Mladi luk: 3.2007.

Odlomak iz knjige

Kupite u knjižari ili naručite pa da vam poštar donese
ramone76@gmail.com

Unite Europe

Jednog je vikenda Božo došao kući iz vojske da se opere. Pustili su ga. Prošle su dvije nedjelje i to je bilo potrebno. Ja ne volim vojsku, a od tih vojnih lica gora su samo civilna lica koja se furaju na vojsku (agresivni političari i vojni komentatori (onaj Miroslav Drecun i onaj što liči na njega i slično se zove), kao i proizvođači vojne opreme). Od njih su gore samo žene koje se furaju (opet germanizam) na vojsku. One zatucane koje misle da "muškarac nije muško" ako nije služio vojsku u kasarni, tako one kažu. I one što se protive civilnoj vojsci, civilnom služenju. A one su baš ženstvene. Ženstvenije i od bacačica kugle iz bivše DR Njemačke (mlađi čitaoci neka zavire u enciklopediju). Zatvor ili vojska, skoro da je isto. Samo što se u zatvor kad pogriješiš, kad napraviš neko sranje. Za odlazak u vojsku ti ne treba sranje. Dovoljno je da se rodiš kao dječak da te osude i da postaneš punoljetan da odeš na odsluženje kazne. Mjerenje ko je kakav mušakarac gledano kroz vojsku je gluplje nego kad se dva glupa klinca prepiru čiji je penis veći.

A nesposobni, kažu oni "sposobni", ne idu u vojsku. Ustvari, samo nesposobni idu u vojsku. Oni sposobni se oslobode. Nadmudriti onu komisiju na regrutaciji i osloboditi se vojske, e, to je osvajanje tri boda u gostima.

I, da, tada je Božo rekao da bismo trebali, kad se on vrati iz armije, uvježbati svirati Unite Europe, u pank verziji, podrazumijeva se. Ta je pjesma pobijedila u Zagrebu 1990. na Evroviziji. Pjevao ju je iskusni Toto Cotugno, a program su vodili Helga Vlahović i Branko Uvodić. Posljednja Evrovizija koju sam gledao. A gledao sam samo glasanje, to je bilo zanimljivo. Pjesme su bile dosadne, osim one prelijepe Engleskinje, Emma se zvala. Ema sa dva M. Pjevala je o tome kako svijetu treba vratiti ljubav, to je bio refren. A onda je Evrovizija na nešto i ličila, nije bilo takvog kiča kao danas. Danas se samo Boško Siti ne osjeća glupo gledajući to. I Ivana Bojić. I Vanja Bulić vjerovatno. Mira Adanja Polak... (lagani osmijeh). I slični njima. Neću pričati o tome, o današnjim polupjevačima i voditeljima.

I mi smo uvježbali tu pjesmu. Prava pank obrada. Dobro je zvučalo jer, za razliku od većine bendova koji bi tu pjesmu pokvarili nekakvim kreštanjem i nabijanjem, mi smo je uspjeli dobro osmisliti i odsvirati. To je zato što imamo skoro 20 posto inteligentnih u bendu, a i naš pjevač zna pjevati. On ustvari baš dobro pjeva. Kad bismo uložili novac u snimanje iste i u snimanje spota, ta bi pjesma zasjenila sve ostale obrade i postala bi jača i od Bandiere rosse ili sličnih obrada. Zvuči nevjerovatno, ali je vrlo moguće. Sljedeći ćemo je put svirati u novom "Londonu" krajem aprila.

Keine macht den Drogen, to sam htio da vam kažem..

Kako mi je promaklo da komentarisem ovo? Mnogo je ostataka iz onog vremena, ciji se repovi vuku i sad, a postide nas s vremena na vreme... O vojsci i njenom sluzenju ne mogu, jer sam devojcica, pa nisam kompetentna, a nisam ni znala da se decaci svadjaju oko toga ciji je veci, u nekom periodu zivota:) O polupevacima i poluvoditeljima... majstorski si ih nabrojao, mozda bih dodala jos neke, al ovo je ipak tvoj post, ja samo prolazim i masem ti :)))

Objavio/la Majana (31. ožujak 2007 11:55:00)

Mota mi se nesto po glavi od juce, jedna slatka ideja... Al to ti ne mogu reci ovako...

Objavio/la Majana (5. travanj 2007 18:19:00)

#Majana, ako dođe nekad do situcaije da se sretnemo na aerodromu u Argentini, ili na željezničkoj stanici u Urugvaju, i da ja iznerviran opsujem nešto na našem, a ti se iznenadiš što čuješ materinji jezik, i pitaš me odakle sam pa nastavimo pričati među svim tim Argentincima ili Urugvajcima, a osam mjeseci kasnije shvatimo da smo oboje blogeri i ja se predstavim kao Mladi Luk, a ti kao Majana, tada mi obavezno iznesi tu ideju. Volio bih da do toga dođe, do susreta u Americi, iako ni Azija nije loša, mada mi Azijati djeluju malo prljavo, ali ni blizu ne kao Španjolci, Majana.

Objavio/la mladiluk (5. travanj 2007 18:57:00)

jedan : nula za tebe :)

Objavio/la Majana (5. travanj 2007 20:13:00)

pozdrav s juga :)

Objavio/la (Neregistriran) (Neregistriran) (5. travanj 2007 22:28:00)

Pronadjoh te kod Majane i kao da sam dobila nešto na dar... Osmjeh mi se razlio licem :))) Osvježenje si ovdje! :))) E, da, ne kaže se Majana, već Majanoooo... ;) Ako mi ne vjeruješ, pitaj nju ;)

Objavio/la woodland (6. travanj 2007 0:25:00)

#Majana, velika prednost. Zadovoljstvo je povesti protiv takvog protivnika. #Neregistrovana, ako je jug na koji ja mislim da je, jako mašem obema rukama. #Woodland, hvala ti na prelijepim riječima. Kako god da glasi vokativ, nominativ je prelijep. Vjerujem i da je subjekt isti takav :).

