Uvijek me zanimalo kako to da se nekad rode blizanci, a nekad ne. U stvari, u prvom osnovne me to posebno zainteresiralo jer su iza mene sjedili Zdravko i Zdeslav, dva jednojajčana brata blizanca. Ne samo da su bili isti nego su se jednako i oblačili. Nikad nisam znao ko sjedi iza mene, Zdravko ili Zdeslav. Čak ni kad sam se s njima počeo intenzivnije družiti. Zvali su me jednom da dođem jesti trešnje kod njih, imali su veliko stablo iza kuće. Ali ni tu nije bilo razlike, jednako su se dobro penjali, jednako brzo jeli, jednako daleko pljuckali koštice. Zvao sam ih po prezimenu, Zorići, nikako nisam uspijevao naći niti jednu razliku među njima. Zoran, Zdenko, Zlatko i Zumzo jednog dana će imati svoju ekipu u malom nogometu. Protivnici ih neće moći raspoznavati, osim po brojevima. Njih četvorica će im lako zabijati zgoditke. |

- Noć sova
- Poštari u kinu
- Samoubistvo
- Izvanredna priča o Boži
- Centar za odvikavanje od bolesti zavisnosti
- Zimska priča
- Kiseljenje krastavaca
- Zum ersten Mal in Wien
- Put oko svijeta
- Ševići u raljama života
- Tigar lopta
- Evo me u Gloriji!
- Vidio sam Beckhama
- Vlada
- U zoološkom vrtu
- Preplivao sam Nišavu
- Dobar dan, komšija
- Marš ljevorukih
- Vremenska prognoza
- Prdonja
- Nije lako postati popularan
- Sajam knjiga
- U mraku alkohola
- Moj prijatelj Mišo
- Blizanci
- Trešnje na garaži


- veljača 2010
- siječanj 2010
- prosinac 2009
- studeni 2009
- listopad 2009
- kolovoz 2009
- srpanj 2009
- lipanj 2009
- svibanj 2009
- travanj 2009
- ožujak 2009
- veljača 2009
- siječanj 2009
- prosinac 2008
- studeni 2008
- listopad 2008
- rujan 2008
- kolovoz 2008
- srpanj 2008
- lipanj 2008
- svibanj 2008
- travanj 2008
- ožujak 2008
- veljača 2008
- siječanj 2008
- prosinac 2007
- studeni 2007
- listopad 2007
- rujan 2007
- kolovoz 2007
- srpanj 2007
- lipanj 2007
- svibanj 2007
- travanj 2007
- ožujak 2007
- veljača 2007
- siječanj 2007
- prosinac 2006
- studeni 2006


ZAPRAVO PRIMETIO SAM DA SU BLIZANKE OPĆENITO ZGODNIJE OD PROSEKA
http://ddparovi.mojblog.hr/p-parovi-od-srijede-32/203346.html
kiss
- Pute u ZS, i iz genetike! :)
- Natuknice, poslije ovog Selminog komentara jasno je kako stoje stvari, a ide proljeće i dolazak mladog luka :).
- Babune, ne znam za Partizan, ja navijam za Zvezdu, a košarka mi nije posebno zanimljiva, osim igre plus i minus koševa u NBA ligi :). Kad se neko ne može pohvaliti nogometom onda izmisli da je košarka približno važna :). A nisam valjda kao debeli Balaš? Idem sad smršaviti ako je tako. Inače ovi što naplaćuju da ti otkriju kako parove na koje se treba kladiti su obični prevaranti. To ti je kao da odigraš listić u kladionici, a onda izađeš van i nudiš nekome da mu prodaš taj listić.
- Cheyenne, hvala, hvala. Lijepo je saznati da nekoga koga nisam nikad vidio nasmijem ovim piskaranjem. Hvala. Dođi opet.
- Garbage, i ja imam prijatelje blizance koji su bili isti kad su bili maleni, pa sve dok jedan nije pustio bradu. Razlikovali smo ih po tome što je jedan stalno nosio maramu oko čela, kao Jura Stublić :).
- Nodulus, hvala i teb. Dođi i ti opet.
