i na neke krstitke, vjenčanje i ostale lijepe balkanske stvarčice, a i tamburaše posluša...isti takav Mihajilo bar ovdje u Austriji bio bi makar zakinut za te životne blagodati ;))) Ja rijetko pijem pivo ali evo nedavno i ovdje baš ta vrsta bila na akciji slabo se troši na ovim prostorima ;)

Objavio/la Gospar (11. kolovoz 2008 11:09:06)