Objavio/la mladiluk (6. travanj 2007 3:21:00)

mladiluk, citas mi misli, jesli li i ti vestica? @woodland, smejem se raznezena ;)

Objavio/la Majana (6. travanj 2007 7:47:00)

kako je svijet mali...mašem i smješkam se :))

Objavio/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran) (6. travanj 2007 15:13:00)

Mladi Luk na pijaci

Na pijacama se ovih dana pojavio mladi luk. Ja sam otišao na Limansku pijacu (pridjev je ujedno i naziv pijace). I razgledao sam mladi luk. Dominirao je među ostalim povrćem. A iza svakog štanda su me gledali nasmijani prodavci i pozdravljali me:

"Dobar dan, gospodine Mladi Luk", govorile su dame.
"Dobar dan, gospodine Mladi Luče", govorile su dame koje su luk u vokativu izgovarale "luče".
"Pomaže bog, Mladi Luku", rekao mi je jedan što je prodavao samo luk, češnjak i lubenice, ali lubenica još nema, prodao je sve od prošle godine, a ovogodišnje još nisu stigle.
"Zdravo, zdravo, Mladi Luke", rekao je jedan užurbani dečko dok je trpao povrće u vrećicu gospođi sa druge strane vage. "Mladi Luke", kao onaj američki glumac u kojeg su bile zaljubljene i Brenda, ali i kud i kamo ljepša Kelly, Mladi Luk Perry. A i mami Gilomoreici se sviđa Luke, onoj na slovo L, ne mislim na baku, ali drugi Luke, onaj slastičar u kariranoj košulji i s kačketom naopako okrenutim. A, ako se dobro sjećam, i Meg Ryan se zaljubila u Luka u filmu Francuski poljubac, iako taj Luk baš i nije bio mlad, ali jeimao brkov, slično nešto starijem Luku.
"Đe s', Luk, jaro", rekao mi je mladi čovjek s pijace kojeg sam znao jer je sa Devarom išao u školu u kojoj su učili o struji, a stvari o povrću je savladao kasnije.
"Ćao, Lukac", rekla mi je mlada cura koja čita moj blog, a ja kod nje kupujem banane i jabuke. Jednom sam kupio devet kilograma banana i 54 jabuke, a onda ih dijelio djeci i starcima koji su prolazili pored pijace. Ne 54 kg, nego 54, toliko ih je bilo.
"Zdravo, bejbi", rekao sam joj.

Onda sam otišao i kupio svežanj mladog luka. Prijao mi je tog popodneva.

Naputak: Ovaj je post objavljen ekskluzivno samo na ovom blogu! Razlozi su raznovrsni.

Mladi luk i sparoge s jajima, mladi luk i kaperi u salati od krumpira ... mladi luk je najbolji u drustvu, nije dobro da je sam!

Objavio/la bodulka (21. ožujak 2007 23:06:00)

Mladi luk je sad sam jer ga je i Ždrebac napustio, ali stići će novi Ždrebac. Krumpir znam šta je, ali kaperi... To mi je nepoznato :). A evo i Amy Lee u društvu, stiže iz zvučnika to prelijepo biće sa savršenim glasom :)

Objavio/la mladiluk (21. ožujak 2007 23:11:00)

Kapare su cvjetni pupoljci mediteranskog grma. Što su manji to su cjenjeniji. Imaju gorko - kiselkast okus i tamnozelene su boje s crvenkastim pjegicama po stabljici. Stajanjem u octu razvijaju karakteristicnu aromu. Odlican su dodatak salatama, umacima, mesnim i ribljim jelima i sirevima.

Objavio/la bodulka (22. ožujak 2007 1:03:00)

Mladi luk nikako nije sam sve dok je Amy Lee tu. Ali moze i ovako: sto je prisutnija Amy Lee i Vranac, to je sigurnije da ce Mladi Luk biti ugazen od samoce oko 3 ujutro... i da ce teze biti na nogama u 8... Ali, varijacije na temu su super :)))

Objavio/la Majana (22. ožujak 2007 5:31:00)

Majana,ne diraj mi Amy Lee:P thats already taken!;)

Objavio/la DarkD (22. ožujak 2007 9:45:00)

Darkane, ne diram ti Amy Lee (mada sam u napasti)... Navijam za mladiluk, pasce ona uz Vranca i nas mentalitet, samo se strpi malo ;))

Objavio/la Majana (22. ožujak 2007 20:04:00)

Možda je sve to potaknuto od "Luka i igara"... A Luka je još relativno mlad pa je to nešto kao mladog luka i igara.