Pobjedom Benfike listić papira u mojim rukama dobio je vrijednost od 18 000 dinara. Za te novce mogao sam kupiti dva televizora ili jedan bicikl, ili 225 kilograma jabuka u dućanu pored zgrade. Ali oni nemaju toliko jabuka tamo pa sam od toga odustao. Otišao sam biciklom po dobitak. Ostavio sam ga naslonjenog na zid ispred kladionice i ponosno ušao unutra. Djevojka koja tamo radi provjerila je listić, a onda mi isplatila dobitak, uz osmijeh i čestitke. Zahvalio sam se i izašao van. A tamo više nije bilo mog bicikla. Ukrali su ga. |
A skoro bih se pa nasmijala, ali neću, baš mi je žao zbog bicikla, mislim i ja da je zato jer ga nisi dobro vezao, ili si bar trebao i njega u objekat, pod ruku. :)
može sutra i hrvatska danska 2 i himiki cibona 1
A bicikl neka bude kradljivcu - sigurno mu je teže no tebi kad se odlučio na taj poduhvat.
Moj pozdrav
- IA, što je potpuno suprotno od minusa, koji je, kako mu i predznak kaže, negativan :).
- Garbage, prva investicija je lanac! :)
- Babune, advokat je uvijek u pravu :). Anđa Marić govori bar četiri jezika, možemo reći :). Danas Palestino iz Čile igram gol-gol, a to znači da i oni i njihovi gosti zabijaju. Imam siguricu i u NHL ligi.
- Levant, možda je advokat u dosluhu s lopovima. Možda ga je on i maznuo. A mogao sam kupiti 225 kg jabuka i napraviti 1200 tufahija :).
- Anonimni, citiraš Selmu :).
- Uzorita, opravdavaš krađu? :) Neki je novac prljaviji od drugog. Advokatski je, nema sumnje, uvijek čist. I moj pozdrav! :)
- Nemezis, a da sam to sve obrnuo na kvotu 18 bilo bi 18 puta po 18 hiljada, hehe.
- Natuknice, ali kad ga onda zavežem, neće ga dva lopova moći odnijeti!
Uključio sam televizor, a na ekranu se pojavio prenos saborske sjednice. To je na drugom programu, a ostalo je prebačeno na drugom nakon jučerašnje epizode serije "Odmori se, zaslužio si". Ne poznam baš hrvatske zastupnike, ali mislim da se žena koja je govorila za govornicom preziva Pusić. Izgleda kao vrlo pristojna žena i da mi je ona profesorica na fakultetu ja bih na njen ispit izašao samo potpuno spreman, ne želeći se pred njom sramotiti površnim znanjem i oslanjanjem na sreću. Iza nje je bio onaj sijedi čovjek, mislim da je iz Hrvatske seljačke stranke. I sad ja njega gledam, dok ona priča. Evo šta sam primijetio: Oni rijetki koje kamera prikazuje, kad ne pokazuje onoga što priča za govornicom, vrlo su zanimljivi za gledanje. Njima je dosadno u tim klupama, kao đacima na satu filofozije. Ništa čudno, i meni bi bilo. Kao studentu na predavanju iz političke ekonomije ili metalnih konstrukcija. Moraš sjediti, iako te ono što se tamo priča ne zanima. Budući da ih ono što govornik priča ne zanima pretjerano, oni pokušavaju prekratiti vrijeme. Neki čitaju novine, neki ispunjavaju križaljke, neki spavaju, neki samo dremaju, neki razmišljaju, neki šalju poruke (e, sad ću replicirati, uključi televizor da vidiš kako ću mu sve reći i kako ću ga osramotiti), a ima i onih koji nešto piskaraju ili tiho pričaju s onim najbližim do sebe, ili sa samim sobom. Vjerujem da neki igraju igrice na kompjuteru ispred sebe, ako je to moguće, a sigurno je. Možda su poslanici umreženi kompjuterima pa mogu igrati jedni protiv drugih, a ako nisu treba im to biti omogućeno jer će ih tako više biti u sali i to će privući veći broj gledalaca, pa i bogate sponzore. Štaviše, mislim da se podijele u poslaničke grupe pa igraju nekakve ratne igrice jedni protiv drugih, a ako je poslanička grupa mnogo veća od drugih moguće je da ratuju i podijeljeni u stranačke frakcije. A ako još imaju bežični internet onda u Travijanu mogu paliti sela jedni drugima ili osnivati tzv. hate grupe, s tim što poslanici nekih stranaka imaju iskustva u tome i u stvarnom životu. Uvijek im ostaju da se tuku kako i priliči - opozicija protiv vlasti. Pored toga, neki koji ne