Centar za odvikavanje od bolesti zavisnosti (priča iz arhive)


Danas sam bio u Centru za odvikavanje od bolesti zavisnosti (profesorice, je l' sad veliko C, ja bih rekao da da). Bila je velika gužva, puna čekaonica. Ispred čekaonice stajao je jedan sa žutim brkovima, žutim obrvama i sa cigaretom u ustima, sa cigaretom iza uha i sa cigaretama u svakom džepu. Razgovarao je s djedom koji je pućkao lulu iz koje se dimilo kao da gori štagalj prepun sijena. Čekali smo da nas prozove tandem psihijatar-psiholog, a bio je i jedan pop, da lakše nagovori vjernike zavisnike.

A bilo je raznih ovisnika. Jedan je u uglu sisao palac, nije mogao da se oslobodi i odlučio je potražiti pomoć. Pored njega je neka cura stalno prstom motala pramen kose. Ovaj je sisao palac, ona je motala pramen kose i gledali su se. Ljubav u čekaonici. Šutljivi pored njih je sigurno bio ljubomoran, dok je grickao nokte, čas na desnoj, čas na lijevoj šaci. Svi su zašutjeli kad sam ušao, samo se čulo kako neko s moje desne strane lupa kažiprstom po rubu nekakve police i odsutno i polutiho govori: "Veća, veća, veća, manja, manja, veća, manja, manja... E, znao sam! Znao sam!"

Za stolom je jedan deda sa naočalama ispunjavao listiće za loto. Imao je dvoje naočale, jedne preko drugih, da lakše izabere dobitnu kombinaciju. Tu je bio i jedan tridesetpetogodišnjak, neobrijan i ozbiljan. On je analizirao listu iz kladionice pažljivo kao da su u pitanju diferencijalne jednadžbe. I stalno je zvao nekoga telefonom očekujući dojavu.

Uz prozor, naslonjen na zid, stajao je visoki mladić koji je svakih tridesetak sekundi pljuckao kroz odškrinuti prozor, jednom daleko i snažno, a drugi put mlako i kroz zube, i tako naizmjenično. Ruke je držao u džepova i nije obraćao pažnju ni na koga oko sebe. Posebno neobičan bio je jedan ovisnik o koštunjavim plodovima. Neprekidno je iz džepova izvlačio lješnjake, orahe i bademe, a budući da nije imao čime da ih lomi, on je izlazio na prag i gazio ih metalnim ojačanjima na desnom đonu. Na ulazu je, naslonjen na štok, stajao jedan što je grickao sjemenke bundeve i suncokreta i između grickanja stalno ponavljao kako mora otići kupiti još jer su mu zalihe pri kraju. Onda sam vidio jednoga što je u prozirnoj najlonskoj vrećici nosio suve šljive. Ponudio me:
"Hoćeš? Uzmi, ja to stalno jedem. Veoma retko idem u WC", rekao je.

Onda je brzim korakom ušao jedan zajapureni kojemu se vidjelo nešto nabreklo između nogu, ispod miške je imao neki časopis. Potrčao je prema WC-u, novine su ispale. Vrući kaj, dvadesetogodišnjak u boji, bogat slikama. Raširio se baš na srednjoj strani s koje se osmjehivala jedna gola gospođa bez odjeće. Kad je to vidio, neki je veseli dečko potegao iz flaše koju je krio ispod kaputa. Dva gutljaja. Onda je ispruženu ruku i skoro praznu flašu spustio pored klupe na kojoj je sjedio i tiho zapjevao.

"Gde je ovde najbliža trafika?" pitao me onaj brko što sam ga sreo ispred ulaza, brko sa žutim brkovima. "Moram da skoknem po pljugu, imam još samo jednu kutiju, a vidiš kako je spor ovaj otkako su mu unutra ušli ovi ovisnici o žvakama, bivši pušači.
"Ima ovdje blizu", rekla je jedna žena koja je u nosila punu torbu kave, a njen suprug još dvije. "Možemo na kavu ako imate vremena", rekao je suprug.
"Idemo i mi", rekli su roditelji nekog štrebera kojeg su doveli da ga stručnjaci malo dignu iza stola. "Ajde, sine, na vazduh. I ostavi tu knjigu tu, vratićemo se brzo..."
"Ajmo i mi, ćale, ima super igraona pored zgrade", povikao je mršavi dječak crvenih očiju i blijedog lica.
"Ti nećeš nikuda, neću po četvrti put ovamo da dolazim zbog tebe i igrica", odgovorio je strogi otac.

Sve je to pratio jedan gospodin koji je riješavao križaljke. "Vidite...", obratio mi se, "Sve je više neuke  i neobrazovane dece koja samo igraju igrice. Ja sam rešio više od sto hiljada ukrštenih reči, dvadesetak hiljada osmosmerki, nekoliko hiljada križaljki koje kod nas ne izlaze od 91. i bezbroj rebusa, a anagrame sam davno prerastao. I mogu vam reći da sam mnogo naučio."
To je slušao neki dečko sa sitnom glavom i širokim ramenima i uzeo klupu na kojoj je sjedio čovek-ukrštenica, Super Mario Bros i Tata Super Mario Bros i podigao ih, zatim polako spustio i onda ponovio isto nekoliko puta. "Moram da se definišem, brate, moram. Nisam vežbao od sinoć, brate, odoše tricepsi, odoše, džaba sam vežbao, džaba, brate..."

Sve to je gledao jedan debeli dečko koji je od ranog jutra lizao sladolede. Pitala ga je neka baka koja je imala torbicu i džepove pune lijekova, a izgledala je zdravo (kako i ne bi kad je bila snabdjevena kao neka mala apoteka), zašto jede hladnu hranu po zimi.
"Bako, ja sladoled jedem tokom čitave godine, ja ne jebem zimu i leto, razumete?", a sve je prekinuo onaj sa listom kad ga je pitao je l' zna kako je prošao sinoć Rašden End Dejmonds i je li Alverka došla iz keca.

"Prijatelju, jebem ih u usta, je l' vidiš gde su me doveli, mame im se najebem? Sjebali su me, pička li im materina! Seme im jebem, kažu da mnogo psujem, pa me doveli u lepi kurac da me ovi kurcoglavci odjebu od tih sranja. Kurac sam popušio jer sam popustio. Ali, mamu ću im jebati kad se vratim, da ih jebo pas kurcem u usta, milu im majku jebem kad ih kurcom nahranim, drkadžije su to...", govorio je jedan turobni i ljutiti čovjek u plavoj jakni čiji su rukavi bili zasukani do lakata.

Najmirnija je bila jedna žena koja je stajala u uglu i gledala u televizor u čekaonici. U pauzi za reklame mijenjala je daljinskim upravljačem programe i listala novine, ali samo onaj dio gdje je bio TV program. Pored nje je bila djevojčica ovisna o porukama, stalno ih je kuckala, a od jutra je dva puta išla po dopunu i rekla mi je da joj SMS-om javim ako je prozovu u međuvremenu.

I taman kad je jedan suvi u vijetnamci došao do mene i rekao mi: "Ajde da smotamo po jedan napolju, imam super biljke", izašao je gospodin iz ordinacije i rekao:
'Ajde, sad najteži slučajevi, vi koji ste ovisni o blogu."

Ušlo nas je nekoliko.              