Objavio/la vita (24. ožujak 2007 21:58:00)

Gdje si Lujo:)
Mlad, a ljut? Al prijaš:)

Objavio/la Zaboravi (Neregistriran) (22. ožujak 2008 15:05:29)

Malo o lovu i lovcima

Kupio je pušku. Kupio je i psa. Često ga je udarao, izgladnjivao i držao zatvorenog dok pas nije postao potpuno poslušan, baš onakav kakav treba da bude lovački pas. Onda se učlanio u lovačko društvo. Zbog druženja, rekao je. Volio se u šumi i na pustim livadama družiti istovremeno sa više muškaraca. Zbog ljubavi prema prirodi volio se miješati u odnose u njoj pazeći da neka životinja ne rodi previše mladih, redovno ih je ubijao brineći o prenaseljenosti livade i šume. Zbog ljubavi prema životinjama naučio je dobro gađati iz te puške. I volio je lov, a društvo je imalo razumijevanja. Rekli su da je to briga o prirodi, o životinjama, da je to privredna grana. Turizam je to. A lov je sport, bez lopte. Sa mecima i noževima. Bilo je i krvi, a krvi ima i u boksu. Dakle, lov je i plemenit sport. Kako uhvatiti i ubiti neku životinju dok pase travu ili trčkara šumom, to je plemenitost. Tako čovjek pokazuje povezanost sa prirodom. Zahvaljujući lovcima i sličnima danas na planeti ima puno više životinjskih vrsta nego nekad. A lov je lijep hobi. Ljubav prema životinjama, obostrana. Lovci vole ići u prirodu da se dive životinjama, a životinje rado dočekuju te goste i onda zajedno idu kući, uvijek lovčevoj kući.

Tako je jedan lovac iz Slovenije (lovci su jednako plemeniti u svim zemljama svijeta) krenuo sa svojim prijateljima u lov. Trebalo je prorijediti populaciju srna jer ih je bilo previše pa su postale opasne po čovjeka. Onda su naišli na brlog medvjeda. Medvjedica je bila tako zla da se uplašila za svoja dva medvjedića. Pakosna i bezrazložno uplašena, ugrizla je jednog lovca za nogu i pobjegla. Iz obijesti, kažu lovci.
Ali lovci su smislili plan. Zamislite, ona ga je ugrizla jer su joj se približili pa se uplašila za svoje mladunce. A njihova je želja bila samo da ih malo gnjave, možda jednog uzmu da ga prodaju zoološkom vrtu kako bi zaradili za bolju pušku, a da onda nastave da ubiju neko lane, srnu ili zeca, možda lisicu ili okrutnu sovu koja je puno ljepša preparirana. Medvjedica je pobjegla, a oni su je čekali pored brloga gdje su ostali medvjedići. I tako nekoliko dana. Jedan dan im je bilo dosadno, a i medvjedić je jako kmečao za majkom pa su pustili svog lovačkog psa da ga rastrgne. Pas je to završio za nekoliko minuta i krvavih usta se vratio gazdama mašući repom, a za nagradu je dobio kobasicu. Drugi medvjedić je umro od gladi, za njega nije bilo majčinog mlijeka, a kobasicu ne bi jeo i da su mu ponudili. Onda se medvjedica približila po ko zna koji put i oni su je uspjeli ubiti. Sretni i zadovoljni napustili su mjesto uspjeha. Tog su dana ubili još nekoliko životinja i krvavi se vratili kući.

Biće to dobra reklama za turizam. A ljudi su pokazali da vladaju prirodom. Neka su udruženja uputila i oštre osude jer im je bilo žao medvjeda. Rečeno je da je samo sto medvjeda dozvoljeno ubiti tokom ove godine u toj državi. Svašta. Jedan je rekao da su lovci ljudi koji kroz šumu idu u kafanu. To je humor.

Više o ovome pročitajte ovdje.

-----------------------------------------------------

Sutra je nedjelja i vjerovatno će lovci krenuti u lov u većem broju nego što to imaju običaj radnim danima. A ja se nadam da će u narednih nekoliko dana osvanuti bar jedan naslov u novinama: "Lovac stradao u lovu!"

I da, pitam se je li bolja smrtna kazna ili doživotna robija. Ili lovce treba pohapsiti i njima hraniti lavove i tigrove zatočene u zoološkim vrtovima Kažu da u Srbiji ima sto hiljada lovaca. Ima ih sto hiljada više nego što ja mislim da bi ih trebalo biti.

Aha, znaci i ti ne volis lovce ... ne volim ih ni ja, sva ta prica kao oni stite prirodu, pa kao hrane srne zimi, a sve s ciljem da ju poslije napucaju ... ma cisto licemjerje. A najvise mi se gade kad pucaju na sve sto leti, nema veze jeli rijec o zasticenoj ptici pjevici ili sirotoj ptici koja je mlatila krilima vise od mjesec dana da se vrati kuci ...

Objavio/la bodulka (17. ožujak 2007 18:19:00)

Auuu, al si slikovito opisao lov, pozlilo mi, covece!!! Nadam se da je bar jedan lovac ovo procitao. I ja se pitam da li je bolja - gora smrtna kazna ili dozivotna... Ne znam da li bi zivotinje o zoo vrtovima htele meso lovaca kao hranu, kazu da je jako gorko...

Objavio/la Majana (17. ožujak 2007 19:07:00)

#Bodulka, ne volim ih, ovo je samo jedan od nekoliko postova koje sam napisao protiv lovaca, ali nikako da ukinem lov pisanjem. #Majana, to meso je ujedno i otrovno. Grubo zvuči, ali kad sam na televiziji vidio šta je lov i kako to izgleda, nisam se nikad pokajao za riječi koje sam napisao protiv lovaca.

Objavio/la mladiluk (17. ožujak 2007 19:25:00)

ma slažem se, stoka nehumana, divljaci i idioti. ja bih lov ograničio samo na žene..i na ostalu ribu..:) šumske životinje bih zakonom zaštitio.

Objavio/la balonche (22. ožujak 2007 13:46:00)

Bah koja hrpa gluposti, ovo sto si pisao nema veze s lovom ni lovcima, a ima i sadistickih elemenata. Koliko imas god. 15-tak?