vole igrice igraju potapanje brodova, iks-oks (križić-kružić), a oni obrazovaniji i staru popularnu igru zanimljiva geografija. Oni s donekle izraženim talentom za crtanje vjerovatno gledaju u govornika i crtaju ga, ili crtaju one oko sebe. Zbog takvih nije izglasan zakon kojim bi se kamere postavile i na plafon pa da iz ptičje perspektive televizijski pretplatnici vide kako se zabavljaju i tko je najbolji u pojedinim disciplinama. Da budem iskren, i mi smo se tako u gimnaziji zabavljali na satu kemije. Vedran što je sjedio sa mnom u klupi do zida i ja. Gledali smo u sat koji smo samo za tu priliku posudili od izvjesnog Bojana što je sjedio u drugoj klupi, i kako bi se završila jedna minuta, mi bismo prešarali jedan od brojeva napisanih na klupi, a bilo ih je 45, koliko i sat traje, a išli smo od najvećeg prema najmanjem. Istina, mi smo znali i zadirkivati učenice ispred sebe, ili nagovarati onog Marka da neprimjetno mumlja i tako ometa nastavu. Normalno, kuglicama od papirića gađali smo one iz srednjeg reda, samo što smo mi besplatno sjedili u učionici, za razliku od poslanika. Ali ne može se od poslanika očekivati takvo ponašanje jer ako ih uhvate tužit će ih za govornicom pred svima. Posebno ako papirnatim projektilom pogodiš šefa tuđe poslaničke grupe. Pa izbio bi politički škandal, možda čak i novi izbori. Sve u svemu, dok kamera kruži po skupštini, na rijetkim licima se uočava posvećenost govornikovim riječima. Valjda zato svatko priča šta mu padne na pamet, bez jasno određene teme. Međutim, obično samo jedan poslanik bude zumiran. Ako pokažete parlament u krupnom planu tu se neće nešto posebno vidjeti. Zato i nije problem zabaviti se u toj velikoj prostoriji. Sve mi to izgleda jako dosadno pa možete misliti kako su dosadni ljudi koji između hiljadu tema izaberu da pišu, pričaju, raspravljaju i ili jednostavno seru o politici, svejedno koliko imaju godina. E, dok je budala biće i političara, a i ozbiljnih kolumnista. Neki to rade za novce, a neki potpuno besplatno, na blogu. Koje budale! Možda i u Saboru Hrvatske to postoji, ali to je ono o čemu sam htio pisati. Onaj čovjek iz HSS-a ima takvu poziciju da je neprekidno u kadru. Jer, on sjedi iza govornice i uvijek ga prikazuju. Predsjednik Sabora, valjda je to ta funkcija. Njemu nije dozvoljeno, kao ostalim zastupnicima, da se zabavlja kako bi vrijeme brže prošlo. On mora paziti kako se ponaša, kako sjedi, kako izgleda, šta radi, da li mu kosa strši negdje, da li mu je košulja besprijekorno ispeglana... Jednostavno, njemu je tamo najteže. Zato je sasvim opravdano da je predsjednik parlamenta jedan od najznačajnijih ljudi u državi, zaslužio je. I kao takav zaslužuje i znatno veća primanja od ostalih. |
Golden state New Jersey 1
KAC Jesenice 1
Stosur Brianti 1
ulog 100 rubalja
Ma čovječe, da si ti predsjednik, ljudi ne bi ni znali što je to kriza! :)
Izabrali su me. Javili su mi da dođem na kviz, na snimanje. Rekli su mi kako da se obučem, ne dozvoljavaju neke boje. Ne znam zašto, valjda zato što će voditelj imati odijelo u toj boji pa da ja ne bih previše došao do izražaja izgledom, ako ne znanjem. Rekli su mi da ne kasnim i da se obučem toplo jer je hangar u kome je studio teško zagrijati i da nekad zna biti hladno. Poslušao sam ih, ali mi se sve to nije svidjelo. Određuju mnoge stvari, traže da ih poslušam bez objašnjenja, žele me obući u boje koje ne nosim da bi mi poremetili koncentraciju i da ne pređem ni drugi prag. Ne može crvena majica. Ne mogu blijede traperice. Ne smiju ni crvene traperice. Pa nisam ni mislio takve obući, to će vam donijeti nježni Aleksandar Stojanović kad budu učestvovali izrazito poznati. Ali može karirana košulja, i jednobojna. E, ne može, to ne nosim nikad. |
što se tiče osvojenog novca, čestitam! samo ga razumno potroši ; )
Veliki pozdrav!