Preslatko, čovječe, preslatko! :D
Objavio/la natuknica (28. veljača 2008 21:13:03)
Zar ima i takvih!? Ovisnih o blogu? I priča se da su najteži. Neka.
Objavio/la milansop (28. veljača 2008 22:15:13)
hehehe..ja ću poludit :))) predobro si ovo skombinirao :) najbolji mi je onaj dio sa likom kojem je nešto nabreklo između nogu,a ispod miške je imao neki časopis...hahaha..predobro..uglavnom,ono "profesorice" se odnosilo na mene?ako je..dobro si napisao :) sjedi 2 :)
Objavio/la nevina_suza (28. veljača 2008 23:54:18)
Today...sweet Today... uljepšao si mi "ovisnosti"...Kiss:)))
Objavio/la medeja7 (29. veljača 2008 10:00:53)
#Natuknice, ako ti tako kažeš onda... :). Hvala.
#Milansop, evo vidiš, valjda meni vjeruješ.
#Nevina_Suzo, zahvaljujem i tebi :). Ono se odnosilo na profesoricu, a ako si ti profesorica onda su stvari jasne :). Dvojka, ha? Odlično, ne moram na produžnu! Jeeeee! :)
#Medeja7, a lijepo je znati da se ovo svidjelo ljudima. Today, Smashing Pumpkins, hehe :).
Objavio/la mladi luk (29. veljača 2008 12:46:06)
Spremi se 21.03. za Rijeku...zooooom...CMOK!!!:)))
Objavio/la medeja7 (29. veljača 2008 14:31:04)
hi hi ... super!
Objavio/la Teta Dany (29. veljača 2008 18:01:57)
Podrav svima! Ja sam romantales i ja sam blogoholičarka!
Sad svi u glas: zdravo romantales!
Objavio/la romantales (29. veljača 2008 21:57:13)
kako sam se samo slatko smijala sada, opisi su ti precizni i fenomenalni ali, ipak, kraj je najjači!
kiss :)))
Objavio/la true serendipity (29. veljača 2008 22:02:05)
stvarno si dobar, tako si vjerno sve opiso odlično....pozdrav
Objavio/la ljerka (1. ožujak 2008 9:35:19)
hehe...luk je genijalac to već svatko zna, al' ne mogu odolit da kažem i ja! koliko je smiješno toliko je ozbiljno...nikad kraja našim malim bolestima...još oni što kopaju nos...igraju video igrice...chataju....ajoj...živjela blogozavisnost!
Objavio/la frka (1. ožujak 2008 14:57:28)
hehehe.....uljepšao si mi dan!! CMOK :))
Objavio/la crna_orhideja (2. ožujak 2008 14:58:17)
#Luki, ma nije ti to zavisnost. Blogosferu doživljavam poput kutijice ispunjene informacijama, a mi ih samo moramo dohvatiti! Ta to ti je naša budućnost. Ima tu svakakvih ljepota. Jučer sam na jednom od blogova naučila pisati haiku. Fora je.
Ti si nekako dugo ostao u toj ordinaciji, teška dijagnoza, ha?
Ostavljam ti ime benda, otkrih ga također u virtuali. Famozni su, možda si ih već slušao: British Sea Power. Strašno me asociraju na nekoga, a ne mogu se sjetiti na koga. Poslušaj svakako - "Lonely", "Carrion", a "North hanging rock" je prekrasna!
Dobar post! Razotkrivanje.
p :}
Objavio/la uzorita (3. ožujak 2008 1:34:26)
#Medeja7, nije isključeno, a važno je da je povod lijep. Hvala :).
#Teta Dany, ako vas je nasmijalo, onda odlično (ja svim tetama govorim vi, nemojte zamjeriti). Pozdrav vama i Anđi :).
#Romantales... Zdravo, Romantales! Podsjetila si me na seriju Dragi John. Izvrsna serija, nema takvih danas... Ali zato imamo blog :).
#True Serendipity, cilje je i bio da se čitaoci nasmiju. Ako sam uspio onda... To je to! :) Mogao sam i u detalje, ali bilo bi preopširno za blog, a treba voditi računa o blogu i blogerima... :)
#Ljerka, hvala. Dođi opet.
#Frka, ima onaj mali koji igra igrice, a ovisnost o kopanju nosa... Šta postoje i takvi? :) Još smo mi i dobri, šta kažeš? :)
#Crna_orhidejo, ako ovakve stvari tebi mogu uljepšati dan onda ću se potruditi da još neku priču napišem. Ako mi ovi iz centra dozvole (trenutno su mi ograničili vrijeme koje smijem provesti ispred monitora) :).
#Uzorita, dobro, nije dobro ni biti u drugoj krajnosti pa nikako ne koristiti internet, a blog isto tako, dok ne prijeđe u zavisnost, kao i sve drugo. Ja sam jedne godine bio ovisan o šipku, onom dalmatinskom. Dva i po mjeseca sam ga jeo, a kad je nestao s pijace bio sam u teškoj krizi. Ruke su mi bile žute od sjemenki i kore, a ja sam se tresao za vrijeme najveće krize. Mogao bih napisati jednom nešto o tome da mladi ne zalutaju u mrak šipka kao ja. E, to je bila ovisnost... :) A što se tiče benda, moram reći da ću se potruditi da ga nađem i preslušam, pa čak i da vidim na koga to podsjeća. Samo, ja sam ti veliki skeptik kad je britanska muzika u pitanju, a rekao bih da su ovi o kojima pričaš upravo Britanci :). Amerika je ipak u velikoj prednosti :). Razotkrivanje ili ne, ne znam. Treba pomoći svojim iskustvom onima koji su na dobrom putu da "zabriju" :)). Lijep pozdrav!
Objavio/la mladi luk (3. ožujak 2008 1:52:50)
Pošto pročitah i vidjeh da se ovdje i nekakve ocjene dijele, molim lijepo, ja ti dajem čistu peticu, jer imaš sve elemente zastupljene, pravopis i interpunkcija u redu...priča ima početak i kraj i to je to! Sjedi 5!
Objavio/la akvamarin (3. ožujak 2008 9:31:00)
#Akvamarin, zahvaljujem što si istakla ove stvari koje rijetko tko navodi. Hvala i dođi opet. A imam i novu priču :)).
Objavio/la mladi luk (4. ožujak 2008 3:08:05)
Šesnaest metara

Volim kad sam u šesnaest metara. Volim i kad imam loptu u svojim nogama. Najbolje je kad imam loptu u svojim nogama i istovremeno se nalazim u šesnaest metara. Još je bolje kad se takve stvari podudare na nekoj velikoj i važnoj utakmici. To je izuzetan osjećaj. Rijetko se dolazi u takvu priliku. Pun stadion, značajna utakmica, savršena trava, televizijski prijenos, najvažniji trofej, dug put do tog meča i ja u prvih jedanaest. Nalazim se u šesnaest metara i imam loptu u nogama. I pozicija je dobra. Šta će se dogoditi?