Objavio/la Anoniman (Neregistriran) (11. prosinac 2008 22:25:35)

- Balonche, slažem se s tvojim mišljenjem.

- Anonimni, nemam namjeru raspravljati s onima koji napadaju bez argumenata, nisti s onima niske inteligencije. Ti zadovoljavaš obadva uvjeta. Uz to si i anoniman što govori i o tvom mišljenju - sramiš se potpisati se ispod njega.

Objavio/la mladi luk (12. prosinac 2008 2:24:22)

U cijeloj hrpi nasilja, koja na sve strane u svim oblicima i pod različitim krinkama viri iz kutova našeg svijeta, jedna od najgorih manifestacija nasilja je ona kad vršimo nasilje nad bilo kim zbog vlastitog zadovoljstva, zabave, natjecanja, junačenja, dokazivanja moći i sl. Uh, kako je to krivo!
Komentar na tvoju priču: živio Bambi!

Objavio/la sjena_ (12. prosinac 2008 11:45:54)

nešto su ti se lovci gadno zamjerili...vjerujem da ih ima odurnih koji uživaju u bespomoćnosti žrtve, mirisu krvi i osjećaju da se eto i oni igraju rata
ipak, što je lov? nema šanse da uzmem pušku i odstrelim nešto, ali uredno mogu nakačit ribu ili lignju na udicu, zatim joj izvadit utrobu, oči, zube itd, oprat je i zabacit na vrući žar, potom pojest u slast
i ribolov je lov (što i sama riječ govori, jelte)
upućeniji od mene bi rekli da su lovci nužni u održavanju prirodne ravnoteže, problem je u krivolovu, nepoštivanju zakona, ubijanju zaštićenih vrsta
postoje valjda lovci koji jedu ono što ulove i love kad i što im zakon dozvoljava
ako nam je žao životinja (a slažem se da jelen koji pase oduzima dah), što ćemo s domaćim životinjama? jesu li manje vrijedne od divljih?
ok, možemo prestati jesti meso, ribu, ali...otkud nam pravo da otimamo mlijeko teletu?
a gdje je sir?
nema sira
s lovom je kao i sa svim ostalim ljudskim aktivnostima-uvijek se nađe smrad koji će zagaditi sve
mene osobno još uvijek više brine bespomoćnost djece izložene krvolocima, nego životinja

Objavio/la frka (12. prosinac 2008 16:21:52)

lažeš da su da su tako mučili medvjede

Objavio/la Anoniman (Neregistriran) (24. lipanj 2009 13:42:45)

ne volim ni ja te krvoločne lovce što ubijaju jadne životinje i još pri tom uživaju u tom svom omiljenom "sportu", kad bih mogla poslala bih lovce da bar godinu dana volontiraju u Krasnu u prirodnom rezervatu i utočištu medvjeda malih , ranjenih koji su bježeći od njih i njihovih metaka bježeli i ostali ranjeni i gladni i bez majke, te sad o njima brigu vode ljudi, a ne ubojice-lovci..........

Objavio/la oaza (24. lipanj 2009 21:22:48)

- Sjena, nema spora, svako dobronamjeran i normalan će biti protiv ovoh idiotskog hobija. Lov treba zabraniti i drago mi je što smo istomišljenici.

- Frka, za mene nema razlike između lovaca i krivolovaca, iako znam šta znači biti krivolovac, a šta lovac. Razlike su za mene zanemarive. Vjerujem da su i lovci često krivolovci. Kažeš da upućeniji misle da lovci održavaju prirodnu ravnotežu? Haha, onda ni rat nije loš, održava broj ljudi na planeti na razumnom nivou. Ovaj put sam jasno naglasio o čemu se radi, o jasno izraženom nasilju prema životinjama, a za mene su sve iste - ja ih ne jedem. Nijedan problem na svijetu se ne bi riješio ako bismo ga ostavljali sa strane jer ima i većih problema. Tada bismo došli donajvećeg, vidjeli da ga ne možemo riješiti i šta onda? To je u vezi ovoga s djecom.

- Anonimni, istina je, tako je glasila vijest, a ako i vijest nije istinita ne treba misliti da je lov manje okrutan. Postoji period u godini kad i mlade životinje ubijaju.

- Oaza, lovci su, kako kažeš, ništa drugo nego ubojice. Pored toliko načina da se provede slobodno vrijeme neki se odluče za ubijanje životinja. I još kažu da je to sport :). Nemam šta dodati, i mi smo istomišljenici, sve je tu jasno.

Hvala na komentarima.

Objavio/la mladi luk (7. srpanj 2009 0:37:24)

cijela ta priča je samo to što i je, priča. Kada divlje svinje učine velike znači milionske štete na nasadima kukuruza što mislite koga se krivi pogodite znate što kažu, da ih ima previše. Ima toga jako puno o čemu se samo priča i priča, što vi svi što se protiv ne odete u šumu i nahranite životinje, kladim se da niste to niti jednom učinili. nemojte širiti laži iz mržnje jer nisu svi lovci takvi kao što ih opisuju

Objavio/la Anoniman (Neregistriran) (14. siječanj 2010 10:13:03)

Preplivao sam Nišavu

Bila je 2002. godina, jesen, septembar. Ja sam se već dva mjeseca pripremao da preplivam Nišavu. Bio sam u top formi. Uzeo sam i atlas, da izaberem gdje ću preplivati nepredvidivu rijeku. Izabrao sam Pirot. U Nišu je rijeka prljava zbog silne niške industrije i kanalizacije, a u Pirotu je pravi sportski izazov učiniti tako nešto.