- Cheyenne, hvala, hvala. Kao što tebe nasmije moj post, tako i mene razveseli komentar u kome to saznam :). Nije Marina baš često ime, a i neke Marine ne izgledaju kao da se tako zovu nego kao da im je to ime greškom dano :). A ti, čim je ime tvoje, kako kažeš, vjerovatno izgledaš i ponašaš se u skladu s tim imenom, pa si jedna klasična Marina :). Hvala još jednom i uzvraćam pozdrav! :)
... zaljubio sam se u Marinu
una ragazza mora ma carina
.... jednu smeđokosu djevojku, ali lijepu
ma lei non vuol saperne del mio amore
... ali ona ne želi znati za moju ljubav
cosa faro' per conquistarle il cuor
.... što učiniti da joj osvojim srce ...
t.b.
pozdrav
- Romantales, hvala. Vidiš, on kaže "smeđokosu, ali lijepu", kao da je sumnjao da smeđokose mogu biti lijepe. Ja mu mogu samo predložiti da ode u "Milionera" pa neka onda sluša savjet male Makebejke :):
- T.B. brzo mi je na pamet pala jedna T.B. pa ako si to ti onda je to prekrasno, hehe. Hvala na lijepi riječima, a ruski hokej danas ide po planu, nadam se da neće biti iznenađenja.
- Mandrače, dobrodošlicu ti želim na ovo mjesto :). Ne znam kako se nisam sjetio Mitra, i sam se čudim tome, a tebe pohvaljujem što si se ti sjetio. Stvarno, kako sam njega mogao zaboraviti, nije mi jasno. Izvinjavam se Mitru Mrkeli, on bi u ovom tekstu bio predstavljen u pozitivnom svjetlu.
- Garbage, a malo šta nije besmisleno, međutim važno je da se u besmislenom veselimo. Hvala i drago mi je što ti se ovo svidjelo, dođi opet za koji dan jer ću staviti novu priču koja bi ti se isto mogla svidjeti.
Meštar bio - meštar ostao u pisanju priča...:o)
piši piši!
pozz
- Priče Svetionika, hvala na lijepim riječima. Pozdrav tebi od meštra! :)
- Deelite, jesi li to sam sebe promatrao ili pričaš o meni možda?
- Nodulus, Mala Nodulus, pa gdje si ti? :) E, ako sam i tebe razveselio onda u narednom postu, za 4-5 dana obećavam jednu lijepu i veselu priču. Može?
- Babune, sutra neću platiti račun za struju, ali zato u ponedjeljak, ako bude sreće, kupujem agregat. Treba razdvojiti napisano od stvarnog. Ja ne pišem dnevnik na blogu, a ne objavljujem ni autobiografske zabilješke. A Marina je vrijednija i od milion evra, bar ova o kojoj pričamo. Ne znam šta Natuknica veli na ovo, nije se oglasila. Lako je pratiti šta se događa u balkanskim državicama, iako ne mogu reći da pratim previše, samo primjećujem ono što je očigledno. Predsjednik Srbije je Boris Tadić i mnogo je lep.
A Mala Marina je doradila ovaj blog dizajn, to je bar bilo odmah očito. ;)
A priča za 5, po običaju. Nemam ništa za dodati na nju pa koristim priliku da se malo prepirem s Babunom. :)
Sretan Božić svim čitaocima ovoga bloga. Imao sam u glavi i jednu božićnu priču vođenu jednom od najljepših božićnih pjesama, ali je nisam stigao napisati. U pitanju je pjesma Christmas (Baby Please Come Home) iz 1963. godine. Ta je pjesma doživjela mnogo obrada, ali je, o kakvo čudo, najbolju obradu izveo neponovljivi Joey Ramone. Vani je oko 15-20 stupnjeva, snijega ima, ali u Sibiru, ovo više liči na uskršnje vrijeme nego na božićno na kakvo smo navikli u filmovima i na čestitkama. E, da, koliko vas je uopće dobilo čestitke koje se kupuju nakon što se pažljivo izaberu, pa se pišu kao što su se pisale kad je commodore 64 gospodario u svijetu kompjutera, pa se oprezno ubacuju u koverte i nose na poštu ili se ubacuju u sandučiće, a onda se s veseljem primaju i čitaju? Nema toga, čini mi se, kao što ni ljudi više ne putuju na konjima nego u autu, i kao što se ne griju uz kaljevu peć nego na plin i struju. |
evo ovakoooooooo.............sretno!