Ma Luki, ako si sinoć "posudio" neke dobre patike u Bg, a zatim pojeo vegetarijansku salatu uz svoju omiljenu vodu u McDonaldsu,
sigurno postižeš pogodak!
:}
Objavio/la uzorita (22. veljača 2008 22:56:45)
... Probudit ćeš se?
Objavio/la romantales (22. veljača 2008 22:57:11)
bila u sličnoj situaciji..i golmanica mi obranila :))) btw ja još čekam priču...hoću je barem za rođendan dobiti?? :) pozz
Objavio/la nevina_suza (22. veljača 2008 23:24:29)
ja bih se možda ustrtario; hoću li zabiti gol ili ne, ali ti, profać nogometni - ne vjerujem ;))
Objavio/la inicial (23. veljača 2008 5:20:55)
i kako je Završilo?!!! Dobro jutro...dobar dan.Kiss:)))
Objavio/la medeja7 (23. veljača 2008 9:04:53)
:D heh... i ja se kanda geografski širim, al ne po nogometnom igralištu :D
Objavio/la samba (23. veljača 2008 10:45:26)
...dogodit će se ono što si zamisliš... kiss :)))
Objavio/la true serendipity (23. veljača 2008 11:02:56)
#Uzorita, uzeo sam patike, nekoliko kutija, ali nijedne mi ne odgovaraju, nisam u žurbi pazio. U stvari, jednu mi je kutiju uzeo neki nasilnik na ulici kad sam izašao iz dućana i vrlo je moguće da je to bio broj koji mi odgovara. Zamisli, oteo mi ih je! Evo vidiš šta se poštenom čovjeku može dogoditi na našim ulicama...
#Romantales, ili ću šutirati? A kad se šutira onda je sve moguće. A moguće je da oklijevam pa da prilika ode u nepovrat, kako bi to rekli sportski komentatori.
#Nevin_Suzo, bolje je kad obrani nego kad ni ne šutiraš. A priča... Ovo u zadnje vrijeme su neki teklstovi iz prošlosti, nekako se ne mogu natjerati da pišem ovih dana. Zavisi kad će ti biti rođendan, možda i bude priča :)).
#Inicial, nisam ti ja neki profesionalac, ja se zbunim u takvim situacijama :).
#Medeja7, još ne znam. Dobar dan. Kako si? :)
#Samba, ja se toliko širim da ću, ako nastavim, biti dovoljno dobar samo za golmana jer ću pokrivati veliku površinu gola :)). Da se to ne bi dogodilo, danas idem pješačiti 10 km i danas jedem samo radič, dok se ne pojavi matovilac :)).
#True Serendipity, akoostane u priči onda će se upravo to dogoditi. Mene zanima situacija na terenu :). Lijep pozdrav!
Objavio/la mladi luk (23. veljača 2008 15:11:59)
hmm..moj nick je krivo napisan i to ti ne mogu oprostiti :)) ispričaj mi se,odmah ) a rođendan,imaš manje od mjesec dana..17. :) pozz
Objavio/la nevina_suza (23. veljača 2008 17:59:25)
predobro... nadam se da je priča imala sretan kraj.. pozdrav patikama iz beograda :)
Objavio/la zgubidanka (23. veljača 2008 18:41:39)
Goooooool!!!!!!! ( to je zbog beogradskih nivih patika, pa nema veze ako broj nije dobar) Pozdravček :)))
Objavio/la akvamarin (23. veljača 2008 22:42:31)
Mislim da definitivno sve ovisi o tome što si u horoskopu. ;)
Objavio/la natuknica (23. veljača 2008 23:12:44)
#Luk, molim te samo nemoj prema golu da ne završiš kao Eduardo!
Ti stvarno imaš neke moći, ovaj post ne može biti slučajan. Sve je zaokružila ta njegova ozljeda na žalost.
Dobar ti dan
Objavio/la uzorita (24. veljača 2008 2:05:14)
#Nevina_Suzo, molim te oprosti, neće se ponoviti, bio sam nepažljiv. Uputit ću i službeno izvinjenje na tvoju adresu, potpisano rukom :). Daj mi reci, nisam tge to niakad pitao, koju ti glasovnupromjenu najviše voliš? Moja omiljena je sibilarizacija, imao sam čak i grupu koja se zvala Sibilarizacija, ali je trajala dva sata jer se otcijepio bubnjar sklon jotovanju i jednačenju suglasnika po zvučnosti. Jeste li vi imali neke igre na fakultetu do sad? Šta ćemo raditi, čega ćemo se igrati? 'Ajmo jednačiti suglasnike. Može, a kako? Pa 'ajmo po zvučnosti. Heheh. Rođendan ti je uskoro? A ti si ipak zimsko dijete. Jeeeeee :))
#Zgubidanka, malo me žuljajupatike, ali razgaziću ih. Ako ne, organizovaće Koštunica novi moleban :)).
#Akvamarin, sličan odgovor kao i Zgubidanki koja je komentirala 241 minutu prije tebe. Ako se opterećujem brojem patika onda ništa od gola :).
#Natuknice, sad je jasno tko najpažljivije čita i tko analizira moje priče :). Po horoskopu sam šef struke, kako oni to vole reći :)). Hahaha :). A volio bih da sam ovaj put centarfor, da moje ime izađe na semaforu. A baš pišem jednu dugačku priču o nogometu, tj. o mentalitetu nekih ljudi.
#Uzorita, ne znam za njega. Ne ih volio da bude ozbiljno povrijeđen jer sam izrazit emotivac i ne bih volio da bude tužan, ni on ni njegova mnogobrojna familija. Dobar dan i svaki drugi dio dana.
FRIDA JE BILA MOJA KRALJICA, I JOŠ UVIJEK JE, AIZGLEDA DA ĆE TAKO BITI I U NAREDNOM PERIODU uz mogućnost da stvari prerastu u Ramonu i Pinokija, phahahhahaha :))).
Objavio/la mladi luk (24. veljača 2008 3:45:12)
#Luki, znam da si emotivac, vidi se. Ranjen jesi, no vratiti će se tvoja Janna u narednom periodu sigurno i sve će tvoje rane zacijeliti.
Pusa mala utješna nogometašu
Objavio/la uzorita (24. veljača 2008 8:54:33)
znaš, dogodit će se ono što sam želiš... za što se sam potrudiš... znaš po onoj, kako si sam prostreš tako ćeš i leći... ili tako nešto... uživaj...
Objavio/la m.o.n.y- (24. veljača 2008 12:41:18)
Čuj kad se probudiš javi što je bilo, strah me da ne promašiš gol....pozdrav
Objavio/la ljerka (24. veljača 2008 17:31:03)
u takvim situacijama se obično kresne stativa...al' pamtiš dobar osjećaj prije, i to je nešto...
Objavio/la frka (25. veljača 2008 17:49:13)
isprika uvažena .) moja najdraža glasovna promjena je palatalizacija :)) ne pitaj zašto :)) a igre na faxu??ma kakvi..nema toga kod nas..a zima i nije baš moje doba,više proljeće...ipak sam ja ribica u horoskopu:))
Objavio/la nevina_suza (25. veljača 2008 19:23:33)
Dobro je sto mozemo komentirati i mi anonimni koji to ne zelimo biti. No, jel' pao zgoditak prikane moj?
Objavio/la misko (Neregistriran) (27. veljača 2008 19:45:29)
#Uzorita, još ću pomisliti da si vidovita, pored toga što si uzorita :). Volio bih da si u pravu za Jannu, da se vrati... A za ovo drugo nije važno, važnije je da ona uskoro bude tu. Nisam jedini koji bi joj se obradovao, ali vjerujem da sam ja njen najdraži bloger, phahahhahaha :)))). Hvala na tvojoj posljednjoj rečenici, ali posebno na ovoj za Jannu, iako ne želim praviti paradu ovdje, ali drago mi je da je ljudi spominju, ona mora znati da smo uz nju. Puno sreće Da Silvi i neka kazne neigranjem onog idiota Engleza (kako pokvaren narod, to nema nigdje u Evropi).
#M.O.N.Y. moj prijatelj Zoran, Cigan po nacionalnosti, misli da si ti posebna blogerica jer se zoveš Mony, hehehe :))) . Treba uhvatiti golmana u raskoraku i šutnuti u nebranjeni dio mreže. Jesam ili u stanju ako je ispred mene najbolji golma otkako se Zemlja ohladila?
#Ljerka, javit ću ja ili Božo Sušec. Hvala. Pozdravljam te i želim ti sreću! :)
#Frka, a poslije stative slijedi hvatanje za glavu i čuđenje što nije zgoditak, a onda godine prepričavanja koja je to šansa bila... :)
#Nevina_Suzo (zvat ću te Suzy, Suzy is a headbanger...), živjele glasovne promjene! Jesi li ti za neću ili za ne ću? Za hoću ili ho ću? :))))
#Miško, stari, gdje si? Kako si me samo obradovao ovdje, hehe :)). Još uvijek sam u 16, ali je lopta izbijena i sad čekam da se ubaci u srce šesnaesterca. Dobar osjećaj, posebno ako si Inzaghi :)).
Objavio/la mladi luk (28. veljača 2008 3:27:26)
suzy,to me podsjeća na ono-"moja kobila suzy,suzy" :))) zovi me imenom,dakle Maja..za tebe profesorica Maja :)))
Ja sam za neću,jer ja neću promjene,a hoću da bude po starom ..i neću nikakve promjene..samo glasovne hoću :) sada sam se sva zaplela.. :)
iđem ja na Jarunj i iđem na Zg Indoors..i nemoj me više navlačiti na komentare,jer NEĆU komentirati..HOĆU novi post :))) book
Objavio/la nevina_suza (28. veljača 2008 15:04:52)
Preko ograde (priča iz arhive)

U 16:28 sam ušao u kino i kupio kartu za crtani film Preko ograde (Over The Hedge). Ušao sam u kino-dvoranu. Nije bilo problema na ulazu, karta je bila ispravna. Tamo je sjedilo dvoje djece i pored njih dvije žene. Onda sam i ja sjeo. Gledao sam u bijele žvake zalijepljene po podu, žvake po kojima su sad jurili mikrobi i bakterije i činili ih crnima. Sjetio sam se pank pjesme Bubblegum Girl. Sjedio sam čekajući mrak i projekciju. Jedva sam našao i sjedište na kome nije bilo tih otpadaka iz tuđih usta. Neće tako biti kad Vojvodina dobije autonomiju. A ne, ne. Onda će biti sve drugačije. Ili kad dođe novi ustav. Ili kad Srbija uđe u EU. Ili kad... Samo treba čitati novine, pratiti vijesti, izalziti na izbore, gledati televiziju, slušati političare, lokalne političare... Onda su ušla i dva tinejdžera sa kokicama, hamburgerima i gaziranim sokovima. Ne volim tinejdžere kad se tako ponašaju. Ovi su odmah, čim se svjetlo prigušilo, stavili noge na naslone ispred sebe. Bosanci, nema sumnje, pa to ovdje nikad nije viđeno prije najezde miliona Bosanaca. Sad će lijepiti žvake na pod. Ma sigurno su samo zbog toga i došli. Nema sumnje, u mraku se vidi da su Bosanci. To se zna kad su Bosanci. Nas je sedmoro čekalo početak filma u gradu koji ima tristo hiljada stanovnika. Kladim se da ih je u tom trenutku više isti film gledalo na lošim dvx kopijama i na kompjuterima u svojim malim stanovima.