U autobusu sam sjedio pored nekog čovjeka koji, srećom, ni riječ nije rekao do Beograda. Nije mi se pričalo. A u Beogradu je ušao neki čovjek koji je namjeravao ići samo do Niša, ali kad je čuo kuda ja putujem i kojim povodom, doplatio je kartu i nastavio da vidi moj podvig. A u Pirotu je izašao još jedan čovjek koji je putovao za Skoplje, ali nije htio propustiti da vidi spektakl. Rekao je da ima prijatelja iz vojske u jednom selu pored grada i da će kod njega prespavati, ali da preplivavanje Nišave ne smije propustiti.

U Pirotu su me dočekali brojni domaćini. Onda su me otpratili do rijeke. Usput sam kupio jedne zelene kupaće gaće sa crvenom crtom jer sam se kod Stare Pazove, išao sam starim putem, sjetio da sam ih zaboravio u stanu. Kad smo stigli do Nišave, tek sam tamo vidio nezapamćenu dobrodošlicu. Pirotske osnovne škole toga dana nisu radile zbog mog dolaska, a srednjoškolci-tehničari su bojkotovali nastavu i došli. A onda su stigli i gimnazijalci. Bilo je i zastava, taj siromašni i patriotski kraj je poznat po tome, po radovanju sportskim događajima i uspjesima. Prednjačile su srpske trobojke sa zvijezdom, ali je zvijezda bila isječena pa je ostala rupa, rumunski model iz jeseni 1989. samo druge boje. A bilo je i novijih zastava. I onda je krenulo skandiranje:

"Plivaj, plivaj, plivaj...!"

Jedva sam se kroz špalir probio do uzburkane, podivljale rijeke. Pogledao sam je kao što bokseri pogledaju protivnika pred meč, znajući da ćemo se prijateljski i sportski zagrliti na kraju, bez obzira na ishod. Onda sam u daljini pogledao ljude koji su stajali sa druge strane. Nekoliko gimnazijalki me zadivljeno gledalo iz prvog reda, a među njima je bila i jedna profesorica. Rekao bih da je predavala srpski, tako mi je izgledala. Mahale su mi i one sa udaljene druge obale nepredvidive rijeke. A ja sam hladnokrvo gledao, skinuo svoj bade mantil, namjestio naočare za plivanje kupljene u Čehoslovačkoj 1986. na kojima je pisalo "Plivačke brejle" i krenuo sigurnim korakom, kao kad Sokrates šutira penal, prema vodi. Ljudi su utihnuli, zamišljeni, zabrinuti, da li ću se domoći druge strane ili će me rijeka progutati i neki njen vir me odnijeti duboko na dno. Već narednog trenutka krenula je borba protiv Nišave. Čovjek protiv prirode, iskonski poriv za prevazilaženjem nemogućeg. Hoću li se domoći druge strane rijeke ili će me bujica odnijeti, nestaću u vrtlogu, postati večera ogromnih nišavskih riba, da li će ostati jedno slobodno mjesto više u autobusu za Novi Sad, a moja povratna karta ostati neiskorištena?

Ljudi su me bodrili. Samo je jedna manja grupa nezadovoljnika navijala za Nišavu. Ja sam krenuo siguran u sebe, ubjeđen da sam spreman da savladam rijeku. Nakon gotovo trideset sekundi iscrpljujuće borbe na sve i ništa, gdje sam bio prepušten sam sebi, domogao sam se druge obale, iscrpljen, ali i sretan. Preplivao sam Nišavu! Dočekali su me s radošću ti dragi ljudi. Nisam znao kako da im se zahvalim. Onda sam odlučio da ponovim podvig i vrlo brzo se našao na zapadnoj strani rijeke.

"Sad je dosta!" uzviknuo sam i podigao ruke, a ljudi su dugo aplaudirali.

Zahvalio sam se dobrim domaćinima, na poklon dobio fudbalsku loptu "Tigar" iz Pirota, presvukao se između jednog zida i kioska, a onda požurio s loptom u rukama na autobusnu stanicu. Volio bih da me, zajedno sa odbojkašima, jdenogdana prime i predsjednik i premijer da prepričavamo naša veličanstvena sportska dostignuća.

I ovo sam procitala iz dva puta, moja boljka kad je tvoje pisanje u pitanju, uvek odlican, al ja uvek kratka sa vremenom. A, veruj mi, malo toga sam propustila sto si napisao :))

Objavio/la Majana (16. ožujak 2007 13:27:00)

Ne mogu vjerovati. I ja sam preplivao Nišavu ali kod Niša kad smo bili na radnoj akciji.

Objavio/la milansop (21. listopad 2008 3:34:17)

Trideset sekundi iscrpljujuće borbe na sve ili ništa, a sjećanje za cijeli život, za priču, za komentare, za prekid nastave ... čestitke. :-))

Objavio/la Zipper (21. listopad 2008 11:06:49)

Jedan stol

Dobar je to stol. Osamnaest godina smo već zajedno, maturant. A na njemu dva nivoa, kao kod moje komšinice Marine. Jednake smo stolove kupili iste godine. Tako smo izabrali. Dva nivoa, ej!