Eto, ja sam si s guštom poslušala...i ja tebi želim svu radost Božića...:)
Zato i dolazi do globalnog zatopljenja jer ima ljudi koji žele grijati tuđa srca! :)
Sretna ti nova godina i Božić i neka ti se sve želje ostvare.
Moj pozdrav
http://cgi.ebay.de/ws/eBayISAPI.dll?ViewItem&item=330387963783&thin=0#ht_3860wt_1166
JA TI ŽELIM SRETAN ROĐENDAN :*
- Janno, neki dan sam kliknuo na posjete i vidio da sam ušao u drugu ligu na Mojblogu, među 100 najposjećenijih blogera. Međutim, puno veća stvar od tih lista i posjeta je kad nakon dugo vremena ti dođeš kod mene na blog da bi ostavila komentar kakav si ostavila. Hvala, Janno :).
- Babune, samo da nije poziv za nekakav sud ili vojsku :).
- Ithiriel, hvala, hvala :). Evo vidiš, možda smo rođenii iste godine, a to bi značilo da smo vrlo slični, čak, kažu astrolozi i oni koji njima vjeruju :). Hvala još jednom i sretna ti nova godina.
- Pikoslava, neka ispadne dobra, a mi se potrudimo da joj to olakšamo. Hvala.
SVIM ČITAOCIMA OVOGA BLOGA ŽELIM SRETNU NOVU GODINU!
dva ga vuku a trojica tuku
A i za novu godinu... " neka ispadne dobra, a mi se potrudimo da joj to olakšamo" - ne bih to mogla nikako bolje izreći!
Uživaj! :)
Radnici su se skupili ispred firme čekajući direktora. Ovo je četvrti put da je obećao da će doći. Prethodna tri puta se nije pojavio zbog, nema sumnje, opravdanih razloga. Stajali su mirno ispred zgrade, s rukama u džepovima, rumeni u obrazima od hladnoće, i zabrinutih i nesigurnih pogleda, pomalo tužnih i nemoćnih, čekajući odgovore na svoja pitanja. Plaće ne samo što su bile vrlo niske već su i kasnile, a dobar dio radnika je bio i pred otkazom. O božićnici nisu ni razmišljali. |
- Oaza, ja mislim da se političari i direktori bore za ljude iz čistog čovjekoljublja. Evo, on između vručka i večere mora ići truckati se u tom BMW-u da bi im rekao da će plaće stići, da ih smiri. A ljudi misle da je to lako. A njemu je sad najteže.
- Levant, nasilje je svuda oko nas kroz povijest, nepravda i jad. Samo što mi se čini da sad nema nikakve volje da se bandi kaže da je banda, iako to njima ništa ne bi značilo. Ljudi će se na sljedećim izborima opet lijepo obući i krenuti na izborna mjesta s olovkama da zaokružuju neku od tih bezobraznih budala koje nije sramota da se pojavljuju na listama.
- Selma, a tebi je smiješno? :) Evo vidiš, to je uspjeh, kad se i ovakvim mukama u kakvima je direktor iz priče možeš nasmijati, kad to prihvatiš bez živciranja. Jer rezultat živciranja je krah živaca, a to nije baš najbolji ishod :):
- I.A. ma u pravu si, ali nisu ni svi kolači isti, oni s kokosom su lošiji od kruha.
- Trubica, znam ja za to, pa nisam ja zabavna pjevačica pa da sam glup, ali sam se šalio malo.