Kad je film počeo, iza mene su se pojavile dvije djevojke. Čuo sam im glasove. Nisam se osvrnuo da vidim kakve su. Svaka sedamdeseta mi može privući pažnju svojim fizičkim izgledom. Jedna Marina mi je rekla da cure gledam dvodimenzionalno. Božo mi je rekao da ni mi nismo Tarzani. Možda su oboje u pravu. Svaka sedamdeseta od tih sedamdeset ima koliko-toliko u glavi. Dakle, svaka četirihiljadedevetstota zaslužuje da se okrenem. Ali mrak je, a rizik veliki. A ja gledam cure dvodimenzionalno iako baš nisam neki Tarzan. A šta ako je neka od njih članica Mense? Možda bih se ipak trebao okrenuti da ne propustim životnu priliku, Mensa je u pitanju. Ali nisam. Očekivao sam da film počne.

Ne znam kako sam odlučio da odem u kino (furam se na Nijemce, zato pišem kino, das Kino). Ali eto, dogodilo se. A zašto? Zato što je svoj glas za potrebe ovog crtića posudila i stanovita Kanađanka Avril Lavigne (valjda sam ispravno napisao njeno ime i prezime).
Oni klinci su povremeno vrištali, žene pored njih su bile tihe, tinejdžeri su žderali, a cure iza mene su se povremeno kikotale. U 17:50 film je završio. Nije me zadovoljio. Tehničke mogućnosti i ostvarenja me ne zanimaju i ne mogu me impresionirati kao takvi, sami po sebi, bez svrhe. Nema neke čvrste priče koja bi držala pažnju. A i te stereotipne predrasude; mačka je ispala nalickana i sklona ulizivanju, pas dobar i sklon igranju i druženju, a medvjed zao. Radnja i scenario blijedi, humor tu i tamo, emocije zanemarive. Jedino vrijedno u tih osamdeset minuta bio je prelijepi glas prelijepe Kanađanke. Glas koji je potpuno u skladu sa očekivanima, u harmoniji s njenim pjesmama, sa njenim prelijepim licem i sa 160 centimetara njene visine. Ona je opravdala tih dvije stotine dinara.

Pospan i škiljav krenuo sam van. Odlučio sam da se razbudim tako što ću pojesti šampitu. Jedini kolač koji se jede u slastičatrni, svi ostali su bolji kod kuće, kad mama napravi. Jedan od rijetkih kolača koji zavrijeđuje da se o njemu napiše priča. Sjeo sam u jednu popularnu slastičarnu u Zmaj Jovinoj ulici. Čekao sam konobarice. Ponižavajući je to posao, biti konobar, tako mi je rekao jedan moj poznanik konobar kod kojeg pijem već osam godina. Rekao je da je jedino prijatno u tom poslu kad dođe vrijeme za naplatu. Pa to je prijatno u svakom poslu, prijatelju moj, ako voliš novce i ako ti nije žao ljudi. Kad si konobar, to ti nekad može biti prijatno. Jednom sam sjedio pored jedne mame i njena dva sina. Pristojna porodica. E, njima ne bih lako naplatio. Pristojna mama i pristojni sinovi. Rijetkost je to vidjeti. Došli su da popiju limunadu. Čudo, ali takve me situacije mogu lako razmekšati. Rastužiti me uvijek mogu. Iako lijepa scena, ja tu vidim svašta. O nekim stvarima ne treba razmišljati, ova planeta je takva kakva je. Najzanimljiviji novosadski pisac (a jaka mi je konkurencija, baš) sjedi u slastičarni i čeka slatki bijeli kolač, zamišljao sam blago ispruženih nogu, da moje držanje ipak ostane pristojno. Da sve bude u skladu, razmišljao sam o jednoj curi za koju bi oni koji vole taj izraz mogli reći da je slatka, a ja sam je se sjetio i zamislio u bijeloj majici u kojoj sam je vidio već skoro punih 10 mjeseci prije toga. Čekam i razmišljam. Konobarice se ne osvrću. I dalje sam čekao. Da, bio sam na koncertu Avril Lavigne 2005. u Budimpešti, a njeno je srednje ime baš Ramona (sasvim slučajno), onda sam 2006. objavio tu knjigu, a sad čekam konobaricu da joj kažem da mi donese jednu šampitu jer mi se baš šampita sad jede. A knjigu žele čitati i u Torontu, blizu male Avril. I čitaće je, stiže u Serbicu, najveću srpsku knjižaru na svijetu. Brodom, ali stiže. Mornari na brodu listaju, poneki i čitaju, smiju se, sviđa im se... Čekajući kolač, morao sam razmišljati o nečemu. Na tren mi se učinilo da čujem svoju omiljenu pjesmu My-My Kind Of Girl. Da, samo mi se učinilo.

Kad sam vidio da ne dolazi nijedna konobarica da me posluži, a prošlo je već pet minuta, ušao sam unutra i sjeo za stol. Čekao sam opet. Gledaj ga, ovaj misli da je prvi na redu. Sad je gledao film.  I sad je došao kod nas pojesti šampitu. Ali, ne zna da ima i važnijih od njega koji imaju prednost. Ne zna ni da se nama danas ne radi. To bi mislila prosječno inteligentna konobarica, ali ne inteligentna po onim nekakvim testovima za koje se plaća. A šta nju ustvari zanima šta ja radim, njen je posao da mi da kolač, i da se nada napojnici. Ali nije došla naredne četiri minute. Ustao sam ljutit, prišao šanku i pogledao u njih. Jedna je čitala Svet, druga je čačkala nokte, treća je cupkala uz Cecu, četvrta i peta su gledale kroz staklo pederaše na ulici. "Čekam devet minuta jedan kolač, a vas pet nije u stanju da ga donese. Sad ga neću uzeti jer ćete mi u njega pljunuti ili ću naći dlaku u njemu. Treba vam dati otkaz! Zbogom!", rekao sam i izašao van.
 
Uskoro, našao sam se u drugoj slastičarni, u Ulici cara Dušana. velik car, odlična slastičarna, ljubazne djevojke unutra, iza šanka.
Prepoznala me ona viša. Jednom sam tu prao ruke kad sam ispred promijenio gumu. Sad sam došao pojesti jednu šampitu. Naručio sam je, tu šampitu, svježu i preslatku. Za kolače je, kao i za cure, najbolje kad su baš takve, čiste i preslatke. Uzeo sam i vodu, Knjaza Miloša, svjestan da postoji i neka bolja voda,
malo dalje. U najboljoj slastičarni u gradu čekao sam najslađi kolač nasvijetu sjedeći uz zid koji se nalazio stotinjak kilometara jugozapadno od najslađe djevojke na svijetu. I najljepše, a to nije isto, slatko i lijepo. Konobarica je stigla i pogledala me pogledom koji je govorio "Uh, kako ti mijenjaš gume na autu, ti bi mogao raditi na trkama formula, u svaki tim bi te primili...", a ja sam se zahvalio i počeo jesti. Ubrzo sam naručio još jednu šampitu. Potrebne su dvije slatke šampite i samo jedna djevojka, ako je sjeveroistočno slatka. Onda se na televizoru u uglu pojavila Amy Lee, gotik rok princeza. Vidimo se za mjesec i po, bejbe. Lijepo se obuci, rekao sam joj između dva kadra dok je ona u toj pauzi crvenu haljinu zamijenila crnom garderobom i crnim čizmama. Otpio sam gutljaj vode pa obrisao usta salvetom. Platio sam račun, mahnule su mi obadvije konobarice i ja sam izašao uz osmijeh. Kokain i alkohol me nikad nisu uspjeli tako oraspoložiti kao dobro pripremljena šampita.

Sjeo sam u suto uobičajenim stilom koji se nimalo nije razlikovao od svih tih ljudi koji su u svom životu ulazili u auta. Baš tako sam ušao, isto kao i oni. Možda je to bila jedina sličnost s nekima od njih. Onda sam pokrenuo auto, pustio disk i krenuo prema Futoškom putu. Uz Avril Lavigne sam zapjevao "Who Knows"...