Gornji nivo je manje površine. Na njemu stoji (s lijeva na desno, kao da u "Tempu" čitate kako stoje igrači na posteru): dva crvena flomastera, za specijalne prilike, tanki i malo deblji. Dvije skupe hemijske olovke, za potpisivanje knjiga. Pišu crno, otmjene su te olovke, kao za neke važne stvari, ali je moj rukopis bez obzira na to, kao kod osmogodišnjaka koji na ruci kojom piše ima gips. Pored stoje druge olovke, zabodene u okruglu kuglu za olovke. Ističu se dvije drvene, iz Grčke, tata ih je donio davno. Donio je tada i Metaxu, ali nju smo popili. Olovke nismo, one stoje. Pored spavaju četiri pistacija, zatvorena, nisam htio sjebati zube lomeći ih. Čuvam ih za crne dane. Papir od orbita, bijeli, od kad su ga izumili ja više ne perem zube. Svjež dah i prepreka karijesu. Orbit. Zubari - Kazablanka! Uz njega monitor, najvredniji dio mog kompjutera. A ni miš nije loš, Genius, lider u proizvodnji miševa. LG, Flatron, L1718S, taj monitor. Ko odgonetne šta ovo znači, dobija nagradu. Onda šolja crvene boje. Iz nje je Kizo Metalac pio kafu. Još je nisam odnio u kuhinju, ima vremena. Pored čaša iz koje sam juče pio Nikšićko pivo, u njoj ono govno od banane što nije kora, a ipak se ne jede. Onda dva zvučnika, svaki po 200 dinara, ukupno 400. A ne prodaju se posebno. Na jednom ima i "power" za uključiti, a tada se uključi i onaj drugi. Kakva saradnja! Iza čaša koju tek sad vidim, a sedam dana se pitam gdje je. Isto od piva, valjda. A ne volim pivo baš, pijem ga samo pred spavanje, da me uspava. I tu osim prašine nema ništa više.
A dolje ima. Opet s lijeva na desno:
Podloga za miša, 60 dinara. Ne koristim je jer ne odgovara mišu, zapinje. Na njoj neko debelo drvo, takoreći slika. I prašina, realna. I dvije šolje. Iz njih sam ja pio kafu, iako ne pijem kagu otkako sam u jednoj knjizi pročitao da je bljutava. Ali mi se spavalo, a u Blicu sam pročitao da pomaže u otklanjanju pospanosti. Tu sam, u Blicu, pročitao i da je Inter neki ozbiljan i jak klub. Nijedno od toga nije tačno. Onda aspirin, njemački, podrazumijeva se. E, on je tu zbog onih čaša. Kizo ga danas nije ni pipnuo. Onda ambalaža od potrošenog oligovita. Pa otvarač koji viri ispod tastature. Da, i tastatura je tu. Ima sva slova. I brojeve. Brojevi su redom složeni. Slova nisu, razbacana su, ne idu ni po abecedi, a ni po manje popularnoj azbuci. Uhvatilo se malo prljavštine. Najčistija su slova G, R i P. Neke tastere ni ne koristim. Sad mi ih je žao. Emotivac sam.

Onda bajadera koju mi je u nedjelju dala moja nećakinja. Nisam je pojeo. Pored kutija od diska,CD-R80, novi model, nešto bolji od staroga R70. Prazna je, ne znam otkud ona tu. Onda maramice, Zewa, zelene, kad sam slinav. Dugo nisam bio slinav pa stoje tu za svaki slučaj. Pored sok od breskve. Piše i peach, kad Englezi dođu kod nas da znaju od čega je sok. A ima i slika dvije i po breskve, za Nijemce, npr. Ili Mađare. I za nespismene Španjolce i ostale. Pa čaša u kojoj još ima malo tečnosti, to sad pijem. U uglu je čaša iz koje je Kizo Metalac danas pio sok, kad mi je namještao torrente, kodeke i vremensku prognozu na kompjuteru. Sad je 7 stepeni i lagana magla u NovomSadu, sutra će biti dva stepena više nego sad, lagana magla neizvjesna. Onda novine. Ne znam otkud one tu. I dvije olovke, crna i plava, tehničke. Rotring. U plavoj nema municije. I mobilni telefon na kojem sad piše 02:46, a ispod YU MOBTEL (kao onaj mobtelblog). Ima i znak da je prepun, pretrpan porukama. Važne sam sačuvao, a bilo je puno važnih. I sve to ispod lampe, ekološke, a ne znam kako se zove. O, kakav propust! Kad je ugasim onda nastane mrak i ništa se na stolu ne vidi. Gasim je.

EJ, eto moram priznat prvi put sam saznala ama baš sve o nečijem stolu i dojmila me se količina čaša...iako, kad bolje razmislim, ne zaostaju ni moje puno za tvojima... :) pozdrav!

Objavio/la tuljan_89 (11. ožujak 2007 3:56:00)

EKOLOŠKA ŽURKA

Stigla mi je poruka oko podne. Iznad nje je pisalo ime jednog mog prijatelja, Goran. Poziv da dođem na žurku. Organizatori su Udruženje mladih Gorana Srbije i Pokret Gorana Novog Sada. Ekološka žurka. Zanimljivo. Obukao sam svoju zelenu majicu, mislio sam da je tako prikladno, a odlučio sam i da pješačim do mjesta gdje je žurka organizovana. I prijalo mi je to pješačenje. Usput sam gledao drveće, a prošao sam i kroz park. Malo sam sjedio na klupi i posmatrao stabla koja su bila osvjetljena. Onda sam nastavio uz odluku da ću piti sok te večeri.

Ušao sam u veliku prostoriju. Već na ulazu me zaustavio jedan i pitao imam li pozivnicu, a ja sam rekao da me moj prijatelj Goran pozvao. Ovaj je rekao da se šali i da pozivnice ne trebaju. Ubrzo je Goran stigao i ja sam se našao na sredini kluba. Tamo sam upoznao dva momka.