Dijelili smo svinjac te godine. Bili smo docimeri, reklo bi se. Između nas je bila samo ograda od željeznih šipki. Često smo pričali. Ljudi su za nas govorili da grokćemo, nisu to smatrali našim govorom, kao što ne priznaju ni mukanje krava, kao ni cvrkut ptica ili mjaukanje mačaka. Za njih to ništa ne znači jer ne razumiju naš jezik. Jeli smo isti napoj, smjesu i koncentrat da brže rastemo. Bilo nam je vruće, bilo nam je hladno, bilo nam je dosadno. Stajali smo na betonu, iako više volimo blato. On se, kaže, sjeća kad su ga odvojili od braće i sestara. Kaže da je svojim očima vidio kako su neke od njih, a bilo ih je jedanaest ukupno, zaklali prije skoro godinu dana. Neke od njih su, pred njegovim očima, naboli na ražanj. On se, mislio je, spasio. Djelili smo taj svinjac, kao što nevini ljudi u nezgodnim vremenima dijele ćelije. Za nas svinje su sva vremena nezgodna. Čak i naše donekle slobodne rođake divlje svinje ljudi proganjaju po šumama i livadama. Sjećam se kako je skičao kad su ga kastrirali da naraste veći. On kaže da sam ja bio glasniji kad su mene štrojili. Bio je prilično inteligentna svinja, iako ih ja nisam mnogo upoznao, tek sam tu deset mjeseci. Bio je zanimljiv sagovornik. Svoje mame se skoro i ne sjeća, tatu nikad nije upoznao. Od malih nogu je tu, jedini je preostao od svoje braće i sestara. Priznao mi je da se loše osjećao te večeri. Bilo mu je hladno i bio je gladan. Nije toga dana dobio ništa za jesti. Ja jesam, ali on ne. Bio je petak. Ni za večeru ništa nije dobio. Predosjećao je nešto, uzvrtio se po svinjcu, htio je otići. Njuškao je metalne rešetke oko sebe, ali nije uspio naći slabu među njima. Nismo mnogo pričali, on je bio iznenađujuće šutljiv. Kažu da mi svinje nismo jedine koje predosjećamo ružne događaje. Ja sam jeo, ali mi nije bilo do jela. On je bio gladan, moj prijatelj. Bio je i nervozan. Njegovog su cimera, inače jako duhovitog i zanimljivog prasca, nekuda u prikolici odvezli petnaestak dana ranije i nije se još vratio. Mlada dama prelijepe njuške u koju se zaljubio početkom ljeta isto se nije vratila. Ma u nju je bio zaljubljen čitav svinjac, ne samo moj prijatelj. Mene je umor savladao i otišao sam prileći u unutrašnjost svinjca. Poželio sam svom prijatelju laku noć. Ustao sam vrlo rano. Nije me probudio miris svježeg napoja nego nekakva gužva, više ljudskih glasova nego što je to obično. Smijali su se, kao da je u pitanju neko veselje. Čuo sam korake. Svaki se čuo glasnije od prethodnog, svaki sljedeći bio je bliži. Čuo sam kako se povlači metalni dio na vratima i kako netko gazi po betonu. Moj se prijatelj trgnuo. Vidio sam njegov uznemireni pogled. Nije ni spavao, imao je podočnjake, možda je tek ujutro malo zadremao. Onda su dva ružna čovjeka u gumenim čizama ušli unutra. Jedan ga je šutnuo nogom. Kad se moj prijatelj podigao drugi mu je nabio nekakvu sajlu u usta. Onaj prvi ga je počeo udarati nogom u guzicu, a drugi ga je vukao. Tu su ga dočekala još dvojica. Vukli su ga van. Opirao se moj prijatelj, ali su neprijatelji bili brojniji. Nešto su vikali. Vukli su ga van, a on se opirao kližući se po betonu. Skičanje je bilo strašno, nikad nisam čuo nešto tako strašno. Kad su ga savladali i izvukli van ja sam gurnuo njuškom vratašca ispred sebe želeći mu pomoći. Nisam uspio istrčati van, iako sam njuškom udarao po pretvrdim šipkama želeći ih slomiti. Ali nisam uspio. Kroz vrata sam vidio kako tri čovjeka skaču na njega, ruše ga, četvrti mu prilazi i zabija mu nož u vrat. Moj je prijatelj skičao, urlikao, zapomagao, držali su mu noge i on je bio bespomoćan. Oštar nož zario se u njegov vrat, topla crvena krv je krenula iz njegovog vrata kao iz slavine iz koje je domaćin puštao vodu kad nam pere svinjac. Moj prijatelj je promuklim glasom dozivao pomoć i plakao od muke, otimao se, ali bio je sve nemoćniji. Na