zanimljive su te šampite kad tako pokrenu priču ;))) mnogo si stvari iznio ovdje. možda ti ne gledaš cure 2D, nego su one same od sebe to napravile?! možda se ono 3D negdje duboko krije?! da. filozofija rano ujutro ne sjeda dobro na želudac ;))) kiss
Objavio/la true serendipity (15. veljača 2008 7:57:00)
Ipak je najbolje šampitu podijeliti sa slatkom curom. Da postane još slađa. A i da pogurne treću dimenziju. ;) :D
Objavio/la natuknica (15. veljača 2008 9:26:33)
Onda su ušla i dva tinejdžera sa kokicama, hamburgerima i gaziranim sokovima. Ne volim tinejdžere kad se tako ponašaju. Ovi su odmah, čim se svjetlo prigušilo, stavili noge na naslone ispred sebe. Bosanci, nema sumnje. Sad će lijepiti žvake na pod. Nema sumnje, u mraku se vidi da su Bosanci. To se zna kad su Bosanci. Nas je sedmoro čekalo
O Mladi luče baš si me razočarao!!!
Ni ja ne volim bahate pubertetlije ili adolescente ako hoćeš stručnije, ne volim ni nepristojne, neodgojene ljude bez obzira koliko godina imaju, ali od kuda i zašto pomisao da su Bosanci? I to je još vidljivo i u mraku?!?! Zašto uopće Bosanci? Ili zašto uopće loše ponašanje povezivati s bilo kojom nacijom? Dovoljno bi bilo reći neodgojeni balavci!!!
Šteta, jer baš mi se dopadalo tvoje piskaranje.
Objavio/la Anoniman (Neregistriran) (15. veljača 2008 9:33:07)
Ovaj predhodni kom. je moj.
Objavio/la akvamarin (15. veljača 2008 10:20:03)
e dobre, stare šampite...sjetio si me na moje gimnazijske dane...mmmmmm...ukusne, ponekad preslatke...a Jana...što da ti više kažem...Ti se dečko za Poljubit.Evo...CMOK!!!:)))
Objavio/la medeja7 (15. veljača 2008 10:20:35)
#Luk, istina je to što piše akvamarin, to ne spada u tvoje tekstove. Ti nikako nemaš takve predrasude. Malo je ispalo nespretno, no mi koji te čitamo znamo da to nisi ti pravi.
Na kraju možeš biti sretan što nisi pobrao salmonelu u toj slastičarni.
I žao mi je što nema tvoje Janne! Vidi se da ti strašno fali.
Dragi ste mi i ti i ona i sigurno će ti se vratiti, a s njom i onaj stari veseli Mladi luk.
Moj pozdrav
Objavio/la uzorita (15. veljača 2008 12:52:08)
#True Serendipity, vrijeme je da se napiše priča posvećena šampitama :). 2D I 3d, a nije to sam tak. Filozofija ne sjeda na prazan želudac, iako je ja nisam volio ni kad sam popodne išao u školu. Nije mi išla filozofija nikako :).
#Natuknice, problem je u tome što ja znam vrlo malo ljudi koji vole šampite, a čini mi se da ih cure vole još manje nego dečki. Tako ispada. Tako kažu moja iskustva :).
#Akvamarine, žao mi je što si tako shvatio dio o Bosancima, ali ja sam bio sarkastičan i govorio sam u tom dijelu o dijelu (naglašavam samo o jednom dijelu) stanovnika Novog Sada koji gledaju ko je odakle i sve loše pripisuju onima koji su došli. U tom kontekstu je bilo navedeno i to o Bosancima. Normalno da ne mislim da se iz aviona vidi ko je šta, niti mislim da je to važno. Žvake bacaju i jednii drugi i treći, neki više neki manje, ali to nema veze s tim ko je odakle, ko je gdje rođen. A baš sam se onima koji tako misle htio malo narugati, a ima ih gdje god kreneš i to su žestoke predrasude koje ponekad dovode i do velikih animoziteta. Posebno kad se u sve uplete i politika. Malo kasnije sam prenaglasio značaj udruženja Mensa, a razlog je sličan. Nadam se da si sad stekao jasniju sliku o meni :)).
#Medeja, a i ti voliš šampite? :) Nije lako naići na prave šampite, baš kao ni na pravu picu ili odlične grožđe na pijaci, pa ni na pravu curu, ali kad se naiđe... :). Vidim da i ti voliš istu vodu koju i ja volim. To je lijepo :).
#Uzorita, objasnio sam Akvamarinu, a opet ću ponoviti da je riječ bila o ironiji, mislim na dio sa Bosancima. Ja nemam takve predrasude, ali neki imaju. A najbolja ćuška takvimaje ironija, pa čak i sarkazam. Što se tiče salmonele, valjda smo se cijepili u osnovnoj školi protiv nje, zato nema opasnosti da ćemo se zaraziti istom. A u vezi Janne, očigledno je da ste moju omiljenu vodu povezali s njom, a ne mogu reći da me to ne veseli. Janna ovdje ne piše već pet tjedana, a ipak je nismo zaboravili. Vratit će se, hoće. A vrijeme Mladog Luka tek dolazi, ide proljeće. Pozdrav i tebi.
Objavio/la mladi luk (15. veljača 2008 13:20:36)
o))) Jel ti to nesto licno protiv Bosanaca? Salim se,iako geografski polozaj i nacionalna pripadnost ne odredjuju klturu i pristojnost slazem se s tobom,jer vecina tih Bosanaca koji s otisli tamo su nekulturni i nepristojni,jednostavno nisu imali gde da nauce ili od koga.A sto se drugog dela price tice trebao si malo vise paznje da posvetis sampiti nego konobaricama o))) pozdrav
Objavio/la neko zaljubljen (15. veljača 2008 13:23:50)
#Neko zaljubljen, mislio sam da će iz same priče biti jasno šta sam htio naglasiti kad sam spomenuo Bosance, ili bilo koje druge doseljenike u grad. Pa nisu ti Bosanci došli baš iz prašume. Nikako ne stoji da se ne znaju ponašati ili da nisu imali od koga naučiti. Normalno, nisu svi ljudi isti, razlikuju se ljudi unutar jedne porodice, a kako ne bi na nekom većem nivou i u većoj skupini. Spominjanjem Bosanaca samo sam htio naglasiti da se tako ne smije govoriti o ljudima, a ovdje je nažalost to čest slučaj, i to iza leđa što je još smrdljivije nego inače. Šampite će dobiti posebnu priču :). Pozdrav i tebi i nadam se da je sad ovaj mali dio o Bosancima i ostalima jasan.
Objavio/la mladi luk (15. veljača 2008 13:35:27)
Mir, mir, niko nije kriv... :))):)))
Objavio/la akvamarin (15. veljača 2008 13:47:57)
drago mi je što sam te inspirirala,jer ova priča je jako zanimljiva..
i sada sam shvatila zašto me oduševljavaju tvoje priče..jer navodiš sitnice koje se čine nebitnim,a tebi su opet bitne..npr. ovo za žvakače na pločniku..sviđa mi se to :)
pročitala sam poruku,ali sam prvo išla komentirati priču,a sada idem odgovoriti na poruku :) veliki pozdrav
Objavio/la nevina_suza (15. veljača 2008 13:56:28)
Dok sam ja citao pricu ti si napisao ovaj komentar,jasno mi je da je ironija u pitanju ali nisam na vrijeme shvatio da nije na Bosance,mozda sam trebao procitati dvaput o))) I sam sam Bosanac i mogu ti reci da nema bas mnogo kulture u Bosni,no to nema veze. Sad sam u potpunosti shvatio pricu (mislim i na taj dio s Bosancima) odusevljava me tvoje pisanje,nekako mi te price uvijek izmame osmijeh o)
Objavio/la neko zaljubljen (15. veljača 2008 18:53:02)
pa, znaš, ja tebe čitam već neko vrijeme, s užitkom... ali baš zato što su tvoje priče tako lijepa fikcija, rado se stavljam u klasičnu poziciju pasivnog, nepoznatog čitaoca...
a, sad kad sam tako blizu, sigurno ću doći opet prošetati Zmaj Jovinom.
pozdrav
Objavio/la skviki (15. veljača 2008 22:03:10)
Ne mogu ti ništa reći osim da ne volim šampite, nikad ih nisam voljela, nemaju nikakvog okusa osim slatkoće, pretjerane za moj ukus. I sve kako ih ne volim ostale su mi sinonim za nekadašnje kolače iz slastičarnice ... srećom pa danas ponuda nije ograničena samo na krempite (koje ja zovem kremšnite) i šampite.
Inače, jako volim peći kolače i uopće volim kuhati, no to već znaš, ne?
Objavio/la romantales (15. veljača 2008 23:04:36)
#Akvamarin, nitko nije kriv, samo je bio mali nesporazum oko Bosanaca. E, i ti Bosanci, uvijek neke zavrzlame s njima... :)
#Nevina Suzo, jesi me inspirirala, ali sam izbacio neke dijelove iz priče jer sam se previše hvalio oko te knjige, a to je samo knjiga. Da neko ne bi pomislio da samozbiljan, izbacio sam neke rečenice, a neke sam promijenio. Zahvaljujem na svim ovim pohvalama od buduće profesorice. I gdje su sad ti što su tvrdili da ne znam pisati ? :)))
#Neko zaljubljen, važno je da je sve jasno sad, da ne bude nekih nejasnoća po kojima ću ostati upamćen. To je teško pitanje, mislim na Bosance i kulturu, moglo bi se o tome baš mnogo pisati, anema se vremena :). Tužno je kad se ljudi idu vrijeđati na tom nivou. A ima toga i među blogerima, i među neregistriranima, a najgori su političari i novinari (onaj smrdljivi Luković, na primjer). Hvala i tebi za komplimente. Osmijeh je odlična stvar :).
#Skviki, hvala, iznenadila si me :). Ako se izgubiš u Zmaj Jovinoj, pošalji mi komentar sa laptopa, ja ću ti pomoći da se tamo snađeš :)). A i reći ću ti gdje su najbolje šampite u gradu :). Za vodu i sama znaš koja je najbolja i koju najviše volim(o) :))). Phahahhahaha :)).
#Romantales, kažem ja, maloje onih koji vole šampite. A postotak dama među takvima je zanemariv :). Ali ti zato voliš mađarice, znam to, baš kao i ja :). I buhtle. A ja volim i one, kako se zovu, fritule, da. Fritule se to zove, i jako lijepo zvuči. A šampite jesu sinonim za slastičarske kolače, to se ne može napraviti kod kuće, ne, ne. Ako krempite zoveš kremšnite, onda i šampite trebaš zvati šamšnite, zar ne :)? Ovo oko kuhanja znam, a voliš i putovati i pisati o tome, i to je isto lijepo. Pa, ona pita ti je lijepo ispala, bar na slici, a sigurno i uživo :)). Lijep pozdrav! :)
Objavio/la mladi luk (16. veljača 2008 1:52:28)
Nisi vidio da sam ti ostavila komentar i na "pedeset godina"?
Objavio/la romantales (16. veljača 2008 9:32:44)
Eeeeee, mađarice...
Objavio/la natuknica (16. veljača 2008 12:47:58)
Dobro jutro :) Šta postoji netko tko je rekao da ne znaš pisati?!Ma da ga ja vidim :) Ja čekam ljubavnu priču.. :)
Objavio/la nevina_suza (16. veljača 2008 14:05:42)
sad kada sam citala tvoj post osjecala sam svu energiju tvog grada. tako zudim vec godinama posjetiti neki od gradova vaseg kraja.... ima nesto posebno kod vas.... ostavljam ti lijep pozdrav dragi luk :)
Objavio/la Teta Dany (19. veljača 2008 10:04:50)
a tko kaže da svi Tarzani ovoga svijeta privlače žene koje su ponosne nositeljice svih atributa koji se stišću u te dvije dimenzije kroz koje one prpošno koračaju? Tarzan je mogao bit Tarzan samo zato što su mu majmuni bili konkurencija :) da budemo politički inkorektni just for the fun of it :) U svakom slučaju, uživala sam u ovom tekstu, zaista, iako ne volim šampite, niti bilo koje preslatke kolače. Više sam tip za crnu čokoladu... Lijep pozdrav
Objavio/la Ithiriel (19. veljača 2008 10:24:49)
#Romantales, vidio sam naknadno i pročitao. Hvala :).
#Natuknice, ehehehe, Mađarice (ili u jednini ide, kako ide) :)))).
#Nevina_suzo, a bilo je i takvih stavova. Tko zna, možda se nekome ne sviđa šta pišem pa onda tako i kaže. A ljubavna priča... Mamorat ću je napisati, nisam dugo nijednu takvu, iako se to uvijek provuče bar malo :).
#Teta Dany, hehe, a kad ponestane energije tu je šampita da je nadomjesti :)). Ma sutra idem pojesti tri, pa popiti jednu vodu, pa prošetati, pa još dvije. Pa u Merkator da imam za naveče, kupiću još tri :). Sutra mi je dan za šampite. Želim ti dobrodošlicu u Novi Sad. Kad odlučiš doći obavezno se javi da ti kažem gdje su najbolje šampite. I hvala za ono što sam preko tebe došao do bloga izvanredne Anđe Marić :).
#Ithiriel, da znaš da sam te citirao u vezi ovoga ko mu je bio konkurencija, a i ovo za dvije dimenzije sam ubacio. Može i čokolada, i ja sam za to, obično volim smeđe kolače, što više čokolade to je kolač bolji, ali šampite su izuzetak. I šamrole, ali to je isto, zar ne? :)
Objavio/la mladi luk (20. veljača 2008 23:30:57)
#Luki,mogla sam ti i ja otkriti blog Anđe Marić, ma samo da sam znala.
Ako želiš dam ti link Uršule Tolj! Nju isto vole u Piramidi. Samo ti papaj šampite.
Kako Suza kaže i ja bih jednu takvu, ljubavnu. Može?
Moj pozdrav
Objavio/la uzorita (21. veljača 2008 0:01:05)
#Uzorita, bit će, i ja bih volio da bude, ali za to treba biti i inspiracije, a ne znam hoće li je biti. Ustvari, imam započetu jednu o zaljubljenosti, te su još bolje jer je riječ o euforiji. A o tome su i Ramonesi pjevali, hehe. Pored toga, biće jedan post i o luku, samo da izbije iz zemlje i pojavi se na pijacama. Ne znam tko je Uršula, a ja Anđu volim još iz one emisije u kojoj je uređivala tuđe stanove i sobe, to je bilo odlično. A volim i grupu Flare. U Piramidi se nije baš pokazala, ali daleko od toga da se osramotila kao ona Alka Vuica. Ipak je tamo Vesna Škare-Ožbolt dominirala izjavama, Anđa izgledom, a Alka bedastoćama (kako bi to rekao moj nastavnik iz tjelesnog u sezonama 88/89, 89/90 i 90/91). Za cure poput Anđe se vrijedi za cijeli život odreći šampita i preroniti Atlantik :).
Objavio/la mladi luk (21. veljača 2008 0:06:33)
NA kraju se pitam je li ovo oda prošlom vremenu, oda šampiti, oda jednoj djevojci ili, ili, ili... :) Zanimljiv tekst, ali ono s Bosancima si možda mogao malo drugačije :D
Objavio/la anlah (21. veljača 2008 10:49:10)
Pedeset godina
Vladimir je doselio u Novi Sad prije dva mjeseca. Jedva da je shvatio na kojoj je strani Dunav, a na kojoj Klisa, kad je došao u (ne)priliku da odredi gdje je Futoška ulica, a gdje Futoški put. I tako se Vladimir obratio nekom dedi pored kojeg je stajala neka baka. Taj deda je bio muž toj baki, a ta baka je istom tom dedi koji je njoj bio muž bila žena, takoreći supruga. Izgledali su mladoliko, ali je Vladimir čuo kako pričaju šta još moraju obaviti i kupiti jer za nekoliko dana obilježavaju pedesetu godišnjicu braka. Deda je pažljivo slušao Vladimirovo pitanje. Onda je rekao:

"Ovo ti je Futoška ulica, a ona iza nje je Futoški put."
Na to se baka osvrnula i rekla dedi:
"Šta pričaš, ovo je Futoški put, a iza nje je Futoška ulica koja vodi prema Futogu."
Deda ju je pogledao, onda je pogledao u Vladimira:
"Ne slušaj je, dečko, stara je. Samo ti idi tako kako sam ti ja kazao."
"Šta pričaš, ovo je Futoški put...", ponovila je baka i uhvatila dedu za ruku. On je spustio pogled prema njenoj ruci i ozbiljno izgovorio:
"Jesi ti luda, ženska glavo? Valjda ja znam gde je šta..."
I tako su oni nastavili raspravu. Vladimir je ušao u autobus i iz autobusa vidio kako se njih dvoje sve žustrije prepiru brzo otvarajući usta i mlateći rukama oko sebe.

Narednog dana je Vladimir, nekim slučajem, sreo toga dedu na ulici. Nosio je papire u ruci taj deda. Pozdravili su se. Deda mu je rekao da je baka zatražila rastavu braka. On se složio, nije ni on bio zadovoljan bakom. Rekao je da već čitav dan između njih traju nepremostive razlike. A da Vladimir nije postavio to nevažno pitanje, oni bi slavili pedesetogodišnjicu sretnog braka. Eto vidite kako doseljenici u velike gradove donose zlo i nesreću i kvare ustaljeni tok života.