"Ja sam Goran", rekao mi je jedan kad sam se predstavio. Onda sam ruku pružio drugome, izgovorio sam svoje ime, a on je kratko rekao:
"Goran", i klimnuo glavom.
"Kako, nisam čuo, izvini."
"Goran", rekao je raširivši oči i naglasivši drugi slog.

Zatim je došao jedan par, mladi Gorani. Momka sam znao.
"Gdje si, Gorane?" pozdravio sam ga uzviknuvši njegovo ime koje je bilo isto kao imena dvojice momaka pored kojih sam stajao. On me upoznao sa svojom curom.
"Ovo je Gorana, moja devojka", rekao je. Onda se obratio mom prijatelju Goranu. "Šta je ovo, je l' večeras Goran radi kao konobar?"
"Da, Goran je otputovao kod onog svog rođaka Gorana u Hrvatsku, u Gorski kotar, pa ga Goran menja. Doći će kasnije i mali Goran da mu pomogne kad već Goran nije tu."
"Javio mi se Goran, kasni malo jer je kod Gorana i Gorana, išli su kod Gorana jer ima rođendan, ali će svi kasnije doći u Goranovom autu, konačno ga je majstor Goran popravio."
"Ma ne brinem ja ništa kad je Goran u pitanju", nasmijao se Goran i otišao kod nekog Gorana.

Onda su naišle tri cure. Dvije su bile jako lijepe, a treća isto tako. Brzo smo se upoznali.
"Drago mi je, ja sam Gorana", rekla je prva. Onda sam upoznao i drugu.
"Gorana", rekla je tiho i pružila mi svoju mekanu šaku.
"Da pogodim, ti si sigurno Gorana", rekao sam trećoj i nasmijao se. Ona me hladnokrvno pogledala i rekla:
"Šta ti je, pa je l' ti misliš da se ovde sve devojke zovu Gorane?"
"A kako se ti zoveš?"
"Goranka."
"U izvini, Goranka", dodao sam, a njene su se usne razvukle u tihi osmijeh.

Zatim su se pojavile još dvije. Jedna crna, a druga tamna.
"Izvini...", počela je zbunjeno. "Je l' ovde večeras žurka mladih Gordana?" upitala me.
"A ne, ti si pogriješila, ovo je žurka Pokreta Gorana i Udruženja mladih Gorana."
"Uz, izvinjavam se, ja sam Gordana, ništa onda." Pozdravila me, okrenula se prema svojoj prijateljici i rekla: "Idemo, Gordana, nije večaras naša žurka. Javi Gordanu da dođe po nas pa da idemo negde u grad."
"Gordani i Gordane se okupljaju sledeći vikend", dodao im je Goran koji mi se stvorio iza leđa, a one su mu se zahvalile.

Onda sam otišao kod šankera koji se zvao Goran da uzmem sok, ali je on rekao da će mi konobar Goran donijeti. Stao sam pored di džeja koji se nekim čudom zvao baš kao i konobar. Približio mi se neki momak, na majici mu je pisalo "I ja sam Goran", a pored njega je bio neki drugi, nasmijani, sa majicom "Svi smo mi Gorani". Onaj prvi se obratio di džeju:
"Gorane, 'ajde pusti Gorana Karana, tu je Gorana, a ona ga voli pa da joj udovoljimo."
"Je l' se ti to šališ? I za Gorana Karana i za Goranu? Pa je l' ti više nisi sa Goranom?"
"A, ne, raskinuli smo. Saznao sam da me prevarila sa Goranom i tu je kraj."
"Evo ti disk Gorana Barea, pusti to, kakav Goran Karan...", konačno je progovorio onaj drugi.

U suprotnom uglu se Goran ljubio sa mojom starom poznanicom Goranom čije je brat Goran studirao sa mnom. Ja sam se pitao hoće li Goran doći večeras, otkako se zaposlio rijetko sam ga viđao.

Onda sam pričao sa Goranom, a on mi je predstavio dva momka koji su htjeli da kupe moju knjigu.
"Ovo je Goran, a ovo... Gane, kako se ti zoveš, zaboravio sam tvoje pravo ime?"
"Goran", kratko je rekao Gane.
"Tako je, Goran. Znači, ovo su Goran i Goran", rekao je Goran njihova imena, ali sam ih ja istog trena zaboravio. Slabo pamtim imena, ali zato lica pamtim baš dobro. Dogovorili smo se da knjige dam Goranu jer se oni s njim često viđaju. Jedan od ta dva Gorana, čijih sam se imena sjetio tek kad su jedan drugog počeli oslovljavati sa "Gorane", rekao je da napišem posvetu Goranki jer on to poklanja svojoj sestri za rođendan.

Onda je izbila tuča na drugom kraju kluba. Glup razlog za tuču, kao i uvijek. Naime, neki je mršavi Goran rekao nekom debelom Goranu da ima ružno ime. Debeli Goran je istog trena poludio i gurnuo ga, onda nasrnuo na njega, ali se umiješao jedan Goran sa naočarama i prekinuo tuču. Zatim smo stigli Goran i ja i pomirili ih. Sva sreća pa nije bilo krvi, jedino je proliveno jedno pivo po nekom Goranu, ali je on već bio polupijan pa mu to nije smetalo, a dodao je, smijući se, kako mu se i na prethodnoj žurci isto dogodilo i da je, kakva slučajnost, i tada bio neoprezan neki Goran.

Ubrzo sam i ja prešao na alkohol. Tada je došao jedan momak i predstavio se:

"Ćao. Ja sam Zoran. Sve vas pozivam da dođete sutra na ovo isto mjesto na žurku koju priređuju mladi Zorani Novog Sada, Udruženje Zorana Srbije i Društvo koje njeguje prijateljstvo između Zorana i Gorana. Vaha-hej!"