kraju sam samo vidio kako mrda nogama i repom, s jedne strane crven od krvi. Iz velike rane na vratu curila je krv, sve sporije. Iz njega je život izlazio, još je samo malo ostalo. Oštro sječivo bilo je u ruci jednog od njih, s vrha je kapala krv moga prijatelja. A u njegovim poluzatvorenim očima više nije bilo života, one su izgledale staklene i nepomične. Iz usta koja su ostala poluotvorena išao je tanak mlaz krvi, rana na vratu je bila prevelika za bilo kakvu nadu. Ljudi su ustali, pili rakiju i smijali se. Jedan je držao krvavi nož, a druga mu je ruka bila crvena od krvi moga prijatelja koji je pored njega ležao sve sporije tresući zadnju desnu nogu. Kasnije su ga razapeli i iz njega izvadili crijeva i srce. Odsjekli su mu i glavu. Zavukao sam se u unutrašnjost svinjca i stisnuo se uz zid u uglu. Posljednjih sedam dana ne jedem kao prije, samo sjedim u uglu i razmišljam o onome što sam vidio zagledan u praznu pregradu pored moje. A večeras mi nisu dali jesti, a nisam dobio ni doručak. Imam gadan predosjećaj. |
Sa ovakvim napretkom, teško je reći gdje će uopće biti kraj ove blistave vrste. Tebi je lako, ti znaš gdje i kada će ti biti kraj i nemaš se više čime zamarati. Nije mi jasno o čemu još razmišljaš i zašto ne možeš mirno spavati. Opusti se. Znaš, oni vole kad ste opuštenije prije... no, prije, kažu da se stres kasnije osjeća u okusu i kvaliteti. No i tu možeš biti bez brige, zna se da drže do etike i ozbiljno rade na modernijoj tehnologiji ... izbjegavanja stresa.
gledao sam svinjokolje stotinama puta
i često sam se vraćao u svinjac provjeriti psihičko stanje preostalih - nikad nisam primjetio depresiju uvjek me dočekalo živahno roktanje
Neke su jednakije od drugih...
- Sarena, kad nekoga veseli prizor u kojem krv teče i kome je krv poslastica taj nije baš sav svoj. Eto posla za psihijatre. A šta si ti htjela reći u svom komentaru nije mi baš posve jasno.
- Babune, kao što vidiš, ima ljudi koji nalaze zadovoljstvo u snimanju ovoga što sam pisao. Ulaziti u rasprave o ovome mi se ne da, napisao sam šta sam imao. Izbjegavaj pogađati broj poena na košarkaškim utakmicama, to je glupa igra.
- Pa ako ovaj citat shvatimo malo šire, rijetke su te jednakije životinje. Možda psi, dok ih njihovi vlasnici snobovi navlače na uzicama i oblače im kojekakve krpe. Kad dođu vanzemaljci da ljude dovedu u red mnogi će se pitati: "Zašto, šta sam vam napravio?"
- Tonkice, 'ajmo se kladiti da ću se ja više udebljati za mjesec dana bez mesa nego neko drugi jedući meso? :)
- Ura, to je samo grozan prizor koji sam opisao,a događa se svakodnevno. I meni je to strašno, ali vidiš da su ovi drugi u većini.
nema smisla raspravljat, imaš pravo...jedino u što sam sigurna jest da su ljudi,nekad davno ubijali samo jednom ili dva put u godini i time hranili čitave obitelji, dok danas to čine nemilosrdno.
poz
Vjerojatno su ipak mačke najjednakije. ;)
Ne, zapravo su to prstaci.
Makar su i magarčići prilično jednakiji. Ne smije ih se jesti. A više nikomu ne trebaju niti za teglenje. Pa izumiru...
Možda bi to trebalo... Sve te životinje koje je čovjek pretvorio u domaće životinje pustiti da izumru. Na koncu, izumrli su i dinosaurusi, zar ne? Dobro, oni nisu bili domaće životinje. Eto, događa se to i divljima...
Nema takvog objašnjenja koje biste mogli dati da razjasnite sve zlo, svu patnju, mučenja, razaranja, i glad u svijetu! Nikada to nećete moći objasniti. Možete se igrati svojim religijskim i drugim formulama, ali nikada to nećete moći objasniti. Jer, život je tajna, što znači da ga vaš razum ne može osmisliti. Zato se morate probuditi, i tada ćete odjednom shvatiti da nije problem u stvarnosti nego u vama.
Anthony de Mello
sad su mi još strašniji iz perspektive svinje...
a da mi je tek vidjeti perspektivu piceka prije klanja....brrrrrr
sva sam se naježila od tvog posta.