Da, stvarno. Mislim da bi doseljenici, prije nego što usele u veliki grad, trebali barem naučiti njegovu kartu napamet. ;) Samo ne znam što da radim sa sobom. Ja ne znam gdje je koja ulica u mom rodnom gradu. Mislim da ću morati potražiti neki manji, koji se lakše uči. :)
Objavio/la natuknica (13. veljača 2008 8:19:02)
Zgodno.
Objavio/la akvamarin (13. veljača 2008 9:55:41)
ok, ovo me stvarno potreslo. 5o godina braka u vjetar zbog idiotizma?! a najžalosnije je što se to događa svaki dan. uf.
tebi pozdrav ostavljam :)))
Objavio/la true serendipity (13. veljača 2008 10:05:36)
"sada ne znam da li da se smijem ili plačem"...ali Istina...velika Istina, treba napisati Priručnik kao što ga mi u Rijeci imamo "Kako čitati Grad"...ali vjerojatno ni to ne bi puno pomoglo...Pozdrav dragi Lučeeeee...kiss:)))
Objavio/la medeja7 (13. veljača 2008 10:21:47)
nevjerojatno! ali događa se.. ova 'svađa' je bila samo povod rastave.. pravi razlozi leže u nekom drugom grmu.. hehe! pozdravljam te!
Objavio/la lana20 (13. veljača 2008 10:35:48)
vidiš... ovo je sve nažalost istinito... sada se ljudi i nakon 50 godina braka rastavljaju... pitam se gdje ćemo mi završiti, a tak ja pa još se ni ne planiram udati... di je to... tek sam srednja škola... a već se razmišlja o rastavi... tako dobivam dojam da je najbolje živjeti bez braka... možeš ti nekoga onda voljeti i bez papira... ostaj mi dobro... i TEME POSTOVA SU TI SUPER... pozzz
Objavio/la m.o.n.y- (13. veljača 2008 14:18:57)
ajme grozno..podsjeća me na moje djetnjstvo,ali neću o tome..još mi nisi odgovorio na pitanje :/ pozz
Objavio/la nevina_suza (13. veljača 2008 18:16:16)
#Natuknice, ili kupi plan ili mijenjaj grad za manji. Nema drugog riješenja. :)
#Akvamarine, drago mi je što tako misliš.
#True Serendipity, pozdrav primam i ne brini, ovo sam izmislio :) Pozdrav uzvraćam! :)
#Medeja7, ne brini ti za ove stare, sve je to kako treba. Pozdrav i tebi! :)
#Lana20, u pravu si. Pozdrav i tebi :).
#m.o.n.y. ja sam i srednju završio pa razmišljam slično kao i ti :). Hvala ti za ovako lijepe riječi, m.o.n.y.
#Nevina_suzo, žao mi je ako je ova priča izazvala neka tužna sjećanja. Nije mi to bila namjera, znaš to. A na pitanje sam odgovorio, ali jednim dijelom, slijedi ostatak :). Pozdravljam te.
Objavio/la mladi luk (14. veljača 2008 0:40:35)
#Luki, tekst je povodom Valentinova zar ne? Nikad nije kasno za novi početak.
Ima nastavak? Baš nekako daje nadu.
p
Objavio/la uzorita (14. veljača 2008 8:46:33)
uff, naoko tako trivijalno, a prouzrokoje takve stvari.... da , da.. Ostavljam ti veeliki pozz!!!
Objavio/la kikke (14. veljača 2008 9:52:10)
#Mladu Luke, dolazi tvoje vrijeme.
#Uzorita, nije povodom toga praznika. Novi početak lijepo zvuči. A lijepo zvuči i 50 godina zajedno. Nema nastavka ako ga ne smislim. Nada nije dovoljna, ali je poželjna, iako i ona sad ima više od 30 godina.
#Kikke, tko zna kakve sve trivijalnosti i slučajnosti utiču na naše živote. Kladio sam se u kladionici nekoliko godina jer je kvota na Galatasaraj bila 10% veća nego u mojoj staroj kladionici. I tamo sam sreo curu koja mi ni sad ne izlazi iz glave, a možda već ima djecu koja se klade. Je l' vidiš ti to?
Objavio/la mladi luk (15. veljača 2008 2:43:23)
I možda bi me njen muž prebio da zna šta pišem :).
Objavio/la mladi luk (15. veljača 2008 2:43:48)
Aerosmith mi svom snagom svira u slušalicama, pa ne znam koliko ću suvislo napisati ... jednom prilikom meni draga gospođa u godinama, u braku preko 50 godina me sretne i kao uvijek razmijenimo par riječi. Naravno, upitam ju i kako joj je suprug. Na to me ona ozbiljno pogleda i veli:"Znaš, uvijek sam se čudila onima koji se razvode nakon 40 i više godina braka. Nije mi bilo jasno što su čekali tolike godine za razvod, zar nisu i prije mogli vidjeti da nisu za zajednički život, pa se pod stare dane idu razvoditi" ... tu je kratko zastala i nastavila:"Sada ih u potpunosti razumijem!"
Objavio/la romantales (15. veljača 2008 22:59:51)
Dan kad sam preronio Dunav

Hm, ne znam kako da vam ovo ispričam, a da povjerujete u to. Zvuči prilično neistinito, ali nemojte misliti da izmišljam. I sami znate da sam do sad pisao samo o istinitim događajima.


Dakle, vraćao sam se iz grada. U autu je svirala neka pjesma s radija. Zaboravio sam ponijeti disk pa sam slušao radio. Onda je neki šlager-pjevač u svojoj patetičnoj pjesmi pjevao o noći kad je preplivao Dunav. Imao je on i one što su išli na njegove koncerte i divili mu se što je uspio preplivati široku i nepredvidivu rijeku. Okrenuo sam auto polukružno na semaforu, ubrzao i parkirao ispred NS Timea. "Kad možeš ti, mogu i ja", pomislio sam skidajući jaknu. Ostavio sam jaknu u autu, hitrim koracima krenuo prema obali Dunava i za kratko vrijeme sam bio tamo. Sagnuo sam se, pipnuo vodu prstima desne ruke. Bila je hladna, ne mogu reći da bi kupanje prijalo, ali nisam htio odustati jer ni u ljeto voda neće biti znatno toplija. Skinuo sam majicu i traperice i ušao u vodu. Zaplivao sam, a nakon tri metra duboko udahnuo i zaronio. Spustio sam se nisko da me struja rijeke ne nosi velikom brzinom prema Rumuniji. A onda sam brzim pokretima nogu krenuo prema suprotnoj strani. Oči su mi bile otvorene, ali sam ih ubrzo zatvorio jer zbog mulja ionako nisam vidio bog zna šta. Mlatio sam nogama sve jače i jače i tako narednih nekoliko minuta. Ne, nisam izdržao bez zraka cijelu širinu rijeke kako ste pomislili, to nije lako, nego sam izronio na sredini Dunava, udahnuo opet i spustio se skoro na dno rijeke. Tu sam naišao na neku veliku ribu koja me htjela zagristi, ali je odustala jer sam bio prevelik zalogaj za nju, baš kao što su i za mene postojali preveliki zalogaji.  Razlika između mene i te ribe bila je što je riba lako odustajala. Čini se da je bila pametnija od mene, ili je samo racionalnije gledala vrijeme preostalo ispred nje. Nastavio sam dalje i vrlo brzo se našao na desnoj strani Dunava. Isplivao sam u Sremskoj Kamenici i izašao iz vode. Gazio sam po pijesku i drhtao dok se voda cijedila s moje duge kose oprane tog jutra šamponom Head and shoulders. Tek je maj, a ni temperatura nije tako visoka pa sam se ubrzo vratio nazad u vodu i opet zaronio. Na to me natjerao i neobičan zadah s te strane rijeke koji se širio odnekud iz tog naselja. Ronio sam sve brže, gledao sam pod vodom, mimoilazio ribe, pazio da ne naletim na neki zalutali torpedo. Uskoro sam izašao na drugoj strani Dunava i bosonog pokupio stvari pa brzim korakom otišao u auto. Uključio sam mašinu i krenuo kući da se okupam i ugrijem. Bio je to dan kad sam preronio Dunav. Neću pisati pjesmu o tome.