"Jeeeeeee!" povikali su Gorani, Gorane i Goranke.

"Jeeeeeee!" povikao sam ja jer smo Gorani i ja imali dva zajednička slova u imenu. A i Zoranima sam bio jednako blizak.

dobra priča..doduše,malo me zbunila...hehh..

Objavio/la miss-bee (7. ožujak 2007 17:44:00)

A čitav dan razmišljam o tome

Kad bi mi sad neko rekao da ću još samo danas biti čovjek, a da ću se u ponoć pretvoriti u životinju, ja bih se iznenadio. Ukoliko bih imao jak razlog da vjerujem u takvo čudo, bio bih na teškim mukama. Samo sedam sati da izaberem koja ću životinja biti. A ne mogu reći da već nisam razmišljao o tome. Treba biti spreman. Evo šta ja mislim.

Mogao bih biti mamut, ali bi mi bilo vruće. A to nije jednostavan problem. Bio bih najveći na svijetu, ali šta bih jeo? I bio bih usamljen. Ne, sigurno ne bih bio mamut. Možda bih bio velika ameba, ali bio bih velik samo za globigerine i papučice. I stalno bi me djeca u školama gledala u kapljicama vode. Ne bih imao svoju intimu ispred tinejdžerskih pogleda. Dakle, i to otpada.

Onda sam došao do leptira. Hm, nije loše, a i svima bih se gadio još dok bih bio gusjenica. Ja bih se tome smijao pazeći da me neka ptica ne odnese. Ali kratko bih živio, to mi se nije svidjelo. A i ne bih bio neki letač. Možda ne bi bilo loše biti muva. Pa pičim po kruhu onih ljudi koje ne volim, a onda oni to jedu. A ja malo po govnu, malo po kruhu, a oni nemaju pojma. Ali takvi zli ljudi sigurno imaju ono plastično čime priljepljuju muve za zid. Opasno zanimanje je biti muva. Ni komarac nije puno bolje. Ima tu zadovoljstva kad nekome ko je zao zujiš pored uha dok on pokušava zaspati, ali onda slijedi smrtonosna šljaga. Možda pčela, bar bi se znao red u društvu u kom živim.

Razmišljao sam da budem i riba. Ali one su čest plijen ljudi. Možda bih bio električni som, neobičan je. Ima i brkove i dobro mu stoje. A kad me čovjek uhvati ja ga stresem strujom i on me pusti. Samo, kad su restrikcije onda nema plivanja, samo stajanje u mjestu i čekanje struje. A da sam riba poletuša, bio bih i riba i ptica istovremeno.

Zmija je otpala, bojao bih se svih oko sebe, mislim na sunarodnike. Krokodil nije loš izbor, ali mi se čini da je krokodilima dosadno.

Onda sam stigao do ptica. Papagaj - držaće me u kavezu duplo većem od mene, kanarinac ili slavuj - zavidiće mi sve ptice koje slabije pjevaju (ustvari, ne vjerujem da kod ptica postoji ta loša osobina), fazan - stalno ću bježati od monstruma sa puškama, lastavica - ne da mi se letjeti dva puta godišnje tako daleko, golub - nije loše, mogao bih srati po svima koji mi se ne sviđaju i koji su to zaslužili. Ili roda, pa da sve gledam sa visine, a imam i veća krila da brže stignem na jug. Nije loše biti ni pingvin, tamo nema ljudi, ali je žestok spičok. A nema ni hrane u izobilju.

Što se tiče hrane, dobro je biti miš, posebno kad se kroz ventilaciju i razne cijevi uvučeš nekome u kuhinju. Pa uživaš u nečijem plakaru, a vlasnik plakara te se boji iako je hiljadu puta veći. Loše je što me se mačka ne bi bojala. A mačka, to je riješenje. Spavam šesnaaest sati dnevno, penjem se po drveću i krovovima, mudriji sam od svih oko sebe... Dobro, ni pas ne bi bilo loše biti, obezbjeđeni bi mi bili stan i hrana, ali... Kad me gazda voda po parku da ga vide sa mnom, pa kad me stavi na lanac, pa me šalje na dresuru kao da meni to treba... bolje ne. Znam, jež, dobroćudan i bodljikav, krećem se samo noću. Ali bojim se prelazaka ceste. A zec? Umiljat, brz, dobro čujem, a inteligentniji sam nego što misle. Međutim, tada bismo fazani i ja imali isti problem.

Medvjed je riješenje. Kako kaže iskusni bloger, pola godine spavam, pola godine me se bezrazložno boje. Ili srna, jelen, sob, svejedno. U prirodi sam, jedem biljke, uživam u šumi. Ali opet opasnost od čovjeka. A konj? Da, postanem konj i onda me tjeraju da trčim da bi se oni kladili na mene. Ili me drže u štali, a izvode me van samo kad im za nešto trebam. A kad ostarim onda me pošalju da od mene naprave kobasice i ljepilo. A ako izaberem da budem majmun, ni to nije manje opasno.

Nije lako izabrati. A šta ako završim u zoološkom vrtu?

Ja bih izabrala biti dupin ili veliki bijeli!

Objavio/la bodulka (1. ožujak 2007 20:14:00)

King Kong u zemlji čudesa... nikog ne bi diralo što si tako velik pa bi te ostavili na miru, a ti bi uživao... jer... hmm, si tako velik. Lav je druga opcija, ali opet bi te mogli u zoološki strpat :( ili, još gore, u cirkus!

Objavio/la freeTS (1. ožujak 2007 21:19:00)