Šta ćete jesti sutra?
|
Jedan je mladi čovjek (nisam ja) jednog dana odlučio da izvede svoju ženu (vidite da nisam ja, ja nisam oženjen i nemam ženu) na ručak. Nije bilo povoda za taj ručak. Jedini povod je bio taj što su bili gladni i što ljudi s vremena na vrijeme moraju jesti. Otišli su na periferiju velikog grada u kome su živjeli. On je volio jesti janjetinu, a i za nju je pretpostavio isto jer za njega ništa ukusnije od janjetine nije postojalo. Parkirao je ispred restorana, pazeći da ne stane na put koji je vodio u veliko dvoriše iza restorana. Iz tog dvorišta je upravo nailazio auto koji je vukao praznu prikolicu ograđenu metalnim rešetkama. Taj je auto išao po krumpir i luk, a rešetke su služile za to da povrće ne pobjegne. Ili je išao po janje? Ne znam točno. Zaustavio se čovjek pored metalnog ražnja zatvorenog sa tri strane na kome se okretalo janje nabodeno na ražanj. Jedan dio ražnja izlazio je kroz njegov analni otvor, drugi kroz širom otvorena usta iz kojih je virio jezik. Oči su janjetu bile širom otvorene i nepomične, ali janje nije vidjelo čovjeka i njegovu ženu, samo se neprekidno okretalo u krug pored žara uz pomoć malog elektromotora. Sjeli su čovjek i žena unutra, uz prozor. Došao je konobar u bijeloj košulji i primio narudžbu, kilogram mesa od janjeta i bijelo vino. I sve što ide uz to. Konobar je rekao da ništa ne brinu jer je njihova janjetina topla, a i mlada jer su janjci odvojeni od svojih majki kako bi njihovo meso bilo što sočnije, a dodao je i da se janje koje će jesti hranilo samo mlijekom i da će gosti uživati u hrani. Otišao je, a žena se uozbiljila. Kroz njenu je glavu prošla slika dojenja njene djece. Sjetila se kako dijete, kao mala životinja, sisa sisu i izvlači mlijeko iz nje namještajući se zatvorenih očiju. Baš kao i male mačke. Baš kao i mali psi. Baš kao i malo janje. Pobjegla je od tih misli. Konobar je bio zaista brz. Donio je pribor za jelo, kruh, sol, luk, vino, očekivalo se meso i sve što ide uz to. Čovjek je, da bi na miru jeo, odlučio da ode u toalet da opere ruke. Toalet je bio u zadnjem dijelu restorana, u pozadini. Kad je stigao tamo, morao je sačekati jer je jedna kabina bila zauzeta, a u drugoj je čistačica otčepljivala WC školjku pa ga je zamolila da se strpi. Čovjek je rekao da nema problema i stao uz prozor koji je bio odškrinut. Začuo je glasove iza svojih leđa. Osvrnuo se. Jedan čovjek u prljavoj odjeći i sa krvavim očima u kojima se vidjelo nekakvo zlo stajao je ispred nekog obora omeđenog drvenom ogradom. Onda je ušao unutra, u ruci je držao nož. Nož je bio velik i oštrica se vidjela izdaleka. U oboru je stajalo nekoliko bijelih životinja. Prišao je jednoj ovci pored koje je stajalo janje. Ovca je uzmakla prema uglu, janje ju je slijedilo sakrivajući se iza nje. Onaj čovjek u prljavoj odjeći je odložio nož i krenuo prema janjetu. Uhvatio ga je i ponio prema izlazu. Ovca je krenula za njim. Čovjek u prljavoj odjeći ju je odgurnuo nogom, ona je zastala, a onda opet krenula za janjetom uz jasan meket. Oglasilo se i janje. Čovjek u prljavoj odjeći je izašao, zatvorio vrata i ovca je ostala zarobljena. Srušio je janje na zemlju, uzeo nož i čovjek koji je čekao ispred toaleta vidio je samo kako se crvena krv razlijeva po zemlji uz tužan zvuk janjeta koje je mrdalo nogama pokušavajući da se izvuče. Još je jedan auto stigao, još je neko upravo stigao na svježu janjetinu. Čovjek ispred toaleta se okrenuo, otišao do svog stola i rekao ženi da idu. Brzo su izašli, sjeli u auto i brzinom od sto deset kilometara na sat pobjegli. Taj čovjek više nikad nije jeo meso od janjeta. www.restoranuplamenu.net |