Ušao sam u auto razmišljajući da li se isplati sam ići u Beč, voziti se devet sati vozom, biti smješten sam u hotelu, vraćati se nazad opet devet sati, a sve to da bih gledao Evanescence, sam. Da, isplati se. Samo je pitanje jesam li ja spreman na to. To mi je pitanje i sad u glavi, dok se sušim u toploj sobi, a iz ugla stiže glas Amy Lee.



jako uzbudljiva priča... Nisam mislila da bi netko samo tako, bez ikakvog razloga, odlučio preplivati rijeku. Neki bi vjerojatno pomislili da si bio lud, ali meni je to sasvim normalno. Nekada i čovjek treba malo oduška pa učini stvari na koje mnogi i ne pomišljaju...čestitam
Objavio/la big_girl (11. veljača 2008 7:59:26)
moje čestitke :))) i trebaš ići na koncert- uživo čuti amyin glas uf. kiss :)))
Objavio/la true serendipity (11. veljača 2008 9:41:37)
Da si dopustio da te struja ponese prema Rumunjskoj, već bi bio u Europi, onoj ujedinjenoj, s plavom zastavom i zvijezdama u krugu, ovako ...
I uopće ti ne vjerujem, postaješ poput barona Munchhausena, preronio Dunav u dva udaha... da si barem tri puta udahnuo, možda bih i povjerovala ... lol
Objavio/la romantales (11. veljača 2008 9:50:47)
wow! kakav pustolov! super! a baš me zanima trenutak kad su se spojili tvoj pogled i pogled te ribe! što se tiće evanescenca, super su mi! my immortal mi je jedna od najdražih pjesmi! za dobar koncert ja bi i više od9 sati putovala. u8 išćekivanju nove tvoje avanture te pozdravljam! :)
Objavio/la lana20 (11. veljača 2008 11:24:19)
#Big_Girl, a nije bez razloga, ima tu jak razlog :). Štaviše, ja sam je preronio, preplivavanje je prevaziđeno. Hvala na čestitkama.
#True Serendipity, e, bila je jedna prilika da je čujem uživo i ja sam je propustio jer sam imao nekakav glup razlog. Sad mi je jako žao jer moram čekati novu turneju, a to je neizvjesno. Kakav je to glas!!! :))
#Romantales, za Rumuniju nije nikad kasno, samo se prepustim struji i evo me tamo :). Samo sam dva puta udahnuo, ali jako, baš duboko. I ne mogu reći da je bilo lako, ali meni se žurilo na drugu stranu :).
#Lana20, a bio je to zbunjujući pogled s obe strane. Ni riba nije navikla na ljude na dnu rijeke, niti sam ja navikao na ribe pored sebe, posebno ne tako velike. Mislim da je som bio u pitanju, imao je brkove. Evanescence je nevjerovatan bend, žao mi je što ih nisam gledao uživo. Fallen, na kome se nalazi i spomenuta pjesma, je jedan od najboljih albuma koje imam, a imam ih, nemogu reći da nemam :). Hvala na podršci! Lijep pozdrav! :)
Objavio/la mladi luk (11. veljača 2008 13:59:50)
zanimljiva priča..vidim koristiš šampon koji i ja,to je najbitnije :)) veliki pozz
Objavio/la nevina_suza (11. veljača 2008 14:15:08)
ma Luče...nema tebi kraja...i ja bih ali ne znam roniti...Kiss:)))
Objavio/la medeja7 (11. veljača 2008 14:43:22)
Ja mislim da je dilema već napola riješena. Uopće se ne moraš voziti devet sati vozom sam, dovoljno je da se baciš u istu rijeku i roniš uzvodno! I usput popričaš malo s ribicama. Možda te počnu i pratiti i davati ti podršku... Možda ćeš morati izroniti malo više od dvaput... ;) :)
Objavio/la natuknica (11. veljača 2008 17:23:54)
zanimljivo. pozdrav, boro
Objavio/la bbora (12. veljača 2008 16:03:20)
Ja nisam nikad preplivao rijeku. Ali pao sam pod led. Računa li se to? Svaka spoznaja je korisna:-)
Objavio/la NoMedij (12. veljača 2008 19:48:12)
Ma super!!!! Svaka čast. Pišeš tako jednostavno, rječito.
Pozdravček.
Objavio/la akvamarin (13. veljača 2008 10:24:13)
#Nevina_Suzo, dugo sam koristio taj šampon, a sad sam prešao na jedan drugi jer sam imao dojavu u snu da je ponekad dobro promijeniti šampon :).
#Medeja7, ma lako je roniti, važno je samo duboko udahnuti na početku.
#Natuknice, još uvijek se sjetim svog profesora povijesti kad vidim tvoj nadimak, to je dobra ideja i ozbiljno ću razmisliti o tome. Čak znam i put do Beča Dunavom :).
#Bbora, hvala. Pozdrav i tebi, Bboro.
#NoMedij, nisam ni ja preplivao, samo preronio. Ustvari, jesam preplivao Nišavu. A jednom sam u Daruvaru pregazio Toplicu. Padanje pod led se računa ako si svojevoljno pao. Ima onih koje su drugi gurali, to je znatno nezgodnije. Za početak predlažem da odeš u Daruvar i pregaziš Toplicu. To je dobar trening za početnike :).
#Akvamarine, hvala, hvala. Ne znam koliko sam rječit, ali vjerujem da sam jednostavan :). Ja takve tekstove volim čitati pa takve i pišem. Ali možda jednom i zakompliciram :). Ma neću, šalim se :).
Objavio/la mladi luk (14. veljača 2008 14:39:56)
Povratak iz svemira

SMASHING PUMPKINS

Stadthalle, Vienna, Austria

Image Hosted by ImageShack.us



Neka, neka. :)
Objavio/la natuknica (3. veljača 2008 0:00:59)
super...Kiss:)))
Objavio/la medeja7 (3. veljača 2008 9:37:29)
ako to znači da si bio - jeeeeeej!!! kiss
Objavio/la true serendipity (3. veljača 2008 15:34:32)
{ Oh, onesvijestiti ću se!
Objavio/la uzorita (3. veljača 2008 15:48:20)
#Natuknice, hehehe :)).
#Medeja7, pozdravljam te :).
#True serendipity, to znači upravo to! Jeeeee! :))
#Uzorita, zašto ćeš se onesvijestiti?
Objavio/la mladi luk (3. veljača 2008 16:08:24)
:))
Objavio/la crna_orhideja (3. veljača 2008 17:52:37)
Ipak si uspeo, svaka cast!
Bilo dobro, a?
Objavio/la Lonelyrider (3. veljača 2008 18:53:55)
#Luki, kako zašto? Pa bio si na koncertu!
Ili sam ponovno nešto krivo shvatila? Moraš to malo detaljnije opisati, taj Svemir! p
Objavio/la uzorita (4. veljača 2008 1:22:26)
uf al si se negdje zabavio...baš mi je drago...samo uživaj...
Objavio/la anit_5 (4. veljača 2008 7:19:43)
I, kako je zvučalo "It's you that I adore"? ;)
Objavio/la narancasta (4. veljača 2008 20:04:35)
#Crna orhideja, hehe :).
#Lonelyrider, uspio sam, hvala. Bilo je odlično, žao mi je što sam ih samo jednom gledao. Volio bih da ipak dođu bar u Budimpeštu.
#Uzorita, bio sam na koncertu, imam i kartu za vlak i za koncert kao dokaz :).
#Anit_5, hvala, hvala :).
#Narančasta, hehe, lijepo pitanje. Kao što vidiš, slijedila je odmah iza Stand Inside Your Love. Nevjerovatno! :) Odmah sam prepoznao uvod, iako nije bio običan.
Objavio/la mladi luk (4. veljača 2008 21:20:26)
a tamo si se skrivao,ajde neka..drago mi da si uživao..veliki pozz :) noć
Objavio/la nevina_suza (5. veljača 2008 0:23:55)
drago mi je da si uživao! a i moja omiljena pjevačica je na turneji po americi samo što ja ne mogu vlakom do tamo.. zapravo nemogu nikako, a u europu ne dolazi.. ali snimke koncerata su na you tube-u pa uživam.. laku noć! pozz :)
Objavio/la lana20 (5. veljača 2008 2:13:42)
#Nevina Suzo, bilo je lijepo. Hvala. Pozdravljam te!
#Lana20, koja je to pjevačica? :) Probaj brodom, ima linija iz Sautemptona, ali nju ne preporučujem. Inače, Yotube je bez veze, ja sam se uplašio da loše zvuči Smashing Pumpkins kad sam gledao. Ipak su to snimci sa mobilnih telefona. Pozdravljam i tebe! :)
Objavio/la mladi luk (5. veljača 2008 17:29:29)
Znači ipak si ih uspio čuti i vidjeti uživo. Drago mi je radi tebe!
Objavio/la romantales (5. veljača 2008 19:37:50)
a jedna country :) zove se carrie underwood.. :) a znam.. you tube je loš, ali u nedostatki boljeg...
Objavio/la lana20 (5. veljača 2008 21:04:37)
Ah, kako neki žive život pustolova :) bravo
Objavio/la Ithiriel (6. veljača 2008 22:19:21)
:)
Objavio/la m.o.n.y- (7. veljača 2008 14:48:56)
#Romantales, jesam, ali samo jednom. To nije dovoljno :). E, sad sam već i neskoroman. A kad nisam bio? :)
#Lana20, a pogledat ću da vidim tko je to. You Tube je koristan za neke stvari, ali ne treba suditi po njemu :).
#Ithriel, da sam ja pustolov, bio bih 21. februara u Minhenu :).
#m.o.n.y. hehehe :).
Objavio/la mladi luk (9. veljača 2008 19:22:47)